Draga Sara, nedjelja, 12. listopad 2003.

Draga Sara,

Nisam stigla ranije, sorry. Grizem samu sebe jer sam tako traljava za pisanje u zadnje vrijeme. Ma ja sam sve u zadnje vrijeme samo ne svoja. A šta kao to jesam ja?! O, ups! Htjedoh napisati k vragu, ali su me upozorili nedavno da je i to psovka. Ma, jednu si mogu dozvoliti. Odučila sam se u zadnjih godinu dana od psovanja. Prije sam bila katastrofa. Ma i sada sam, samo su se polja katastrofe i vrste promijenile.

Našla sam danas malo vremena da ti složim par rečenica kako ne bi mislila da sam propala u zemlju ili me mrkli mrak progutao. E, da bar je. Zašto?

Šokirala sam se jučer u svlačionici. Mislim da sam se udebljala tri kile i sve su se smjestile oko kukova. Ne mogu vjerovati da uz svo to vježbanje još moram brinuti o kilama. To bi trebalo biti iza mene. Još kada se Patricija skinula kraj mene…Ne, nisam počela sliniti, iako, ima savršeno tijelo. I baš mi je zato bilo slabo. Moram nekako skinuti višak. Znam da bi mi ti sada na to rekla da ne pričam gluposti, ali svejedno (to ti je umjesto onoga – tko te šiša). Valjda ne sama?! Šišanje na samo je kao masturbacija, fora, ali nije tako toplo, mekano i vlažno. Znam, znam, kada dešifriraš javi.

Počela su i predavanja, naravno, znam da to znaš, ali svejedno, računah, bolje da ti kažem, za svaki slučaj. Tako da sada moram i sjediti u klupama i raditi nešto nekorisno, slušati, za promjenu.

Društvo mi je zaprijetilo da će me se odreći, pa sam išla van, čisto prisilno. Prošli vikend, ako se ne varam. Bilo je dobro. Skoknuli smo na par partija stolnog nogometa, malo plesali, a onda kod frenda se zatvorili u dnevni boravak koji je, reklo bi se, zvučno zaštićen, jer njegovi se nisu probudili, a mi smo urlali kao da nas kolju. Svaka mu čast.

Andrea je dobro. Ne viđamo se tako često. Našla si je posao. Ma dobro, našla sam joj ja posao. Jedna je cura otišla, pa sam ju ja zamolila da uskoči, tako da sada radi kao hostesa. Ne radimo skupa, još. Dobro joj ide i zadovoljna je. Ne smeta joj za faks, a i honorar nije loš. Društvo joj je dobro, često izlaze skupa i to ti je to. Mi se vidimo u prosjeku, tri puta tjedno. Dođe prespavati kod mene i nedjelju znamo provesti skupa. Super nam je kada smo skupa. Sve ide kao podmazano, a opet, fali mi. Razmišljala sam kako bismo mogle uskladiti planove da se vidimo češće, same, a ne s još njih pet.

Dobra je vijest da se Višnja vratila. Ispričala mi je sve što je vidjela i radila preko velike bare. Provele smo dva dana zatvorene u njenoj sobi i hihotale se kao blesave. Bilo smo vani, evo, jučer. Nas dvije same. Bančile cijelu noć okolo. Počelo nas je lutati gradom jedno osmero, a do jutra smo samo nas dvije izdržale. Bila je i Andrea, ne brini, ne jurcam okolo bez nje. Samo, ona je otišla ranije, bila je umorna, a i Zvonko je bio naporan. Bila sam s njim na kavi neki dan i još se ne da. Ja sam pokušala objasniti mu da Andrea ima nekoga i da ga zato odbija, ali ne, on zna da ona voli njega, itd. I dobro, rekla sam ja Andrei, evo, prije dva sata: šta si ti njemu napričala da on misli da si ti luda za njim?! Nisam dobila odgovor. Umjesto toga se zakačila sa mnom da sam ljubomorna, da joj radim scenu. Pa, ako je to bila scena, možda je bilo i vrijeme da ju napravim. Ja sam se, iskreno, samo zafrkavala.

Njene su riječi povukle moje, jer ona je imala ispade, onog istog dana kada se Višnja vratila i nas dvije izašle same, samcate. Htjele smo razgovarati na miru. Posvađale smo se, prilično gadno. Ne znam. Mislim, sve je u redu s nama. Možda joj je trebalo malo da se ispuše. Sada je sve opet ok. Ne diže se prašina oko ničega. Jedino što mi smetaju ti neki komentari koje mi dobaci svako toliko. Znam da se često zafrkavam, ali ona reagira na sasvim nevine stvari. Smeta joj moj odnos s Višnjom, odjednom. Smeta joj Patricija. Čekam samo da joj počne smetati i Tamara, pa ću se zabrinuti.

Šta bi ja onda trebala sa Zvonkom?! On stalno visi po njoj, a u zadnje vrijeme ona to i potencira. Okupi se društvo i igramo biljar. Višnja igra, fula i nasloni se na mene, glumi da plaće, a Andrea s druge strane mijenja boje. Ne znam kako je do toga došlo. Znaš i sama da je sve bilo sjajno, a sada odjednom. To joj dođe i ode i onda je sve opet u redu među nama, a ja na sto čudi. Ništa mi više nije jasno. Ne znam šta bih. Probala sam razgovarati o tome, ali neće. Ma ne, bila sam loše volje, to je njen odgovor, svaki put.

Podijeli:

Scroll to Top