Queer kultura

Ovo je kutak za ljubiteljice (lezbijske) književnosti. Namjera nam je objavljivati prijevode kratkih priča prvenstveno lezbijske tematike.

Prvi put

Napisao/la LORI. Posted in Kultura

Za Valentinovo vam donosimo priču o novom početku. Uživajte!

******

Autorica: Alison Grey
Naslov izvornika: For the First Time
Odabrala i prevela: Sandra Antulov

 

Prvi put

Bože, predivna je. Duga, vrana kosa, očaravajuće plave oči koje sjaje od uzbuđenja i tijelo da poludiš.

Srele smo se otprilike prije sedam mjeseci. Sjećam se kao da je bilo jučer. Sjedila sam u trećim kolima vlaka 2431; kao i svakog jutra, taj me regionalni vlak četrdeset i tri minute vozio iz mjesta u kojem živim na posao. Pogledom sam prelazila preko lica drugih putnika kada sam je ugledala. Kosa joj je bila svezana u konjski rep i imala je jednostavne srebrne naočale na predivnu, pravilnu nosu.

Bila je usredotočena na prijenosno računalo ispred sebe, dok su joj ruke tipkale po mini tipkovnici. Tap, tap, tap. U sivu kompletu i s raskopčanim gornjim dugmetom na bijeloj bluzi izgledala je kao rođena zavodnica.

Nisam mogla skrenuti pogled, potpuno očarana njezinom pojavom. Kada je pogledala u mojem pravcu, pravila sam se da sam zaokupljena svojim cipelama. Jako kreativno.

Kako bilo, nakon tog dana svako smo se jutro od ponedjeljka do petka vozile u istim kolima. Dobro, osim dva tjedna u kolovozu. Valjda je tada bila na godišnjem. Ali skrećem s teme.

Iako se svaki dan vozimo u istim kolima i zajedno sjedimo trideset i devet minuta, niti jednom u cijelom tom vremenskom razdoblju nismo razgovarale. Mislim da je i ona mene primijetila. Sigurna sam, jer se uvijek smiješi kad ulazi u vlak i kad ja silazim. Nekoliko smo puta čak sjedile jedna prekoputa druge. Ali nikad se nisam usudila porazgovarati s njom, što je totalno netipično za mene.

Danas opet sjeda prekoputa mene. Nevjerojatno je kako me lagani osmijeh može učiniti nervoznom i uzbuđenom. Upravo spušta laptop u krilo, kao i svako jutro. Otvara ga i... Što to sad radi? Zatvara ga. Što do...?

„Bok, ja sam Kendra.“

O bože, meni se obraća!

„Ovaj... bok. Ja sam Mel, ovaj... mislim Melissa, ali prijatelji me zovu Mel, tako da... obično svi. Nisu mi svi prijatelji, ali...“ Kvragu, blebećem. Obrazi mi gore. Možda ću spasiti situaciju ako se nasmiješim.

Oh, njezina ruka. Prihvaćam je i... bum! Munja mi prolijeće tijelom. Nevjerojatno. Ovo mi se nikada prije nije dogodilo. Nikada.

Pušta mi ruku i zbunjeno se nasmiješi. Vjerojatno zbog mojeg glupog predstavljanja. Pogled joj još počiva na meni.

Možda bih trebala nešto reći. „Onda, i ti dosta dugo putuješ?“ Kakvo glupo pitanje. Naravno da dugo putuje.

„Zapravo, da. Izgleda da nam je to zajedničko.“

Nasmiješim se. A što bih drugo i mogla?

Danas ima suknju. Do koljena. Crna je i savršeno upotpunjava njezinu tamnocrvenu bluzu. Kao i obično, gornje dugme je raskopčano. I kako su joj gru...

Bože, buljim joj u grudi dok me gleda. Moram nešto reći. Bilo što. Odmah. A njezino prekrasno lice se definitivno nalazi iznad razine mojeg pogleda.

„Čime se baviš?“ pitam. Smijulji li se to ona? Kladim se da me uhvatila kako je odmjeravam. Osjećam kako mi se crvenilo penje uz vrat. Može li mi ova situacija postati neugodnijom?

„Ja sam KD u full-service agenciji.“

Što je, dovraga, KD? Radi li u koncertnoj dvorani? I što je full-service agencija? Oklijevam s pitanjem, bojeći se da ću ispasti glupa.

„A ti, Mel?“

Nazvala me Mel. A glas joj je tako prokleto seksi. Nadam se da mi se osmijeh ne proteže od uha do uha. „Radim u policiji.“

Podigne obrve. „Policajka si?“

„Detektivka.“

„Posao ti je sigurno vrlo zahtjevan.“

Kimnem. „Kendra?“

„Da?“

„Što je KD?“

Sad se ona smiješi. Kako je slatka. „Ja sam kreativna direktorica. Moja odgovornost su reklame na TV-u i cjelokupne reklamne kampanje. Pokušavam nagovoriti klijente da kupe slatkiše ili da glasaju za političare.“

„Dakle, onda radiš i u odnosima s javnošću?“

Kendra sliježe ramenima. „Ponekad.“ Nagne se naprijed. „Što točno radi detektivka?“

Cijelo vrijeme pričamo dok ne dođe vrijeme da siđem s vlaka.

„Drago mi je što smo se upoznale“, kažem ustajući. „Vidimo se sutra?“

„Naravno.“

Na trenutak se ne mogu pomaknuti. Njezin me osmijeh opčinjava. Ali tada se sjetim da zaista moram ići. Zadnji put mahnem i odlazim s osmijehom na usnama. Jedva čekam sutra.


Foto: http://wallpapersus.com/

******

Zahvaljujemo autorici Alison Grey i njezinu izdavaču Ylva Verlag na dopuštenju za prijevod i objavljivanje ove priče na našem webu.

******

O autorici

Alison piše otkad je imala deset godina. Prva djela bila su joj pjesme i kratke priče, a u dobi od jedanaest godina napisala je prvi roman – fanfikciju temeljenu na Zvjezdanim stazama: Nova generacija.

Uz pisanje, Alison voli provoditi slobodno vrijeme s prijateljicama. Vegetarijanka je i voli kuhati i praviti kolače. Ako ima dovoljno vremena, čita knjige o povijesti, sociologiji i politologiji.

E-mail: alison-Grey @ web.de  
www.alison-grey.com
www.ylva-publishing.com

U početku

Napisao/la Super User. Posted in Kultura

Za početak, kako se i priliči, donosimo vrlo kratku lezbijsko-feminističku priču o postanku svemira. Nadamo se da ćete uživati.

******

Autorica: Merril Mushroom
Naslov izvornika: In the Beginning
Odabrala i prevela: Sandra Antulov

 

U početku


Shemaya se nije točno sjećala u kojem je trenutku shvatila da je možda pogrešno prosudila – ili je možda pogriješila jer nije pridavala dovoljno pozornosti onome što radi ili onome što se događa. Ali opet, možda se greška morala dogoditi; ili je čak moguće da to uopće nije niti bila greška.
Sve je počelo na predavanju iz filozofije, kratkom diskusijom o solipsizmu. Shemayu je ta ideja fascinirala. Bi li moglo biti moguće, pitala se, da sve na svijetu zapravo jest plod mog uma, kreacija mojih misli? Isprva nije bila baš uvjerena u to, ali kako je vrijeme prolazilo ideja joj se sve više i više sviđala, dok, napokon, nije njome postala opsjednuta.

Prvi put kada se dogodilo bilo je to zbog beznačajne smetnje, susjedove mačke, koja je cijelu noć mijaukala pod njezinim prozorom. Prema jutru, ljuta zbog nedostatna sna, pomislila je: Vjeruj da mačka ne postoji. Naprosto se pretvaraj da je nema. Ona postoji samo zato što ja priznajem da ona jest. I usredotočila je svu svoju energiju u vjerovanje da mačke nema. Mijaukanje je prestalo.
Sljedeći je put to bio kolega koji ju je gnjavio da izađe s njim. Više mu je puta rekla ne. Ustrajao je. Požalila se šefovima, no oni su joj samo rekli neka ga ignorira.

Stoga je jednu večer, na povratku kući, odlučila da ga više neće biti. I ne samo da se sljedeći dan nije pojavio na poslu već je izgledalo da nitko i ne zna tko je on niti da je ikada uopće postojao.
Nakon toga odstvaranje je postajalo sve lakše i lakše – prljavo posuđe u sudoperu, nepotrebne stvari, ostaci hrane, nakupine prašine, komarci. Nastavila je s vozačima koji su joj se ubacili u traku, neotesanom djecom, ljudima koji su se nepristojno ponašali, ružnim zgradama, napuštenim automobilima. Kako je okolina oko nje nestajala, Shemaya se sve više udubljivala u praksu solipsizma.
Možda se malo i zanijela. Jednog je dana odjednom shvatila da na svijetu više uopće nema ljudi i da je ostalo i malo čega drugoga, pa je na trenutak zastala. Gledajući pustoš oko sebe, pomislila je: Sada je trenutak za najveći test – mogu li, tek snagom svog uma, odstvoriti sam svijet? Istog se trenutka našla sama među zvijezdama. Dobro, a bih li sada mogla i svemir, upitala se – i našla se lebdeći u ništavilu. Nije imala pojma koliko je dugo bila u tom stanju prije nego joj je još jedna bolja ideja pala na um: Sada kada samo ja postojim, samo ja sam ostala, najveće odstvaranje od svih bila bih zaista ja sama! I snagom volje pokušala se naći izvan postojanja.
Ništa se nije dogodilo.

Hmmmm, pomislila je, ne znam što se događa. I pokušala je ponovo.
Opet se nije dogodilo ništa. Pokušavala je i pokušavala, ali koliko god se trudila, nastavila je postojati.
Nemoguće je reći koliko je vremena prošlo, no Shemayi je postajalo sve dosadnije i osjećala se sve usamljenijom. Na koncu je odlučila nešto učiniti u vezi s time. Pretpostavljam da ću jednostavno morati snagom volje sve vratiti u postojanje, mislila je, počevši od početka.
I to je i učinila.
Za cijeli joj je proces trebalo šest dana, a sedmi je dan počinula.

Lori

Lezbijska organizacija Rijeka "LORI" osnovana je 19. listopada 2000.g.
Cilj udruge je informiranje i ...

više o lori

Volontiranje

Organizacija koja cijeni svoje volontere i volonteri koji cijene sebe i svoj rad su ključni element uspješnog partnerstva.

priključi se

Podržite nas

Podrška, informacije, savjetovanje.

Podržite LORI

Kontakt

Janeza Trdine 7/IV, 51000  Rijeka
+385 (51) 212-186
loricure@yahoo.com

Copyright © 2010 LORI, All Rights Reserved