{"id":7496,"date":"2010-09-09T12:44:00","date_gmt":"2010-09-09T10:44:00","guid":{"rendered":"https:\/\/lori.hr\/?p=7496"},"modified":"2023-05-13T12:46:05","modified_gmt":"2023-05-13T10:46:05","slug":"promjene","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/lori.hr\/en\/promjene\/","title":{"rendered":"Promjene"},"content":{"rendered":"

Posve suprotno mojoj dubokoj unutarnjoj potrebi, sve se na svijetu mijenja. \u00abDobro jutro, Kolumbo\u00bb, normalna je reakcija na ovu tvrdnju. Oduvijek sam preferirala fiksne stvari, to\u010dnije, one koje barem prividno daju dojam stati\u010dnosti. Stalnosti. Pouzdanosti. Brojevi i godine su upravo jedna takva apstraktna i relativno pouzdana skupina pojmova. A onda su me na po\u010detku 2001. i oni \u00abizdali\u00bb. Rije\u010di \u00abpro\u0161lo stolje\u0107e\u00bb odjednom su dobile novo zna\u010denje. Pa svi znamo da je pro\u0161lo stolje\u0107e 19. stolje\u0107e! Kad tamo, eto ve\u0107 \u0161estu godinu za redom poku\u0161avam promijeniti ustaljenu naviku i nau\u010diti da je iz dana\u0161nje perspektive pro\u0161lo stolje\u0107e zapravo 20. stolje\u0107e. Dakle, negdje 80-tih godina PRO\u0160LOG stolje\u0107a (da, mislim na 20. stolje\u0107e!) pjevao je tada me\u0111u mladima vrlo popularni Boris Novkovi\u0107 pjesme s tipi\u010dnim besmislenim stihovima romanti\u010dnih balada. Vjerojatno se mnogi sje\u0107aju onog: \u00ab\u2026 bit \u0107e rata, ka\u017eu svi\/a ja \u0107u umrijeti od ljubavi\u2026\u00bb itd. (Radi se o Tamari, naravno, za koju do danas ne znam da li je oti\u0161la s drugim ili je naprosto izgubljena. Mislim, samo se sjetite kako idu dalje rije\u010di\u2026).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

No za\u0161to ovdje spominjem sve to? Ove su davno zaboravljene strofe nedavno probu\u0111ene u mojoj svijesti zbivanjima na Bliskom istoku. Tamo se stalno ne\u0161to ratuje od kada znam za sebe. A kako sam u me\u0111uvremenu nau\u010dila, i puno prije toga. Situacija je danas globalno mnogo opasnija. No, ne \u017eelim razglabati o geostrategiji, nafti i cijeni benzina, nuklearnom oru\u017eju, terorizmu koji se kao normalna reakcija slabije strane \u0161iri svijetom, vjerskim razli\u010ditostima izme\u0111u \u0161iita i sunita pa onda i uop\u0107e izme\u0111u muslimana, \u017eidova i kr\u0161\u0107ana. Ne\u0107u ni o Nostradamusu i njegovim proro\u010danstvima, kao ni o Huntingtonu ili Chomskom. To znamo (ili ne znamo ako nas ne zanima). Ono \u0161to je i potpuno nezainteresiranoj osobi jasno jest da je \u2013 sasvim pojednostavljeno re\u010deno – na djelu velika svinjarija, kra\u0111a i igra mo\u0107i utemeljena na propagandi i la\u017eima. Ili, drugim rije\u010dima, samo jo\u0161 jedna nepravda na ovom svijetu. Naravno, intenzitetom i koli\u010dinom posljedica monstruozna, ali ne i su\u0161tinski razli\u010dita od skupine drugih nepravdi koje osobno do\u017eivljavamo ili svjedo\u010dimo u raznim aspektima \u017eivota. \u0160to nas vodi do pitanja: \u0161to mi zapravo mo\u017eemo u\u010diniti, na \u0161to zapravo mo\u017eemo utjecati? Zar je dovoljno osjetiti nekoliko minuta sa\u017ealjenja nad \u017ertvama i nekoliko trenutaka gor\u010dine prema tla\u010diteljima svaki drugi dan kada prelistamo novine ili pogledamo vijesti? Zar je prihvatljivo odmahnuti rukom i pomisliti \u00abah, to je tamo daleko\u00bb? Istovremeno, do koje je mjere realno mogu\u0107e utjecati na takva zbivanja?<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107ina \u0107e se slo\u017eiti da svakako nije dovoljno samo trenutno simpatizirati sa \u017ertvama, ali \u0107emo se tako\u0111er vrlo trezveno slo\u017eiti kako smo premali da bi osujetili planove dr\u017eavnih i me\u0111unarodnih ma\u0161inerija. (Mo\u017eda bi neki suvremeni James Bond bio zgodno rje\u0161enje?) No, neki \u0107e izabrati djelovati: putem udruga, peticija, medijskih istupa, mirovnih akcija ili demonstracija. Ili na neke druge na\u010dine. Ima li smisla tro\u0161iti svoju energiju na takvo \u0161to? Svatko od nas sam o tome odlu\u010duje. Mladena\u010dki idealizam na stranu, globalnu situaciju nije mogu\u0107e temeljito mijenjati. Barem ne izravno. S druge pak strane itekako je mogu\u0107e djelovati na na\u0161e vlastito neposredno okru\u017eenje. Na mnogo sam mjesta \u010dula i od mnogo razli\u010ditih autora pro\u010ditala ideju o globalnim promjenama putem izmjena u osobnom \u017eivotu. Ne vjerujem u masovne meditacije u svrhu pospje\u0161ivanja rasta ma\u0107uhica. Ili poticanja blagostanja neke dr\u017eave. No, vjerujem u osobni anga\u017eman i osobne mogu\u0107nosti. To\u010dno je da ne mo\u017eemo izmijeniti drugog \u010dovjeka. Istovremeno, jo\u0161 je ve\u0107a istina da svojim pona\u0161anjem i unutarnjim stavom mo\u017eemo u\u010diniti ogromnu promjenu u na\u0161oj neposrednoj okolini. \u010citava bit na\u0161eg \u017eivota sastoji se upravo u tome: u nizu mogu\u0107nosti i nizu izbora. Bez ikakve garancije nastupa odre\u0111ene posljedice. Svi ljudski problemi, mali ili veliki, lokalni ili globalni, osobni ili socijalni u svojem po\u010delu imaju jedno ili vi\u0161e fundamentalnih ljudskih psihi\u010dkih stanja. U najve\u0107em broju slu\u010dajeva radi se o frustraciji, pohlepi ili neznanju, te njihovim izvedenicama. Uzroci su dakle posve osobni, posve prizemni i posve dohvatljivi.<\/p>\n\n\n\n

Sve me to vra\u0107a na stihove s po\u010detka. Naime, na drugi pogled i imaju\u0107i u vidu sve re\u010deno, oni posve nenamjerno mogu ukazivati i na pametniju poruku od one koju smo bili spremni \u010duti tijekom nekada\u0161njih tuluma u \u0161kolskim dvoranama. \u00abBit \u0107e rata\u2026 a ja \u0107u umrijeti od ljubavi\u00bb. Ispod povr\u0161ne sebi\u010dnost ignoriranja ve\u0107ih problema, krije se temeljna istina. Svatko od nas \u017eivi u svom malo svijetu. Ali taj mali svijet je sve \u0161to imamo, sve \u0161to jesmo i sve \u0161to je doista bitno za svakog od nas. Tek nakon \u0161to odlu\u010dimo \u0161to \u0107emo sa svojim \u00abljubavnim problemima\u00bb (malim stvarima), mo\u017eemo pogledati ne\u0161to drugo (velike stvari). Ili, jo\u0161 to\u010dnije, upravo rje\u0161avaju\u0107i male stvari, rje\u0161avamo i one velike. Rje\u0161avaju\u0107i svoje frustracije, svoje neznanje, svoju pohlepu ili po\u017eudu, rje\u0161avamo sr\u017e svjetskih problema. Razumijevanjem i lije\u010denjem sebe istovremeno \u010dinimo tri stvari: \u010dinimo svoj \u017eivot kvalitetnijim, spre\u010davamo nastajanja patnje u na\u0161oj neposrednoj blizini i predstavljamo primjer i motivaciju svim ostalim pojedincima koji, ba\u0161 poput nas, muku mu\u010de sa svojim psihi\u010dkim teretima.<\/p>\n\n\n\n

Pitate li se ikad kuda ide ovaj svijet, ho\u0107e li se ikada ne\u0161to zna\u010dajnije promijeniti? Pravo je i jedino smisleno pitanje: \u0161to sami mo\u017eete promijeniti kod sebe i u svojem \u017eivotu. Ma koliko u vlastitoj percepciji bili mali i bezna\u010dajni, o va\u0161em osobnom odgovoru ovisi sve.<\/p>\n\n\n\n

Sanja<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posve suprotno mojoj dubokoj unutarnjoj potrebi, sve se na svijetu mijenja. \u00abDobro jutro, Kolumbo\u00bb, normalna je reakcija na ovu tvrdnju. Oduvijek sam preferirala fiksne stvari, to\u010dnije, one koje barem prividno daju dojam stati\u010dnosti. Stalnosti. Pouzdanosti. Brojevi i godine su upravo jedna takva apstraktna i relativno pouzdana skupina pojmova. A onda su me na po\u010detku 2001. …<\/p>\n

Promjene<\/span> Read More \u00bb<\/a><\/p>","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_uag_custom_page_level_css":"","site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"","footnotes":""},"categories":[77,66],"tags":[],"class_list":["post-7496","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-mokrom-krpom-po-glavi","category-kolumne"],"uagb_featured_image_src":{"full":false,"thumbnail":false,"medium":false,"medium_large":false,"large":false,"1536x1536":false,"2048x2048":false,"trp-custom-language-flag":false},"uagb_author_info":{"display_name":"Sanja","author_link":"https:\/\/lori.hr\/en\/author\/sanja\/"},"uagb_comment_info":0,"uagb_excerpt":"Posve suprotno mojoj dubokoj unutarnjoj potrebi, sve se na svijetu mijenja. \u00abDobro jutro, Kolumbo\u00bb, normalna je reakcija na ovu tvrdnju. Oduvijek sam preferirala fiksne stvari, to\u010dnije, one koje barem prividno daju dojam stati\u010dnosti. Stalnosti. Pouzdanosti. Brojevi i godine su upravo jedna takva apstraktna i relativno pouzdana skupina pojmova. A onda su me na po\u010detku 2001.…","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7496","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7496"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7496\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7498,"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7496\/revisions\/7498"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7496"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7496"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/lori.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7496"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}