Ništa nije onakvo kakvim se čini

Bilo je to jedno od onih mjesta, kafića, koje ja ocjenjujem kao „rupa gdje se okupljaju lokalni alkosi“. Ni sama ne znam kako sam se našla tamo ali valjda je to bio jedan od dana kada samo želim popiti kavu pa makar i na dnu najveće takve „rupe“, i kada mi nije bitno ni kako izgledam i kada i, samo molim Boga da me svi puste na miru da sam sama sa sobom i da se ne moram ni na koga obazirati! Eto, tako sam se valjda i našla tamo. Osim nje i mene, mislim da druge djevojke tamo nije bilo, ali nije bilo ni potrebe jer ona ih je, barem meni, sve zamjenila. Nije bila neka miss svijeta, nisam ni ja da se razumijemo, ajme, pogotovo ne taj dan a i ja ne padam na ljepotu ni kod muškaraca ni kod žena, ali ona je imala nešto što je mene privuklo; ne znam je li to bio način na koji se odnosi prema gostima, ljubaznost, njezino lice ili glas.... ne znam, al' mene je „dobila“. Inče nisam ljubitelj sjedenja za šankom no kad sam ju vidjela, napravila sam iznimku i nasadila se na ćošak šanka, mjesto je bilo ko stvoreno za mene da imam najbolji pogled na nju. Oko mene je sjedila hrpa tipova koji sebe smatraju muškarcima ali njihovo ponašanje i govor prema njoj a poslje i meni mi je jasno rekao da su sve samo ne muškarci! Pristojno sam odbijala sve ponude da nešto popijem ali sam molila Boga da me i dalje pitaju samo da ona dolazi do mene, imala je odličan parfem. U istom trenu sam umirala od srama jer osim što sam sjedila tamo ko muško, onako nalaktila se seljački i ko ga je.... bila sam u trenerci i sa muškim dezićem. Stalno vodim rat sa bratom oko toga jer mu sve uvijek potrošim. A ona.... bila je neobična, simpa, haljinica i tenisice, za razliku od mene, izgledala je savršeno. Naravno, kada god bi pomislila kako je lijepa i kako mi se sviđa, isti tren mi je kroz glavu prošla misao „ma da, ali gdje bi ona mene pogledala...... ma ne, može ona i bolje sto posto......“ U isti tren sam bila i tužna.

Jedan od tipova za šankom malo dalje od mene me nije ostavljao na miru i u jednom trenu sam „pukla“ 

– „Dobro, neš ništa od nas, pa je....o te štas lezbača kad nas odbijaš???“

– „Pa blizu si, ne baš, ali bi radija bila sa njom (pokazavši nespretno rukom na nju iza šanka) nego sa vama!“

Nastao je opći muk, tipovi su se okrenuli i pomaknuli na drugi kraj kafića valjda, nije me bilo briga ali pogled na nju mi je jasno dao do znanja da sam pokvarila sve što se pokvariti dalo jer je bila zelena u faci i blejala u pod. Bilo mi je beskrajno krivo radi nje jer nisam htjela..... ne na taj način dati joj do znanja ovo sve. Ali dobro, valjda sam stručnjak za upropastiti sve odnose sa svima do kojih mi je na bilo koji način stalo. Oke, na to sam već navikla jer nije prvi puta.... hah, ni zadnji. Ekipa „tipova“ je otišla a i ja sam se spremala da odem ali...... 

- „Gle, ovo nisi baš morala ovako javno, ovi dečki znaju da ja volim cure i kad si ono rekla, maknuli su se jer sam im rekla da si mi simpatična tako sva ležerna i takva, neka obična. I da znaš da ti zavidim što se možeš tako otvoreno ponašati po tom pitanju, ja ne mogu. Dok si bila u svom svijetu, stavila sam ti drugi račun i ne brini, broj je moj a ne od onih frajera.“

Katarina Galetić

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved