Ivana

Dragi starci,

Sjedim već poprilično dugo ispred praznog papira pokušavajući sročiti što bih vam sve željela reći.. i mislim si.. upravo to.. koliko bi bilo lakše da me znate i želite slušati i koliko bi lakše bilo živjeti da svojim najbližima mogu otvoreno govoriti o sebi, o tome koliko sam sretna ili zašto sam toliko očajna i tužna. Znam, mama, da sumnjaš da sam lezbijka.. ali ne daj Bože to na glas izgovoriti, jel' da? Koliko bi tvoje prividno sigurne temelje poljuljalo da o tome progovorimo.. ili možda da ponešto o tome naučiš? Eee, znam, znam, nije se lako oduprijeti društvu u kojem živimo i prihvatiti nešto drukčije od većine kada ti to isto društvo nameće kako se trebaš ponašati, što i prema kome moraš osjećati, kako trebaš izgledati i kako se oblačiti.. znam da nije lako, ja se s time borim cijeli svoj život.. još od vrtića svaku večer s time liježem i s time se budim.. ali pustimo to sada, ja znam da vi mene volite najviše na svijetu, ali ne mogu se oduprijeti tome da mi se svako toliko ne pojave pitanja poput: Koga vi zapravo volite? Da li neku sliku mene koju ste si stvorili, ili..? Zašto me nikada, ali baš nikada ne pitate zašto sam danas toliko sretna? Ili zašto sam tako tužna? Zar vas to zbilja ne zanima ili se bojite odgovora? Zašto meni nikada ne zaželite lijepi provod kada izlazim van ili odlazim na neki izlet a bratu svaki put?

A ja često gorim od želje da vam ispričam kako mi je lijepo bilo.. gorim od želje da s vama podijelim koliko sam sretna što imam pored sebe nekoga poput nje koja me voli, eto, baš takvu kakva jesam! Da, dragi moji, ta osoba čije ime nikada ne spominjemo, to je moja djevojka koju toliko volim, s kojom se smijem i s kojom plačem, koja mi je najveća podrška i koja me inspirira da budem ono što zbilja jesam..

Voljela bih da ju upoznate, sigurna sam da bi vam se svidjela.. samo kada bi stvari bile jednostavnije (kao što u biti i jesu, samo vi to ne možete vidjeti jer ste toliko daleko..).
Sigurna sam da oboje sumnjate u moju seksualnost, jer logično je, imam toliko godina, nemam dečka.. (zapravo po pravilima, već bih trebala imati muža i barem dvoje djece).. i baš zato mi se učini da neke stvari radite namjerno.. ne prođe niti jedan film ili serija u kojoj se pojavljuje neki lik homoseksualne orijentacije a da vi nemate otrovne komentare tipa: kako je bolestan/na, perverznjakuša, pederčina, odvratna lezbača i sl. Da li znate da me svaki put kada to izgovorite svjesno ili nesvjesno, ubodete duboko u srce? Jer to je moj život, to su moji osjećaji.. i znam da u tom trenutku tako i o meni mislite.. a to boli, jako boli.. i ne znam što mislite s time postići?! Moram vam reći da ćete s time postići to da ću vam nestati iz života, a znam da to nije ono što želite.. ali između ljubavi, uvažavanja, poštivanja i vrijeđanja, omalovažavanja, tuge.. dragi roditelji, ja ću odabrati ovo prvo!

Kažu da je obitelj uvijek sigurna luka, e pa najdraži moji, ne dajte da ja u svojoj pred vašim očima potonem…

Ivana

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved