Stvaranje gej obitelji omogućila je znanost

Posted in Novosti

Debora L. Spar, predsjednica njujorškog Barnard Collegea koji je pripojen sveučilištu Columbia, u osvrtu za CNN analizira povijest bračne zajednice

 

i umjetne oplodnje u kontekstu gej obitelji. Tekst prenosimo u cijelosti.

Od svih pitanja koja se vežu uz zakonsku regulaciju gej brakova, najveća zabrinutost vlada, kao i uvijek, oko djece. Pristaše traže da se istospolnim roditeljima daju zakonske beneficije koje vrijede za heteroseksualne bračn zajednice, kako bi svojoj djeci mogli osigurati stabilan dom i primjerene uvjete odrastanja. Protivnici tvrde da su djeca koju podižu gej roditelji zakinuta time što im se uskraćuje "prirodna" situacija u kojoj ih podižu majka i otac.

Obje skupine, međutim, previđaju argumente znanosti, koja je zaslužna za postojanje istospolnih obitelji s djecom. 

Donedavno, obitelji su se morale sastojati od "mamice" i "tatice", biološki nužnih za začeće. Čak i da je majka umrla pri porodu ili da je otac nestao ubrzo nakon toga, fizički temelji nuklearne obitelji bili su nedodirljivi: jedna majka, jedan otac i dijete začeto u njihovoj zajednici.

Ta biološka činjenica proizvela je tisućljetne društvene norme i strukture. Majke su ostajale sa svojom djecom kako bi ih podizale; očevi su ostajali uglavnom kako bi osigurali da njihovo potomstvo nastavi obiteljsku liniju.

Prva umjetna oplodnja izvedena je još u 19. stoljeću

Ljubav kroz povijest nije igrala veliku ulogu u braku, niti je u njemu bilo svrhe koja je prelazila granice rađanja djece. A pošto su djeca mogla biti rođena samo putem heteroseksualnog spolnog odnosa, nije postojao ni drugačiji model braka od onog uvjetovanog biološkim normama. 

Sve to promijenilo se, međutim, s dolaskom tehnika potpomognute reprodukcije. Izvješća o umjetnoj oplodnji sa suprugovom spermom datiraju još iz 18. stoljeća, no prvi slučaj oplodnje sa spermom donatora dogodio se u 19. stoljeću, kad je liječnik u Philadelphiji oplodio navodno neplodnu ženu spermom svog najzgodnijeg studenta. Pokus je uspio, dijete je rođeno, a žena (kojoj je rečeno da je njezina neplodnost izliječena operacijom) nikad nije saznala istinu. 

Vijest se polako proširila, liječnici su počeli u tišini eksperimentirati s neplodnim heteroseksualnim parovima, koristeći pritom spremu njihovih prijatelja ili, opet, svojih studenata. S vremenom, nakon što se takva praksa komercijalizirala, lezbijke i žene koje nisu bile u vezi počele su koristiti usluge banaka sperme, poput California Cryobank i Cryos International. Za nekoliko stotina dolara, žene su počele zasnivati obitelji koje su ranije bile nezamislive; obitelji bez uloge očeva.

Još radikalniji bio je izum oplodnje in-vitro (IVF) 1978. godine, danas uobičajene tehnike spajanja jajašca i spermija u laboratoriju, kojom se stvara embrij i potom implantira u maternicu.

Tehnologija uvijek naprednija od zakona

Prvi korisnici IVF-a bili su, opet, heteroseksualni parovi; još jednom, tehnologija se ubrzo proširila društvenim krugovima i omogućila roditeljstvo na cijeli niz ranije nezamislivih načina. Posvojenja djece bilo je oduvijek, ali je gej parovima taj put bio zatvoren. Sada, kroz IVF i surogat majku, gej muškarac može dobiti vlastito dijete.

Koristeći IVF, surogat majku i doniranu jajnu stanicu, gej par može "pomiješati" svoju spermu sa željenim karakteristikama donatorice, stvarajući djecu sa, primjerice, genima jednog partnera i sličnostima onog drugog. Današnja istraživanja pokazuju da su gej muškarci među najbrojnijim korisnicima surogatskih usluga. Cryobank izvještava da su lezbijski parovi 2009. godine činili trećinu svih klijenata. Deset godina ranije, bilo ih je svega sedam posto. Tehnologija je omogućila ono što nije mogla biologija, donoseći na svijet milijune djece roditeljima koji su očajnički željeli začeti. Većina tih ranije neplodnih roditelja su heteroseksualni; no mnogi, i sve brojniji, su gej. To su obitelji stvorene na krilima tehnološkog napretka, obitelji čiji zakonski status još uvijek nije uhvatio korak s njihovim životima. 

Tehnologija je uvijek brža od zakona. No u ovim slučajevima, rezultati tehnološkog napretka nisu brzi automobili niti napredniji uređaji. Riječ je o djeci, stotinama i tisućama mališana koji odrastaju u obiteljima oslobođenih ograničenja i diktata prirode. 

Djeca su ta koja oblikuju drukčije norme roditeljstva i drukčije tipove skrbi. Djeca su ta koja zaslužuju ista prava koja su dodijeljena njihovim prijateljima iz vrtića i škola – pravo na odrastanje u zakonski priznatim obiteljima, neovisno o tome tko su im roditelji i na koji su način došli na svijet. Tretirati ih drukčije bilo bi uistinu nezamislivo.

CroL

Share

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved