Hrvatska LGBTIQ zajednica ve\u0107 \u0161est mjeseci \u017eivi u stanju pravog hi\u010dkokovskog suspensa. <\/p>\n\n\n\n
Prvo smo u svibnju grizli nokte \u010dekaju\u0107i ho\u0107e li, kako si to sama voli tepati, gra\u0111anska<\/em> inicijativa U ime obitelji u dva propisana tjedna skupiti dovoljno potpisa za ustavotvorni referendum o najva\u017enijem pitanju u Hrvata i Hrvat’ca od osamostaljenja. Zanijemljeno smo gledale kako svaki novi dan ni\u010du nove klupe i \u0161tandovi na najnemogu\u0107ijim mjestima, kako se ljude navodi na potpisivanje pitanjem \u201e\u017eelite li da djeca imaju mamu i tatu?\u201c, kako babe na radna mjesta donose papire za potpis a njihove bablje kolegice spremno vade nov\u010danike tra\u017ee\u0107i OIB, kako se popisuju cijele zgrade i kako se istim rukopisom potpisuju razni ljudi (\u0161to je, pretpostavljam, fenomen vrijedan izu\u010davanja, ravan onom \u010dudu<\/p>\n\n\n\n iz Me\u0111ugorja). <\/p>\n\n\n\n Onda smo drhtali dok su prikupljeni potpisi putovali u centralu i prebrojavali se na nepoznatoj, tajnoj lokaciji, i\u0161\u010dekuju\u0107i trenutak kad \u0107e se isti prezentirati saboru, a zapravo pri\u017eeljkuju\u0107i da potpisa ne bude dovoljno. Nakon par neizvjesnih tjedana kutije s potpisima predane su u sabor uz veliku pompu i pu\u0161tanje golubova.<\/p>\n\n\n\n Zatim smo se kojih mjesec ili dva tresle u neizvjesnosti, pitaju\u0107i se \u0161to je sa sudbinom potpisa (ali i na\u0161om) sve do trenutka kad je, usred ljeta, odlu\u010deno da se potpisi trebaju provjeriti, zbog nepravilnosti. Pitali smo se ho\u0107e li slu\u010dajni uzorak biti dovoljan da se odlu\u010di o (ne)odr\u017eavanju referenduma, koliko je zapravo tih araka na kojima ne pi\u0161e mjesto popisivanja i koliko je potpisnika\/ica oboljelo od sindroma istog rukopisa. Nakon dugih par tjedana, na temelju provjerene podudarnosti imena i prezimena i OIB-a kod 20.000 potpisa, ustanovljeno da je prikupljen dovoljan<\/em> broj va\u017ee\u0107ih<\/em> potpisa.<\/p>\n\n\n\n Ali napetici nije bio kraj. Ho\u0107e li vladaju\u0107i morati raspisati referendum ili \u0107e na\u0107i na\u010dina da ga ne raspi\u0161u? Suspregnuta smo daha do\u010dekale kraj listopada, kad je objavljeno da \u0107e referendum biti odr\u017ean 1. 12., na dan koji je u povijesti upisan kao datum kada je Rosa Parks u ameri\u010dkom gradi\u0107u Montgomeryju u Alabami odbila ustupiti mjesto bijelom mu\u0161karcu i pokrenula lavinu borbe za gra\u0111anska prava i protiv diskriminacije. Pedeset i osam godina kasnije u Hrvatskoj to bi mogao biti dan kada su \u017deljka Marki\u0107 &Co. uspjeli u Ustav upisati odredbu protiv<\/em> gra\u0111anskih prava i za<\/em> diskriminaciju.<\/p>\n\n\n\n I sad zapravo nastupa prava napetost. Iz dana u dan sti\u017eu nove (i potpuno opre\u010dne) vijesti. Tra\u017eit \u0107e se mi\u0161ljenje Ustavnog suda o ustavnosti referendumskog pitanja, ne\u0107e se tra\u017eiti mi\u0161ljenje Ustavnog suda (vidim li samo ja simboliku u internetskoj adresi www.usud.hr?). Treba tra\u017eiti mi\u0161ljenje ustavnih sudaca, ne treba tra\u017eiti njihovo mi\u0161ljenje. Pitanje je neustavno, pitanje je ustavno. Odluka na referendumu nije kona\u010dna, donijet \u0107e je saborski zastupnici i zastupnice; odluka na referendumu ide direktno u Ustav. Kako \u0107e glasati zastupnici i zastupnice Kukuriku koalicije, ho\u0107e li svi\/e podr\u017eati raspisivanje referenduma? Ho\u0107e li ipak prije odluke o raspisivanju kona\u010dno pitati Ustavni sud za mi\u0161ljenje ili ne\u0107e? Je li bolje da pitaju ili da ne pitaju? Vrti li vam se ve\u0107 u glavi?<\/p>\n\n\n\n Okej, Ustavni sud je ispao iz igre, referendum je raspisan, ali ni tada kad je sve, mislili smo, gotovo, nije bilo opu\u0161tanja. Jer, javljali su mediji, Ustavni bi se sud ipak mogao sam od sebe oglasiti i ukinuti referendum. Zapravo ne ukinuti, nego ga odgoditi. Zapravo \u0107e se oglasiti samo ako ga netko pita. Ali taj netko ne mogu biti gra\u0111ani i gra\u0111anke. Nego samo Sabor. Ili ipak mogu?<\/p>\n\n\n\n Udruge i gra\u0111ani\/ke ipak jesu zatra\u017eile procjenu ustavnosti. Ali suci i sutkinje sad su podijeljeni: jedni smatraju da se na zahtjev trebaju o\u010ditovati, a drugi da se Ustavni sud nema vi\u0161e \u0161to petljati u referendum i da gra\u0111ani u Ustav mogu staviti \u0161to ih je volja. Pa mi opet mo\u017eemo gristi nokte: kako \u0107e se Usud oglasiti i \u0161to \u0107e nam re\u0107i o na\u0161em usudu?<\/p>\n\n\n\n Ne znam kad sam zadnji put gledala ovako napet film. Dodu\u0161e, nikad dosad nije i moja ko\u017ea bila u pitanju, ali ne smeta. Ovaj istovremeno dramski, psiholo\u0161ki, politi\u010dki, sudski i horor triler dr\u017eat \u0107e nas na rubu stolca do samog kraja.<\/p>\n\n\n\n \u0160teta samo \u0161to njegov rasplet nije barem malo neizvjesniji.<\/p>\n\n\n\n Va\u0161a Modesty<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hrvatska LGBTIQ zajednica ve\u0107 \u0161est mjeseci \u017eivi u stanju pravog hi\u010dkokovskog suspensa. Prvo smo u svibnju grizli nokte \u010dekaju\u0107i ho\u0107e li, kako si to sama voli tepati, gra\u0111anska inicijativa U ime obitelji u dva propisana tjedna skupiti dovoljno potpisa za ustavotvorni referendum o najva\u017enijem pitanju u Hrvata i Hrvat’ca od osamostaljenja. Zanijemljeno smo gledale kako svaki novi dan …<\/p>\n