Zakoni u RH

Napisao/la Super User. Posted in Obitelj bez predrasuda

HRVATSKI ZAKONI KOJI ŠTITE PRAVA LGBT OSOBA

   

1. Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10)
III. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
1. Zajedničke odredbe
Čl. 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
2. Osobne i političke slobode i prava
Čl. 35.
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Čl. 39.
Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

2. Zakon o ravnopravnosti spolova (NN 82/08)
II. Definicije pojmova
Čl. 6.
(1) Diskriminacija na temelju spola (u daljnjem tekstu: diskriminacija) označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života.
(3) Zabranjuje se diskriminacija na temelju spolne orijentacije.

IV. Diskriminacija na područjima zapošljavanja i rada
Čl. 13.
(5) Pri oglašavanju nije dozvoljeno koristiti izričaje koji uzrokuju ili bi mogli uzrokovati diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije.

VII. Mediji
Čl. 16.
(2) Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.

Zakon o ravnopravnosti spolova je organski zakon. On pruža opću zabranu diskriminacije na temelju spolne orijentacije, kao i poticanje drugih osoba na diskriminaciju. Također, Zakon predviđa uklanjanje rodnih stereotipa iz školskih udžbenika i medijskog izvještavanja. Činjenica da je riječ o organskom zakonu znači da je ovaj zakon po rangu iznad svih ostalih zakona u Republici Hrvatskoj, osim Ustava. Iz tog proizlazi da se svi zakoni RH trebaju uskladiti s odredbama tog zakona.
 

3. Zakon o istospolnim zajednicama (NN 116/03)
I. Opće odredbe
Čl. 1.
Ovim se Zakonom uređuje istospolna zajednica i pravni učinci postojanja te zajednice.
Čl. 2.
Istospolna zajednica, u smislu ovoga Zakona, je životna zajednica dviju osoba istog spola ( u daljnjem tekstu: partner/ica ) koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera.
Čl. 3.
Istospolnom zajednicom smatra se životna zajednica osoba koje:
- su starije od 18 godina,
- nisu lišene poslovne sposobnosti,
- nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj zaključno do četvrtog  stupnja.
Čl. 4 .
Pravni učinci postojanja istospolne zajednice su pravo na uzdržavanje jednog od partnera/ice i pravo na stjecanje i uređivanje međusobnih odnosa u svezi imovine te pravo na uzajamno pomaganje.
Čl. 5 .
Za rješavanje sporova o pitanjima koja uređuje ovaj Zakon, nadležan je sud prema općim pravilima postupanja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
II. Uzdržavanje
Čl. 6 .
(1) U istospolnoj zajednici partner/ica koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga partnera/ice.
(2) Ako je prestala istospolna zajednica, partner/ica koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovog članka i članka 2. ovog Zakona ima pravo na uzdržavanje od drugog partnera/ice.
(3) Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana prestanka istospolne zajednice.
Čl. 7 .
Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje partnera/ice, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog partnera/icu.
Čl. 8 .
(1) Sud može odlučiti da obaveza uzdržavanja partnera/ice traje do godine dana, osobito kad je tužitelj/ica u mogućnosti u dogledno vrijeme osigurati sredstva za život na drugi način.
(2) U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja.
(3) Tužba za produljenje uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.
Čl. 9.
(1) Pravo na uzdržavanje prestaje ako partner/ica sklopi brak.
(2) Pravo na uzdržavanje prestaje sudskom odlukom ako sud utvrdi da uzdržavani partner/ica živi u izvanbračnoj ili novoj istospolnoj zajednici ili da je postao nedostojan toga prava ili ako više ne postoji koji od uvjeta iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Sud će odrediti da pravni učinak odluke o prestanku uzdržavanja iz stavka 2. ovog članka nastaje i prije njene pravomoćnosti, od dana kada su nastupile pretpostavke za prestanak uzdržavanja.
Čl. 10.
U postupku određivanja uzdržavanja primjenjuju se odgovarajuće odredbe Obiteljskog zakona.
III. Imovinski odnosi
Čl. 11.
Partneri/ice mogu imati zajedničku stečevinu i vlastitu imovinu.
Čl. 12.
Zajednička stečevina je imovina koju su partneri/ice stekli radom za vrijeme trajanja istospolne zajednice ili potječe iz te imovine.
Čl. 13.
Partneri/ice su u jednakim dijelovima suvlasnici u zajedničkoj stečevini.
Čl. 14.
Na zajedničku stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Čl. 15.
(1) Za poslove redovite uprave smatra se da je drugi partner/ica dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno.
(2) Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe.
Čl. 16.
Dobitak od igara na sreću zajednička je stečevina.
Čl. 17.
 (1) Imovina koju partner/ica ima u trenutku početka postojanja istospolne zajednice ostaje njegova vlastita imovina.
(2) Vlastita imovina je i imovina koju je partner/ica stekao tijekom istospolne zajednice nasljeđivanjem ili darovanjem.
Čl. 18.
(1) Autorsko djelo je vlastita imovina onog partnera/ice koji ga je stvorio.
(2) Imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarenih tijekom istospolne zajednice zajednička je stečevina.
Čl. 19.
(1) Imovinskopravni odnosi partnera/ice mogu se urediti ugovorom o uređenju imovinskopravnih odnosa na postojećoj ili budućoj stečevini i imovini.
(2) Ugovor iz stavka 1. ovog članka se sklapa u pisanom obliku, a potpisi partnera/ica moraju biti ovjereni.
Čl. 20.
Ugovorom o uređenju imovinskopravnih odnosa partnera/ica nije dopušteno ugovoriti primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose.
IV. Zabrana diskriminacije
Čl. 21.
(1) Zabranjuje se svaka diskriminacija, izravna i neizravna na osnovi istospolne zajednice kao i činjenice homoseksualne orijentacije.
(2) Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom u smislu stavka 1. ovog članka.
(3) Izravna diskriminacija znači svako postupanje kojim se osoba koja je član istospolne zajednice stavlja ili je bila stavljena u nepovoljni položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji na temelju činjenice da je član istospolne zajednice.
(4) Neizravna diskriminacija postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa osobu koja je član istospolne zajednice na temelju te činjenice stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe.
V. Završna odredba
Čl. 22.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

Ovaj zakon daje dva prava: pravo na uzdržavanje i pravo na stjecanje zajedničke imovine. Dodatno, u ovaj Zakon su ugrađene antidiskriminacijske odredbe koje štite pripadnike/ice seksualnih manjina od diskriminacije temeljem spolnog usmjerenja ili postojanja istospolne zajednice. Zakon ima vrlo malo učinaka, ali je dobra platforma za daljnju nadogradnju prava seksualnih i rodnih manjina.

4. Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12)

I. Opće odredbe
Svrha zakona
Čl. 1.
(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

5. Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11)
Glava deveta (IX.) Značenje izraza u ovom zakoniku
Čl. 89.
(36) Zločin iz mržnje jest svako kazneno djelo iz ovog Zakona, počinjeno iz mržnje prema osobi zbog njezine rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina.
Povreda ravnopravnosti građana
Čl. 106.
(1) Tko na temelju razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, ili zbog pripadnosti etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini u Republici Hrvatskoj, uskrati ili ograniči slobodu ili pravo čovjeka i građanina utvrđeno Ustavom, zakonom ili drugim propisom, ili koji na temelju te razlike ili pripadnosti daje građaninu povlastice ili pogodnosti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Rasna i druga diskriminacija
Čl. 174.
(1) Tko na temelju razlike u rasi, vjeri, jeziku, političkom ili drugom uvjerenju, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, spolu, boji kože, nacionalnosti ili etničkome podrijetlu krši temeljna ljudska prava i slobode priznate od međunarodne zajednice, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovog članka kaznit će se tko progoni organizacije ili pojedince zbog njihova zalaganja za ravnopravnost ljudi.
(3) Tko u cilju širenja rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, ili u cilju omalovažavanja, javno iznese ili pronese zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice, spola, nacije ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Članak 106. sadrži jednu od temeljnih inkriminacija jer omogućava kaznenopravnu zaštitu ravnopravnosti i jednakosti svih građana/ki, što je temelj za ostvarivanje brojnih drugih prava i sloboda. Članak 174. sadrži inkriminaciju diskriminacije na temelju spolne orijentacije i drugih obilježja. Odredbe iz Kaznenog zakona omogućuju sankcioniranje diskriminacije detaljnije opisane kroz druge zakone i dokumente (Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakon o medijima, Zakon o istospolnim zajednicama, međunarodni dokumenti). Iako rodni identitet i rodno izražavanje nisu eksplicitno uvršteni u Kazneni zakon, tumačenjem drugih zakona RH i međunarodnih normi, dolazimo do zaštite osoba od diskriminacije na temelju rodnog izražavanja i rodnog identiteta putem ovog zakona.

6. Zakon o medijima (NN 59/04, 84/11)
II. Opća načela
1. Sloboda medija
Čl. 3.
(4) Zabranjeno je prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat.
4. Medijska načela i obveze
Čl. 16.
(1) Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta.
5. Oglašavanje
Čl. 20.
(8) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolno opredjeljenje.


7. Zakon o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11)

III. Audio i audiovizualne medijske usluge
1. Opće odredbe
Čl. 12.
(2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i štititi mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.
Čl. 16.
(4) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:
- dovoditi u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva,
- uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničke pripadnosti, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije,
- poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost,
- poticati ponašanje koje je iznimno štetno za zaštitu okoliša.


8. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11)

IV. Sustav visokog obrazovanja
Uvjeti za upis
Čl. 77.
(2) Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju postupak odabira pristupnika za upis na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob. Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju kriterije (uspjeh u prethodnom školovanju, vrsta završenog školovanja, uspjeh na klasifikacijskom ili drugom ispitu, posebna znanja, vještine ili sposobnosti i sl.) na temelju kojih se obavlja klasifikacija i odabir kandidata za upis.

9. Zakon o azilu (NN 79/07, 88/10)
Značenje izraza u ovom Zakonu
Čl. 2.
Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u konkretnoj zemlji jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolne orijentacije. Spolnom orijentacijom ne mogu se smatrati djela koja se smatraju kaznenim djelima sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske. Značajke vezane za spol mogu se uzeti u obzir, ali one same za sebe ne predstavljaju presumpciju postojanja razloga za proganjanje u smislu članka 4. ovog Zakona.
Zabrana prisilnog udaljenja ili vraćanja
Čl. 3.
Nije dopušteno prisilno udaljiti ili na bilo koji način vratiti stranca u zemlju u kojoj bi njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili u zemlju u kojoj bi mogao biti podvrgnut mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

10. Zakon o državnim službenicima (NN 92/05, 142/06, 77/07, 127/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12)
Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja
Čl. 6.
Državni službenici u svojem postupanju ne smiju diskriminirati ili povlašćivati građane po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima utvrđenim pravima i slobodama.

11. Zakon o sportu (NN 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12)

I. Opća odredba
Čl. 1.
(3) Sport mora biti jednako dostupan svima bez obzira na dob, rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru, nacionalnost, društveni položaj, političko ili drugo uvjerenje.

12. Zakon o volonterstvu (NN 58/07)

Načelo zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja
Čl. 9.
(1) Organizator volontiranja dužan je postupati prema volonterima u skladu s načelom jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, tjelesne ili duševne poteškoće ili oboljenja i druge osobne karakteristike ako drukčije ne proizlazi iz prirode volonterske aktivnosti, mogućnosti same volonterke ili volontera ili ako nije drukčije uređeno ovim Zakonom.
(2) Organizator volontiranja i volonterka ili volonter dužni su postupati prema fizičkim osobama korisnicima volontiranja prema načelu jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, tjelesne ili duševne poteškoće ili oboljenja i druge osobne karakteristike.




HRVATSKI ZAKONI KOJI DISKRIMINIRAJU LGBT OSOBE


1. Obiteljski zakon ( NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11)
Čl. 5.
Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.
Čl. 133.
(1) Dijete mogu posvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan bračni drug uz pristanak drugoga bračnog druga.
(2) Dijete može posvojiti osoba koja nije u braku ako je to od osobite koristi za dijete.

Obiteljski zakon uskraćuje pravo na brak osobama istog spola. Posvajanje djece nije dostupno istospolnim parovima, jer posvojiti mogu jedino bračni drugovi ali i osoba koja nije u braku ako je to od osobite koristi za dijete. Obiteljski zakon u cijelosti diskriminira na temelju spolne opredijeljenosti, onemogućujući ista prava istospolnim parovima. Povlastice koje proizlaze iz Obiteljskog zakona dostupne su samo heteroseksualnim osobama. Takva zakonska ograničenja su neustavna i protivna zakonima Republike Hrvatske.

2. Zakon o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04, 37/08)

Čl. 17.
Za pacijenta koji nije pri svijesti, za pacijenta s težom duševnom smetnjom te za poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije, suglasnost iz članka 16. stavka 2. ovog Zakona potpisuje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta.
Čl. 24.
U slučaju smrti pacijenta, ako to pacijent nije za života izrijekom zabranio, pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju iz članka 23. stavka 1. ovog Zakona ima bračni drug pacijenta, izvanbračni drug, punoljetno dijete, roditelj, punoljetni brat ili sestra te zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta.

Prema Zakonu o zaštiti pacijenata pravo donošenja odluka u hitnim medicinskim slučajevima imaju, uz uže članove obitelji, samo bračni partneri.

3. Zakon o hrvatskom državljanstvu (NN 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11)

Čl. 10.
Stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točka 1-4. ovoga zakona.

Hrvatski zakon pod pojmom brak podrazumijeva heteroseksualni brak te time i ovaj zakon diskriminira homoseksualne osobe, jer na temelju istospolne zajednice partneri/ce ne mogu dobiti hrvatsko državljanstvo.
   

4. Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12)
Kako istospolno partnerstvo u Zakonima RH nije ravnopravno sa brakom između muškarca i žene dokazuje i ovaj Zakon koji onemogućava na primjer nasljeđivanje obiteljske mirovine osobama koje su bile u istospolnoj vezi.

5. Nacionalna populacijska politika (NN 132/06)
Ovaj Zakon govori o raznim poticajima mladim bračnim parovima, pritom izbacujući i diskriminirajući sve istospolne parove.

 

Ostali zakoni koji diskriminiraju LGBT osobe: svi pravilnici, uredbe i zakoni koji koriste termine „brak“, „bračni par“, „bračni drug“, „izvanbračna zajednica“, „razvod“, „udovac/ica“, „obitelj“, „posvajanje djece“, a takvi termini se pojavljuju u puno zakona koji se tiču: obitelji, medicine, prava pacijenata, državljanstva, poreza, prihoda, mirovina, nasljeđivanja, osiguranja , socijalne skrbi itd.  

Zbog velikog broja zakona koji bi se trebali mijenjati da ne budu diskriminatorni prema LGBT osobama, zakonodavcu bi bilo jednostavnije promijeniti samo Obiteljski zakon koji bi omogućio brak istospolnim parovima. Termin ''brak'' i sve povezano sa tim terminom više ne bi bio problem u brojnim drugim zakonima, te bi se na taj način puno sadašnjih diskriminacijskih zakona preoblikovalo u zakone koji štite i jednaki su prema  svim građanima bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju.

Prema svojim zakonima i međunarodnim dokumentima Republika Hrvatska ima obvezu zaštititi one skupine građana koje su učestalo diskriminirane zbog neke svoje osobine, to jest u slučaju kada diskriminacija po određenoj osnovi ne predstavlja sporadičan slučaj, nego prelazi u permanentno kršenje prava određene skupine, te time predstavlja stvarnu društvenu opasnost. Rodno izražavanje i rodni identitet, kao diskriminacijske osnove, nisu predmet hrvatskih zakona te ove osobe nemaju mogućnost biti zaštićene u Hrvatskoj. Na hrvatskim je sudovima da prepoznaju i ovaj oblik diskriminacije.
U izradi je novi Zakon o registriranom (životnom) partnerstvu koji bi trebao zaživjeti tijekom 2013. godine. Cilj novog zakonskog okvira je unaprjeđenje položaja LGBT osoba koji je trenutno ograničen raznim diskriminacijskim preprekama. Postojeći zakonski okvir ne jamči istospolnim zajednicama zaštitu na koje Ustavom (i usvojenim konvencijama Europske Unije) imaju pravo. Novi set zakonskih normi i propisa trebao bi na odgovarajući način urediti društveni, obiteljski te imovinski status homoseksualnih parova koji je narušen problemima kao što su otvorena homofobija i nedostatak građanskog odgoja (primjerice u školskim se udžbenicima propagiraju stavovi o homoseksualnosti koji nisu dopustivi.

Novi Zakon teži adekvatnijoj pravnoj zaštiti istospolnih zajednica, usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU te u konačnici, ostvarenju pune jednakosti LGBT osoba na području obiteljskog, imovinskog i građanskog prava.

 


MEĐUNARODNI UGOVORI KOJI ŠTITE LGBT OSOBE TE SE MORAJU USKLADITI S NACIONALNIM ZAKONODAVSTVOM RH



    1. Rezolucija Europskog parlamenta A3-0028 (1994. godina)

Čl. 14.
Članice se pozivaju da:
(7) ukinu diskriminaciju homoseksualaca zakonima i administrativnim aktima kod socijalne sigurnosti, usluga, zakonima o usvajanju i nasljeđivanju, te kod stanovanja kao i u kaznenim zakonima i svim zakonima s njima povezanim.
(9)  prošire na homoseksualne parove sve zakonske institucije dostupne heteroseksualnim parovima.
(13) javno proglase zakone koji proširuju jednaku primjenu prava na brak, usvajanje i skrbništvo na istospolne obitelji, te da se skrbe za jednako podržavanje gej i lezbijskih socijalnih i kulturnih organizacija.

U članku 14 se članice Europske Unije pozivaju da osiguraju jednako tretiranje homoseksualnih i heteroseksualnih osoba, uklone ograničenja za mogućnost registracije istospolnog partnerstva i ostvarivanje punih prava koja proizlaze iz takve zajednice te uklone sve prepreke koje ograničavaju prava homoseksualnih osoba da postanu roditelji, posvojitelji i skrbnici djece.

    2. Pekinška deklaracija o pravima žena (1995. godina)

Čl. 96.
U ovom članku se kaže da ženska ljudska prava uključuju pravo da žene slobodno i odgovorno odlučuju o pitanjima vezanima uz vlastitu seksualnost, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, bez prisile, diskriminacije i nasilja.

    3. Amsterdamski sporazum (1997. godina)

Čl. 13.
Bez predrasuda prema ostalim odlukama ugovora i unutar ograničenja danih mu ovlasti Zajednice, Vijeće, jednoglasno djelujući na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja sa Europskim parlamentom, smije poduzeti odgovarajuće mjere u borbi protiv diskriminacije na osnovi spola, rase ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, fizičke i psihičke ograničenosti, dobi ili seksualne orijentacije.
Članku 13. snagu daju direktive koje naglašavaju minimalne standarde zakonske zaštite protiv diskriminacije i programi djelovanja u toj zaštiti. Npr. Direktiva o zapošljavanju zahtjeva od država članica da diskriminaciju na osnovi vjere ili uvjerenja, fizičke ili psihičke ograničenosti, dobi ili seksualne orijentacije, učine nezakonitom u području zapošljavanja. Cijeli je sporazum svojevrstan Ustav Unije i omogućuje njenim institucijama legislativnu moć usvajanja zakona koji omogućuju ostvarivanje jednakih prava za homoseksualce i lezbijke.

    4. Rezolucija Europskog parlamenta A5-0050 (2000. godina)

U rezoluciji se izričito navodi zabrana diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije, pozivaju se članice Unije da izjednače prava istospolnih partnera s pravima koji proizlaze iz braka. Naglašava se važnost zaštite ljudskih prava kao neotuđivog prava koje pripada svakom ljudskom biću.
   

    5. Rezolucija o poštivanju ljudskih prava u Europskoj Uniji

Čl. 1.
''...ljudska prava su skup univerzalnih i međusobno zavisnih prava, primjenjiva na sva ljudska bića''
Čl. 6.
''...novi ugovor predstavlja osnove principe jednakih prava građana i ne smije biti diskriminacije na osnovi spola, rase, etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, fizičke ili psihičke ograničenosti, dobi ili seksualne orijentacije.''
Čl. 56.
''...pozivaju se države članice da osiguraju samohranim roditeljima, nevjenčanim parovima i istospolnim parovima prava jednaka onima koje uživaju tradicionalni parovi i obitelji, naročito vezano za porezne zakone, novčana prava i socijalna prava.''
Čl. 70.
''...Europsko Vijeće u Kopenhagenu izričito navodi kao zahtjev za članstvo država da su kandidatkinje između ostalog osigurale zaštitu ljudskih prava.''
Čl. 77.
''...u protivnom će se takvoj državi odbiti zahtjev za pridruživanje Uniji.''

    6. Direktiva 2000/78 o radu (2000. godina) – Vijeće EU

Stvoren je osnovni okvir za jednaka prava kod zapošljavanja i rada općenito. To je prva direktiva koja zabranjuje diskriminaciju na osnovi seksualne orijentacije, iako je ograničena na Zakon o zapošljavanju.

    7. Rezolucija o osnovnim pravima u Europskoj Uniji A5-0023 (2001. godina)

Traži se da:
Čl. 79.
''...države članice uključe seksualnu orijentaciju u Dodatak protokola br. 12 Europske konvencije o ljudskim pravima, kao jednu od zabranjenih osnova diskriminacije i prošire termine na koje se poziva Europska Komisija u dokumentu Protiv rasizma i netolerancije kako bi uključio homofobiju na osnovi seksualne orijentacije.''
Čl. 80.
''...države članice povuku sve preostale diskriminirajuće zakone koji se tiču homoseksualnosti i da iz zatvora oslobode sve osobe pritvorene po tim odredbama i posebno poziva na revidiranje odredbi o godinama pristanka na seksualni odnos.''
Čl. 81.
''...države članice zabrane diskriminaciju na osnovi seksualne orijentacije i uključe je kao prekršaj u kriminalnom ili civilnom zakonu te usvoje odgovarajuće mjere u sklopu Zakona o zapošljavanju kako bi se implementirala Direktiva Vijeća 2000/78/EC iz 2000 godine kao opći okvir jednakog tretiranja kao zapošljavanja i poslovnog napredovanja.''
Čl. 82.
''...države članice uvedu zakone na osnovi Direktive 2000/78/EC, koja zabranjuje diskriminaciju na osnovi seksualne orijentacije kada se radi o dobrima i uslugama, zdravstvu, stanovanju, obrazovanju i socijalnoj zaštiti.''
Čl. 83.
''...ukinu zakone koji diskriminiraju homoseksualce i lezbijke u kriminalnim zakonima država članica kao i osiguranje da neće ratificirati niti jedan pristup državama koje imaju diskriminacijske zakone protiv homoseksualnih osoba.''
Preporuča se da države članice:
Čl. 84.
-dopune svoje zakone kako bi priznale izvanbračne odnose između osoba istoga ili suprotnoga spola i dodijele im ista prava,
-pitanje zajedničkog priznavanja zakonski priznatih izvanbračnih veza stave na dnevni red EU.
Čl. 85.
-uvedu zakone koji zabranjuju diskriminaciju dugogodišnjih sustanara i pružaju istu zakonsku zaštitu kao i za legalno vjenčane parove.

U ovoj rezoluciji se govori o zahtjevu da anti-diskriminacijski zakoni uključe i homofobiju baziranu na seksualnoj orijentaciji. Objašnjava se potreba reguliranja zakona i zabrane diskriminacije na bazi seksualne orijentacije u kriminalnim i građanskim zakonima uz puštanje na slobodu osoba pritvorenih na bazi takvih odredbi. Zahtjeva se ustoličenje Direktive 2000/78 o radu i u pitanjima raspolaganja i prisvajanja vlasništva, usluga, zdravlja, stanovanja, obrazovanja i socijalne zaštite. Ponovno se spominje zahtjev za revizijom godine pristanka na seksualni odnos. Traži se i priznavanje izvanbračnih veza osoba istoga ili suprotnog spola.

    8. Rezolucija o osnovnim pravima u Europskoj Uniji A5-0193 (2001. godina)

Rezolucija govori o nužnosti uklanjanja diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije u takozvanim državama trećeg svijeta.


    9. Nacrt Ustava Europske Unije

Čl. II-81.
(1) Svaka diskriminacija temeljena na osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili društveno porijeklo, genetičke osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinskom statusu, rođenju, invalidnosti, dobi ili spolnoj orijentaciji je zabranjena.
    10. Yogyakarta principi


   
NEKI MEĐUNARODNI UGOVORI O LJUDSKIM PRAVIMA KOJI SU UGRAĐENI U NACIONALNO ZAKONODAVSTVO RH

1. Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine

2. Deklaracija o ukidanju diskriminacije žena iz 1967. godine

3. Deklaracija o teritorijalnom azilu iz 1967. godine

4. Deklaracija o zaštiti svih osoba od podvrgavanja mučenju i drugim okrutnim, neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima iz 1975. godine

5. Dokument Kopenhaškog sastanka konferencije o ljudskoj dimenziji iz 1990. godine

6. Europska konvencija o pravima djeteta iz 1996. godine

7. Deklaracija o visokom obrazovanju iz 1998. godine

8. Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim 1950. godina, i protokol br. 1, 4, 6, 7, 11, 12 uz konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
•    Protokol br. 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda sastavljen je u Parizu 1952. godine,
•    Protokol br. 4 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o osiguranju određenih prava i sloboda uz ona uključena u Konvenciju i Protokol br. 1, sastavljen je u Strasbourgu 1963. godine,
•    Protokol br. 6 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o ukidanju smrtne kazne, sastavljen je u Strasbourgu 1983. godine,
•    Protokol br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sastavljen je u Strasbourgu 1984. godine,
•    Protokol br. 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o preinaci kontrolnog mehanizma ustanovljenog Konvencijom, sastavljen je u Strasbourgu 1994. godine.
•    Protokol br.12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sastavljen u Rimu 2000. godine.

9. Zakon o potvrđivanju Europskog sporazuma o osobama koje sudjeluju u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava; 1999. godina

10. Zakon o potvrđivanju ugovora o suradnji između vlade Republike Hrvatske i visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava; 2001. godina

11. Preporuka CM/Rec(2010)5 Odbora ministara/ ministrica državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta


SMJERNICE EUROPSKE UNIJE O PRAVIMA LGBT OSOBA


Prije smo naveli Rezolucije koje pozivaju i obvezuju članice da ne diskriminiraju LGB osobe, odnosno da izbace diskriminirajuće odredbe iz svojih zakona. Neke rezolucije kao na primjer Rezolucija o poštivanju ljudskih prava u Europskoj Uniji izričito naglašava da će se državi koja ne izbaci diskriminatorne odredbe iz svojih zakona odbiti zahtjev za pridruživanje Europskoj Uniji.
Smjernice Europske Unije:
•    države članice moraju uključiti seksualnu orijentaciju u Dodatak protokola br. 12 Europske konvencije o ljudskim pravima, kao jednu od zabranjenih osnova diskriminacije i proširiti termine na koje se poziva Europska Komisija u dokumentu Protiv rasizma i netolerancije kako bi se uključila homofobija na osnovi seksualne orijentacije,
•    države članice moraju povući sve preostale diskriminirajuće zakone koji se tiču homoseksualnosti i iz zatvora osloboditi sve osobe pritvorene po tim odredbama te se posebno poziva na revidiranje odredbi o godinama pristanka na seksualni odnos,
•    države članice moraju zabraniti diskriminaciju na osnovi seksualne orijentacije i uključiti je kao prekršaj u kriminalnom ili civilnom zakonu te usvojiti odgovarajuće mjere u sklopu Zakona o zapošljavanju kako bi se implementirala Direktiva Vijeća 2000/78/EC iz 2000. god. kao opći okvir jednakog tretiranja kod zapošljavanja i poslovnog napredovanja,
•    države članice moraju uvesti zakone na osnovi Direktive 2000/78/EC, koja zabranjuje diskriminaciju na osnovi seksualne orijentacije kada se radi o dobrima i uslugama, zdravstvu, stanovanju, obrazovanju i socijalnoj zaštiti,
•    države članice moraju ukinuti zakone koji diskriminiraju gej muškarce i lezbijke u kriminalnim zakonima država članica kao i osiguranje da neće ratificirati niti jedan pristup državama koje imaju diskriminacijske zakone protiv homoseksualnih osoba,
•    preporuča se da države članice dopune svoje zakone kako bi priznale izvanbračne odnose između osoba istoga ili suprotnoga spola i dodijeliti im ista prava,
•    preporuča se da pitanje zajedničkog priznavanja zakonski priznatih izvanbračnih veza stave na dnevni red,
•    preporuča se da države članice uvedu zakone koji zabranjuju diskriminaciju dugogodišnjih sustanara i pružaju istu zakonsku zaštitu kao i za legalno vjenčane parove.

U procesu usvajanja europskih standarda na području zaštite ljudskih prava jedan od većih problema je implementacija zakona, odnosno njihova primjena u praksi. Istraživanje Centra za ljudska prava iz Zagreba o utjecaju procesa približavanja Europskoj uniji na ljudska prava u Hrvatskoj došlo je do zaključka da je za bolju primjenu postojećih zakona nužno provesti korjenitu reformu pravosuđa i javne uprave. Ljudska prava jedan su od ključnih političkih kriterija za ulazak u Europsku uniju, a u slučaju Hrvatske to se konkretno odnosi na poštivanje prava manjina, procesuiranje ratnih zločinaca i borbu protiv diskriminacije. Istraživanje Centra za ljudska prava ukazuje na područja u kojima postoji jaz između već dosta razvijenog zakonodavstva i prakse, te na područja u kojima još predstoji prilagođavanje zakonodavstva, a to se ponajprije odnosi na borbu protiv diskriminacije i besplatnu pravnu pomoć.

Utjecaj procesa približavanja Europskoj uniji na ljudska prava u Hrvatskoj može se pratiti na tri razine, zakonodavnoj u smislu usklađivanja zakonodavstva, strateškoj u smislu reformi, strategija i nacionalnih programa za zaštitu ljudskih prava te provedbenoj razini. Važno je napomenuti kako se nakon proširenja EU-je na deset zemalja iz istočne i srednje Europe 2004. na području zaštite ljudskih prava primjenjuju stroži kriteriji što je vidljivo i u strukturi pregovora sa Hrvatskom, a to je u svakom pogledu dobro za Hrvatske građane/ke. Po mišljenju Centra za ljudska prava pregovori bi više trebali biti otvoreni javnosti te bi se nevladini sektor trebao uključiti u same pregovore.

Svako kršenje ljudskih prava pa tako i kršenje prava LGBT osoba se bilježi i šalje kao izvještaj Europskim institucijama koje se brinu o ljudskim pravima. Postoji još jedna institucija koja prati stanje ljudskih prava u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj, a to je Human Rights Watch. Izvještaji o stanju ljudskih prava pokazuju stanje u društvu i primoravaju zakonodavnu ali i provedbenu vlast da poštuju i štite ljudska prava. Također postoje i EU izvještaji koji govore dali su države pristupnice spremne pristupanju Europskoj uniji, te koliko su učinile u zaštiti ljudskih prava. Ako države nisu ispunile uvjete navedenih rezolucija o ljudskim pravima ne mogu pristupiti Europskoj uniji.  U Nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji iz 2003. godine (dokument koji se tiče pridruživanja Europskoj uniji) postoji dio koji se odnosi na ljudska prava i zaštitu manjina, ali nisu navedene manjine po spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu/izražavanju.

Moramo napomenuti da niti u Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te protokolu 12 koji prati tu konvenciju, nisu navedeni seksualna orijentacija i rodni identitet što implicira neprepoznavanje diskriminacije homo/biseksualnih te transrodnih i transeksualnih osoba. Aktivisti i aktivistkinje za prava LGBT osoba zalažu se za uključivanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta u antidiskriminacijske odredbe protokola 12. Do sada je samo 11 od 46 Europskih država koje su potpisnice Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ratificiralo protokol 12. Hrvatska je jedna od tih država. Samo su 3 članice Europske Unije ratificirale protokol.


Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (51) 212-186
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved