Danijela

Draga mama,

..dugo sam bila mislila kako ću ti reci za svoju „drukčijost“. Zapravo nisam znala zašto je moja drukcijost pogrešna i u čemu sam to toliko drukčija, jer..svi smo mi različiti, drukčiji od drugih. Ipak, sve oko mene me je svakodnevno uvjeravalo da se ne uklapam, nisam mogla do tog osjećaja pripadnosti, nije bilo za mene mjesta tu..nevjerojatno je da me čak i oni koje me ne poznaju mrze i odbacuju. Nenormalno mi je bila najnormalnija riječ...iako su moji srednjoškolski dani bili sasvim normalni: učenje u zadnji čas, prijateljstva bez kojih ne možeš, traženje svog životnog puta, kašnjenje na zadnji bus, privlačnosti i ljubavi koje najednom postanu jako važne...

Nisam znala kako da priberem dovoljno hrabrosti da ti kažem kako sam ja jedna zamišljena, buntovna, društvena, zbunjena 17 i pol godišnjakinja. Koja se zaljubila konačno u pravu osobu, sad su iza mene nesretne ljubavi i krive procjene. Jer s njom mogu puno razgovarati, s njom mogu biti ja, najsretnije se smijem i ona me ne pokušava mijenjati. I prolazilo je vrijeme..godine..Možda najteži izbor za mene, ali bilo mi je lakše skrivati se i lagati o imenu. U međuvremenu upoznala sam i neke ljude kojima nije bilo potrebno lagati, koji su valjda znali neke duboke istine...

I onda..jedne večeri..ti si mi sama postavila pitanje. Vjerujem da mame uvijek znaju. Sjećam se da mi je srce stalo kad si me upitala da li se ja zaljubljujem u djevojke? Moj odgovor je bio tako težak i tako jednostavan: Da! Ovo „Da“ je odjeknulo činilo mi se daleko, kilometrima daleko... Užasna je bila ta večer, teška, plač, krivnja, da li je to zbog mog društva, da li je zbog tebe, da li sam trebala stroži odgoj.. Pokunjeno sam sjedila misleći. „Ništa od toga, ništa od toga mama....“ stvari su jednostavno takve... Na kraju si rekla da me unatoč svemu prihvaćaš i voliš jer sam tvoje dijete. I možda to zvuči kao happy end ali za mene je to bila rečenica koja me najviše zasmetala. Učinilo se kao da sam monstrum, ali eto, mama me ipak voli...! Burno sam reagirala...

I to sam ti zapravo htjela reći mama.... žao mi je što sam burno reagirala. Žao mi je što nisam shvatila koja je veličina u tvoj prihvaćanju. Hvala ti na toj podršci! Bila sam spremna otići jer bez razumijevanja naš odnos bi bio samo mučenje. Mislila sam da su mi s darom života roditelji dali i dar razumijevanja. Ali ne, to nije tako. Mnogi koje znam stranci su za svoje roditelje, a njihovi će ih roditelji nastavljati udaljavati svojim riječima. Zato, tvoja želja da razumiješ nešto što ti je bilo strano, želja da mi budeš podrška nešto je što danas izuzetno cijenim i na čemu ti se uvijek iznova zahvaljujem. Sve to me je učinilo boljom osobom...a mi smo zajedno uspjele naći put kroz ovaj svijet u kojem su sebičnost i nerazumijevanje izgleda sasvim normalni.

Danijela (34)

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (0)51 212 186
+385 (0)91 593 4133
+385 (0)91 493 4133
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved