Smisao zuba

Zaredalo je nekoliko dana kiše, magle, južine. Za moju je mamu to opsadno stanje. Deprimira ju, a još više na neki neobjašnjivi način straši. Ne voli izlaziti po kiši. Prati prognozu kao svojevrsni meteojunky i zabrinuto priopćava ukućanima: „Od srijede će padati…Znači, sutra idem u veliku kupovinu da imamo sve što nam treba!“ Možda ima saznanja o otrovnoj kiselosti nadolazećih oblaka, pomislila sam i ovaj put. Smijem se. Ja volim kišu. Zapravo, svejedno mi je kakva je situacija atmosfere. Već odavno ne vidim smisao u riječima „dobro ili loše vrijeme.“ Takvo je, kakvo je, ne bi trebalo suštinski dirati nikoga. Ipak, nešto se promijenilo. Nazvao me prijatelj. Kako si, pita. Ma ok, malo truleži u kičmi, očito vlažina, a i ne vježbam dovoljno u zadnje vrijeme, znam. Pa ga priupitam kako njegov „Visković“. Tako od milja nazivamo njegovu zdravstvenu situaciju koja uglavnom reagira na promjenu vremena (prema Smiljanu Viskoviću, meteorologu na Radio Rijeci). Izreferira mi potom svoje stanje. Puni zdravstveni bilten i izvješće iz bolnice, da, da, oboje se smijemo. Sve je to od zuba (vremena). Prisjećamo se i jednog intervjua s Josipom Lisac kada je, odgovarajući na pitanje koje je za nju bilo najbolje razdoblje života, kazala kako je za nju uvijek najbolje vrijeme ovo upravo sada, ovo u kojem trenutno živi. No, stvarno, kada se pak to dogodilo? Ljudi koji su upola mlađi od nas već su punoljetni. Ups, da nismo pupoljci, to znamo, ali nismo više ni u cvijetu mladosti!

LGBTIQ-men ili HETERO-men?

Oni su najnoviji korak u evoluciji. Imaju posebne sposobnosti, svatko ima različite. čitanje misli, kontrola nad vatrom, vodom, vremenskim prilikama ili metalom, prolaženje kroz zidove, zacjeljivanje rana,... Većinu mutanata se ne može identificirati samo temeljem vanjskog izgleda. U manjini su. Obični ljudi imaju razne reakcije, no mnogi ih se boje, zaziru od njihovih sposobnosti. U početku izdvojeni i stigmatizirani, mutanti nalaze utočište u "školi za darovite učenike" u kojoj stječu potrebna znanja, prije svega, o pozitivnoj uporabi svojih sposobnosti. Stalne napetosti između homo sapiensa i mutanata uzrokovane su nepovjerenjem i netolerancijom prvih te ekstremističkim odgovorima drugih. Djelomično poznato? To je u osnovnim crtama motiv priče iz stripova, globalnoj populaciji danas poznatoj s filmskog platna kao trilogija "X-men". Filmski detalji ove temeljne potke akcijskog su karaktera, zanimljivi tek manje zahtjevnoj publici. No, treći je nastavak, ovaj koji se upravo prikazuje u našim kinima, uvrstio jedan iznimno interesantan detalj. U namjeri da konačno "riješe" pitanje suživota s X-menima, ljudi su pronašli supstancu, "lijek" kojim se u potpunosti i nepovratno uklanja mutirani X-gen i postaje "normalan". Dovoljna je jedna injekcija, i – puf! – nema više posebnih sposobnosti. Svi smo (konačno!) "normalni".

Buđenje

Subota je, 7h ujutro. Još važnije, subota NAKON duuuugooog i veselog noćnog petka… Vruće je, otvoren je prozor. I evo ga! Točno kao i svakog dana, radnog ili neradnog, crkveno zvono. Zvoni dvije minute i 13 sekundi. Da, štopala sam! U nedjelju je još gore: zvoni u 7, pa u 7 i 30, zatim u 9, 10:30 i 12h, a popodne još dva-tri puta… Da se odmah razumijemo, nismo u malom primorskom mjestu gdje toranj tradicionalno odbrojava protek vremena. Nije u pitanju šarm povijesnog nasljeđa, niti kulturna atrakcija. Čak se ni ne radi o posebnom svetištu ili posebnom blagdanu; to je obična, lokalna, četvrtska crkva i običan vikend.

Vidjeti i biti viđen

Prije pet godina moja se mama po prvi put susrela s gay paradom, prvim Pride Eventom u Zagrebu. Nešto je načula od mene, a zatim bila zatečena slikama u novinama i na HRT-u. Oblio ju je hladan znoj i uputila mi je pogled ranjene srne koji je govorio: «Sačuvaj bože, valjda ti nije palo na pamet biti tamo!» Kao i uvijek, nepogrešivo je pobudila moju ljutnju i emotivno očajavanje budući da je tom trenutku već prethodilo dvanaest godina naših razmirica. Točnije, njenog nagovaranja da se «ostavim ovog hobija sa ženama» i mojih očekivanja da konačno prihvati činjenicu kako joj je kćer lezbijka bez ikakvih biseksualnih naznaka. (Ne, neću jednog dana zaključiti kako je bolje biti u vezi s muškarcem jer se različiti spolovi savršeno nadopunjuju. Ne, ne mogu dati šansu odnosu s muškarcem. Ne, ne govorim to da tebe žalostim. Ne, nisam tvrdoglava. Itd.) Od ključne je važnosti, međutim, nešto drugo. Moja je mama fakultetski obrazovana osoba, zainteresirana za društvena zbivanja u svijetu i okolici. Proputovala je znatni dio zemaljske kugle. Usprkos svemu tome, uspjela je do tada, do 2001. godine, ignorirati postojanje ne-heteroseksualne populacije, njenu brojnost i konstantnu prisutnost kroz povijest. U razdoblju od pola stoljeća svog dotadašnjeg života NIJE nas VIDJELA.

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (51) 212-186
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved