Oslobodite femmicu u sebi, dovraga i etikete!

Posted in Novosti

Femmeshame je pojam koji se tek odnedavno koristi i istražuje u svijetu. Iako najčešće pričaju o svom autanju i bivanju lezbijkom, poznate smo priupitali što znaju i misle o femmeshameu,

femme izgledu, šminkanju i oblačenju. A ovo su njihovi odgovori:

 

Nora Verde (spisateljica):

“Nakon što sam kao mlada i kasnije manje mlada lezbijka prolazila žestoku diskriminaciju na račun svog dječačkog izgleda i manira sasvim mi je suludo da netko na sličan način basha femme lezbijke, makar se sve to događalo u relativnom uskom krugu LGBTIQ zajednice ilitiga supkulture. Svete li se to neke od naših butch sestara za nepravde koje se njima još uvijek čine od strane konzervativne većine ili čak iskazuju svoj vjekovni strah da će im biti ugrožen “tisućljetni” lezbijski san o čistom butch identitetu, ne znam, odgovor se može naći u tekstu, ali u podtekstu.

Osobno u posljednje vrijeme počinjem spontano (o da li zaista spontano?!) koketirati s nekim elementima femme identiteta. Dosadilo mi je nositi adidasove trenirke, glomazne tenisice i ruksake, živimo da se igramo – i vanjštinom, i ladicama, ormarima i stolnim lampama. Oslobodite femmicu u sebi, dovraga i etikete!”

Ana Opalić (fotografkinja, U pol 9 kod Sabe):

“Osobno, imam laganu averziju na beskonačno isticanje određenih ljudskih osobina kao “ženskih” i “muških”. Uvjerena sam da nam treba nova terminologija. Dok je nemamo, bojkotiram postojeću koliko god je to moguće. Uvijek sam njegovala neki androgini izgled, ne iz protesta nego jednostavno zato jer me cijela ta žensko-muška maskerada uopće nije zanimala. Jednako tako, ne zanima ni ova femme – butch maskerada. Mislim da je nužno dekonstruirati pojam “femme” prije nego ga problematiziramo na bilo koji način. Od kojeg diskursa smo naslijedili butch i femme načine pogleda/izgleda. A da sam protiv diskriminacije, to ne trebam naglašavati, nadam se.”

Eva Badanjak (Žen):

“Što se femmeshamea tiče možda sam čak i ja pomislila nekada za neku lezbu da je čudno što je lezba jer ne izgleda tako. Ipak, predrasude su da samo strejt žene izgledaju ženstveno, sve je manje obilježja koja su su rezervirana samo za ˝žene˝, tu mislim na šminku, nakit, suknje, dekoltee itd. Nastojim ne procjenjivati ljude po izgledu dali su lezbe ili nisu jer je sve to postalo relativno, više skužim neku energiju. Osobno se ležerno oblačim, ne šminkam se i ne nosim nakit. To nije zato jer sam time ˝manje lezba˝ nego mi je tako jednostavnije.  Moram priznati da sam se u neko doba prestala šminkati jer mi je to bio napor i osjećala sam se više izloženom, ali naravno spičkala bi se i našminkala za nastup, sam kaj vjerojatno ne bi obukla cipele na pete jer mislim da je to mučenje a i ne znam hodati u tome. Nije da nisam probala… Te stvari nisam definitivno odbacila ali prije će se desiti da se spičkam iz vlastite provokacije ili radi nekog osmišljenog nastupa. I sigurno bi te stvari radila više radi razbijanja predrasuda a ne zato jer želim promjeniti imidž, no nikada se ne zna.”

Mima Simić (spisateljica, aktivistkinja):

“Mislim da nijedna kategorija nije čvrsta, fiksna, ni održiva – pa tako i ovu tretiram s golemom dozom skepse. No, ako – u svrhu rasprave – prihvatimo da postoji to mitsko biće čistokrvna femica, tendencija da ih se diskriminira, osim pozitivno, potpuno mi je strana. Zamisao da bi nečiji rodni identitet morao biti proporcionalan spolnoj orijentaciji u današnje je vrijeme uistinu dosadna, a bogme i reakcionarna. Mislim da su femice istinski subverzivni element u heteronormativnom društvu – unose nestabilnost, nepovjerenje i paranoju: ako Portia de Rossi voli žene, tko kaže da me zbog neke sutra neće ostaviti i moja supruga! Isto vrijedi i za feministkinje – mislim da puno više boli kad vas na ulici zbog seksističkih komentara plastičnom bocom nalema ‘bespomoćna ženskica’, nego ‘muškobanjasta lezba’ (podaci poznati redakciji).”

Milena Zajović (novinarka):

“U bližoj okolini ne susrećem se s femme shamingom, vjerojatno jer meni dragi ljudi dijele svjetonazor u kojem nije normalno diskriminirati nekoga na temelju rodnog izražavanja. Ponekad mi se čini da sa svojim socijalnim krugom činim malu enklavu u kojoj se takve stvari jednostavno ne događaju, pa mi iskustva žena koje se susreću s diskriminacijom unutar same LGBT zajednice dođu kao neki “reality check” i podsjetnik na to da su stereotipizirane populacije i same sklone generiranju stereotipnog pogleda na okolinu, ali i na vlastite pripadnike. I kao što se stav javnosti prema LGBT zajednici mijenja (i) manifestacijama poput Pridea, kojima se generalnu populaciju suočava s postojanjem Drugih i Drugačijih, mislim da i unutar zajednice treba konfrontirati one koji nisu u stanju vidjeti dublje od nečije odjeće. I pripaziti da razgovori o femme shamingu budu sredstvo osvješćivanja problema i osnaživanja, a ne put u zauzimanje uloge žrtve.”

Izvor

Share

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved