Ana

Prema riječima mojih roditelja, ja sam bila od onih što će „vragu isčupati rogove i vratiti natrag da ovaj to neće ni skužiti“, odnosno, divlja, uvijek za akciju i neki muving, nikada doma, uvijek u nekoj „nevolji“. Joooj, oni uvijek preuveličavaju sve. Recimo da sam bila i jesam „živa“.

Društvo iz ulice je znalo što sam i kakva sam a i ja to nisam niti sakrivala, zašto i bih?? Zašto bih se sakrivala iza maske nečega što nisam samo da bih se nekome svidjela!? NIKADA! Možda su me zato tako i prihvatili. Svih tih godina u našem društvu je bila i Ana, moja susjeda, po meni, ali i dečkima, najljepša cura u gradu.

Ana je, za razliku od mene, bila glas razuma u ekipi; netko tko nas je odgovarao od krađe susjedovih trešanja ili gađanja prolaznika jagodama i sličnih radnji proizašlih iz moje glave ili nečije druge. Radi toga svega mi je uopće bilo čudno što se druži s nama, ali nije me bilo briga, najbitnije mi je bilo da je Ana tu, s nama. U stvari, nitko na nju nije obraćao pretjeranu pažnju osim mene. Dečki nisu zato jer je ona, po njima, bila „konzerva“ koja im nikad ne bi „dala“, a ostatak dečki je redom odbijala. Bilo mi je dosta čudno što ne odustaje od te ekipe radi svega toga i što si ne nađe drugu. Ostali tome nisu pridavali važnost ali ja.... ne mogu reći da to nisam primjetila i da radi toga nisam bila sretna, jesam naravno, jer mi se Ana sviđala najviše na svijetu! Bez obzira kakva jesam i kakav je moj stav o „sakrivanju“, ovo sam dugi niz godina – sakrivala. Radi toga nisam niti imala drugu djevojku jer druga jednostavno nije Ana.

Imala sam hrabrosti za svakakve gluposti od napraviti do reći, ALI ovo je bilo nešto za što jednostavno nisam imala „muda“. Zašto? Hm, ne znam ni sama, možda od straha da me Ana ne odbije i da ju ne izgubim kao prijateljicu. Ona je bila pametna, lijepa i lijepo odgojena djevojka a ja, ja nisam mogla proći ulicom a da ne uskočim u lokvu ili da se u pet minuta ne zaflekam nečime, a o rječniku da ne govorim. I sada da joj dođem s nečime poput toga da mi se sviđa.... ma ne ne ne, nikako.

Jedne večeri Ana nije bila s nama, jednostavno nije došla što isto nitko nije primijetio osim mene pa sam pitala ekipu je li znaju „šta je s ovom“?
„Ko, šta, ona, ma ona se seli sutra pa se valjda pakira, šta ja znam“.
„Seli se??“ Pokušala sam to što normalnije reći, ali nisam mogla sakriti iznenađenje.
„Ma daaaa, njezin stari neš' pričo jutros kod mene da je dobio posao negdje, ma ne znam.....“. Par minuta poslije sam se pokupila, ali ne kući kako sam rekla društvu.

„Šta ti tražiš ovdje??? Zar nemaš sat doma??? Jel ti roditelji znaju gdje si??? Ne znaju naravno!! Što moja kćer uopće vidi u vašem društvu!?!?“
„Gdje je Ana???“ Napokon sam došla do riječi od njezina oca koji mrzi ne samo mene nego i moje cijelo društvo, ali i cijeli svijet valjda, trpi nas radi Ane; ali nije me bilo briga što oni misle, bilo mi je bitno da pričam s njom. Bilo je to – „sada ili nikada“, jednostavno sam znala da je vijeme!

Ana je dotrčala od nekuda i doslovce otjerala oca i pozvala me u svoju sobu gdje smo mogle normalno pričati.
„Ovaj.... oprosti što dolazim ovako kasno, ali čula sam da se seliš sutra i ima nešto jako bitno što ti želim reći..... jednostavno želim da to znaš pa kako god bilo....“.
Pozorno me slušala, a ja sam joj rekla sve što mislim..... kako se osjećam po pitanju nje.... pitala sam ju sve što mi je tada bilo na pameti.
Ona je samo mirno sjedila i gledala me svojim velikim smeđim očima koje obožavam i čekala da ja završim. Kad sam se napokon ugasila, samo je ustala, poljubila me i zagrlivši me, rekla – znam, i ja tebe volim.

Katarina Galetić

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved