Krčmarev sin

- Da je živa, teta nikada ne bi okrečila zidove u takvu plavu- ljutio se Vilim na Rodriga vidjevši boju koju je smiješao.

- Da je teta živa, ti ovdje ne bi ni prismrdio- odgovorio mu je Rodrigo.

-Baš si bezobrazan, bolje bi mi bilo da te nisam ni poveo i da sam kuću uredio sam.

- Kad ti ne trebam, radi sam što hoćeš. No, što god ti učiniš izgledat će grozno, jer nemaš nimalo ukusa- kazao je Rodrigo i demonstrativno izašao. Malo kasnije mogao se čuti pucanj, što je bio siguran znak da je otvorena još jedna boca pjenušca u čast pokojne tete.

Poslije burnih dana punih svađa slijedile bi burne noći pune nježnih dodira. A najbolji prijelaz između noći i dana bile su zanimljive večeri. Sjedili bi oni u jedinoj krčmi u Crkvencima i ispijali svoje omiljene alkoholne napitke. Povremeno bi im se pridružio i krčmarev sin, visok mladić ugodne vanjštine, besprijekorno dotjeran i njegovan unatoč tome što je živio u toj zabiti. Bilo im je zanimljivo razgovarati s njim, a naročito jer je imao jednu izvrsnu osobinu, često bi platio piće. Ostajao bi on s njima svakim danom sve duže. Ponekad su se toliko razumjeli da Vilim i Rodrigo nisu bili sigurni je li njihov ili nije.

Na povratku kući u susret im je dolazila grupa ljudi. Instinktivno su se maknuli u stranu kako bi  ih propustili.

- Što se guraš pederčino- odmah se izgalamio mladić koji je ramenom zakačio Vilima dok su prolazili pored njih.

- Oprostite, nije bilo namjerno- kazao je Vilim.

- To oprostite čuvaj za svoj Zagreb- Rekao je drugi mašući skupljenom šakom prema Vilimu.

- Nemojte se ljutiti dečki- pokušao je Rodrigo izgladiti nesporazum.

- J… vam mater, ovdje ste se našli pederisati- kazao nekud poznati glas iz skupine. Vilim i Rodrigo su šutjeli, jer su znali da bi svaka rasprava imala samo jedan ishod. Za uzmak je bilo prekasno, jer su ih okružili i sve su im se više približavali. Mogli su osjetiti ustajali vonj neopranih tijela, njihov dah na vratu, škripanje zubi. Tišinu je prekinuo bolan Vilimov krik nakon udarca s leđa. A onda su ih navalili i počeli ih udarati. Poslije nekoliko udaraca Vilim se iskoprcao i sakrio pod kombi. Rodrigo se pavši na pod sklupčao, pokrivši glavu rukama. Udarali su ga rukama i nogama. Svaki je udarac bio bolan, najbolniji su bili oni krčmarevog sina. 

- Nadam se da se ne ljutiš, što sam se sakrio pod kombi- rekao je Vilim Rodrigu dok mu je donio juhu u krevet.

- Dobro da si se sakrio- kazao je Rodrigo- jer da nisi sada me ne bi imao tko njegovati.

- Trebaš li još nešto?- upitao je Vilim. Rodrigo je potekla suza, u tom bi mu trenutku dao slastan poljubac, samo da mu lice nije bilo natečeno.

Dražen Horvat

priča je osvojila treće mjesto na književnom natječaju udruge LORI "Obojimo književnost duginim bojama" za najljepšu kratku priču s LGBTIQ tematikom

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved