Draga Sara,<\/p>\n\n\n\n
Vikend je pro\u0161ao bolje nego o\u010dekivano. Dala sam ispit iako sam bila sigurna da \u0107u past. O\u010dekivano, kako je ispit bio usmeni, potrajao je du\u017ee od o\u010dekivanog i dok sam ja zavr\u0161ila dru\u0161tvo koje je trebalo i\u0107i na kupanje oti\u0161lo je bez mene. Sre\u0107om, sada imam Vi\u0161nju. Nazvala me ako mi se da i\u0107i jer kao ve\u0107 su dva sata poslijepodne, pa je mo\u017eda kasno.<\/p>\n\n\n\n
Ma kako kasno. Idemo, idemo! Pokupile se mi. Otr\u010dala sam doma po stvari. Navukla novi kupa\u0107i kostim, uzela ru\u010dnik. Pobacala sam u ruksak ne\u0161to hrane, pi\u0107a, dodala nov\u010daniku skriveni fond i kliznula van.<\/p>\n\n\n\n
Vi\u0161nja me pokupila s autom na raskr\u0161\u0107u i spustile smo se dolje kod Guvernerove pala\u010de, pa krenule u smjeru Opatije. Tamo se naravno ne bi ni u ludilu kupale, ali malo ni\u017ee dolje, tko zna.
Voze\u0107i se prema Zametu pao je prijedlog da nazovemo Andreu, mo\u017eda bi i ona s nama.
– Kada ve\u0107 hodate, sada valjda slu\u017ebeno. \u2013 predlo\u017eila je Vi\u0161nja.
– Da, valjda slu\u017ebeno. To \u0107emo jo\u0161 vidjeti, ali da, mo\u017ee i ona s nama.<\/p>\n\n\n\n
Stale smo ispod njene zgrade i poslala sam joj poruku. Koliko god mi se u po\u010detku gadila sama pomisao na mobitel i ideja da ga nosim okolo sa sobom gdje god idem, toliko sada obo\u017eavam to malo zvonce, ali samo zbog sms-a. Morale smo malo pri\u010dekati odgovor, to\u010dnije morala sam joj poslati jo\u0161 jednu porukicu u kojoj sam joj navela da odmah javi jer smo ispod njenog prozora, gotovo. Javila se i kao mo\u017ee. Pri\u010dekale smo ju deset minuta i uz zvuk hitova iz osamdesetih pojurile smo. Kratka stanka u Opatiji i skok u market, pa dalje. Vozile se vozile i igrom slu\u010daja zavr\u0161ile u Lovranu. Ja sam htjela u I\u010di\u0107e na odbojku na pijesku, ali je gu\u017eva bila kao u mravinjaku i nije se isplatilo, a i urotile se one dvije protiv mene. Tako ti \u017eivot ide. Tek se upoznale, a odmah se urotile. Pa ti imaj prijateljice i ljubavnice. Mo\u017eda je caka u tome da ima\u0161 cijelu hrpu i jednih i drugih. Hm?! Kupanje, sunce, more, bu\u010dkanje, \u017eene i ja. Kako nam je bilo dobro. Nismo ba\u0161 puno pri\u010dale. Bilo je prirodnije le\u017eati pokrivene sun\u010devim zrakama. Kada je svjetle\u0107a kugla odmaglila iza brda i po\u010deo puhati vjetri\u0107 nose\u0107i sol u svom dahu, obukle smo se i zapo\u010dela je \u0107akula. Priznajem, najvi\u0161e su one dvije izdajice razgovarale me\u0111usobno. No, to se ja nisam uklju\u010divala jer mi je bilo ugodno slu\u0161ati njih kako razgovaraju. Obje su pri\u010dale o stvarima koje ja ve\u0107 znam, pa sam samo slu\u0161ala kako na drugi na\u010din prilaze istim temama. Zanimljivo je kako osobe s malo vi\u0161e ma\u0161te i nau\u010dene razgovarati s puno ljudi, \u010desto mijenjaju na\u010din prepri\u010davanja odre\u0111enih doga\u0111aja. Nije da dodaju ne\u0161to, nego se doslovno slu\u017ee drugim redoslijedom rije\u010di i samim rije\u010dima. Umjetnost prepri\u010davanja je ne\u0161to \u0161to osobe nose u sebi.<\/p>\n\n\n\n
Uklju\u010dila sam se u razgovor kada se po\u010delo raspravljati o izljevu mladih mozgova iz lijepe na\u0161e. E tu se dalo pri\u010dati na veliko jer sam i ja upoznata sa najmanje deset slu\u010dajeva mladih ljudi koji su doslovno pobjegli iz dr\u017eave kao ekonomski emigranti i trenutno se nalaze, neki u Australiji, dio u Americi, a ostatak u Njema\u010dkoj i Italiji. Reklo bi se da je svugdje bolje nego doma. A mo\u017eda je to samo mit zelenije trave u tu\u0111em dvori\u0161tu?! Planiram i ja u inozemstvo. Nekako mi je to prirodan slijed stvari. Kruhom za kola\u010dima u nadi da ne\u0107u izgubiti glavu. Volim Hrvatsku, ali isto tako mi je apsolutno jasno da jo\u0161 neko vrijeme ne\u0107emo mo\u0107i \u017eivjeti normalno. Mali je postotak onih kojima je dobro u \u017eivotu. Gledam svoje kako se svaki dan bore sa \u017eivotnim \u010dinjenicama i nemogu\u0107no\u0161\u0107u pru\u017eanja svega \u0161to bi \u017eeljeli pru\u017eiti svojoj djeci. Nama je jo\u0161 i dobro. Ima puno gorih slu\u010dajeva.<\/p>\n\n\n\n
Sjedile smo i hopsale po pla\u017ei do deset nave\u010der, pa kao krenule natrag jer smo se ve\u0107 smrznule do kostiju. Sat vremena je tada ve\u0107 puhalo kao blesavo. Bilo nam je toliko hladno da smo na povratku upalile grijanje, pa ti reci da smo normalne. Dodu\u0161e, nijedna u autu nije normalna. Svaka je na svoju stranu. Nisam tu ni sebe isklju\u010dila. Zna\u0161 mene, ja sam najgori slu\u010daj. Za\u0161to? Hodam s curom, ona brije s tipom, on sa mnom ide na kavu kako bi pri\u010dao o njoj, a ja s njom isti dan prohodala. Vidi\u0161, toga sam se sada sjetila. Bila sam vani ono u petak, poslije izlaska s Andreom, kada smo bile na groblju?! Valjda se sje\u0107a\u0161. Nave\u010der sam u petak iza\u0161la van tek tako da se ne motam po ku\u0107i bez cilja jer sam sve bila nau\u010dila i nije mi se vi\u0161e gledalo u knjigu. Pro\u0161etala sam do grada i sjela u Gal. Tamo je uvijek neka ekipa. Srela sam Jadranku i na \u0161iroko smo se udubile u raspravu o trenutnom stanju hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti. Pro\u0161arale smo i trendovima svjetske knji\u017eevnosti i sat vremena analizirale Harry Pottera. Obje smo veliki poklonici malog \u010darobnjaka, koji suprotno mi\u0161ljenju nije, uop\u0107e, knjiga za djecu. Pro\u010ditala sam ja i Gospodara prstenova od Tolkina. Ne\u0107emo sada razmi\u0161ljati o tome kako se \u0161ta pi\u0161e. Uglavnom, da skratim, jer \u0107u u suprotnom po\u010deti pisati sve njene i moje argumente. Zlatko je naletio isto slu\u010dajno kao i ja. Pozna Jadranku, igrom slu\u010daja, ili prstom sudbine, te je sjeo kod nas. Pri\u010dali smo ne vezano prvo, neke sitnice, a onda se on ulovio Andree i \u010dinjenice da smo nas dvije \u010dini mu se najbolje prijateljice, a i Andrea mu je tako rekla, pa njega sada evo zanima koliko ja znam o njihovom odnosu. Jadranka nas je brzo pozdravila jer je se tema nije ticala, a nije ju ni zanimala. Ostavila nas je same.Osudila me na mukotrpna dva sata slu\u0161anja o tome kako on dobro pozna Andreu, kako se ona njemu povjerava, \u010desto izlaze skupa i da su srodne du\u0161e. Ja sam samo sjedila i klimala glavom. Znala sam sve o njenim osje\u0107ajima i o stvarima kroz koje prolazi. Ali, zar \u0107u njemu pri\u010dati o tome? Ono \u0161to imamo i znamo nas dvije, ostat \u0107e izme\u0111u nas dvije, ako se mene pita.<\/p>\n\n\n\n
Moram priznati da smo ja i Zlatko u dobrim odnosima i daje on o.k. , osim u toj malenoj sitnici. Prisvaja mi Andreu kada god stigne. Ja sada ovo pi\u0161em jo\u0161 pod dojmom nedjeljnih doga\u0111aja. Moj prijatelj Zlatko posva\u0111ao se s mojom curom Andreom, on naravno, kao u svakoj dobroj pri\u010di nema blagog pojma da nas dvije hodamo. Posva\u0111ao se s njom i nazvao mene, trebala mu je neka frendica da ga tje\u0161i, pa za\u0161to to ne bih bila ja. I bila sam ja. Sudbina je htjela da su se posvadili preko telefona i da je Andrea u trenucima sva\u0111e bila udobno zavaljena u mom zagrljaju jer smo si uzele dan za sebe. \u010dekaj, prije\u0107i \u0107u tu na obja\u0161njavanje nedjelje, 6. srpnja 2003. , dana za sje\u0107anje. Po\u010dnimo iz po\u010detka…<\/p>\n\n\n\n
U subotu nas je Vi\u0161nja nakon kave na Kantridi ostavila u gradu i nas smo dvije pro\u0161etale malo uz Rje\u010dinu. Bilo je tako ugodno napokon u miru razgovarati o stvarima koje nemaju nikakve veze s nas dvije. Nikakve razgovore o nama nismo vodile. Pri\u010dale smo o planovima za budu\u0107nost i o djetinjstvu. \u010dudno je kako se to dvoje \u010desto ve\u017ee kroz razgovore, kao da je netko neraskidivo povezao na\u0161u povijest i budu\u0107nost. U dobrom duhu predivnog slaganja koje mo\u017eemo zahvaliti opu\u0161tanju na pla\u017ei odlu\u010dile smo se na\u0107i i u nedjelju, ali samo nas dvije. Moji su kao naru\u010deno oti\u0161li kod prijatelja u vikendicu u Crikvenicu, a sestra se na scooteru odgegala do Milana kod neke prijateljice jo\u0161 u petak.<\/p>\n\n\n\n
Andrea i ja smo imale stan za sebe i iskoristile smo svaki trenutak, najvjerojatnije ne onako kako bi ga ti iskoristila, ali bilo nam je super. Izle\u017eavale smo se u dnevnom boravku i gledale neki film, a kada smo po\u017eeljele biti malo vi\u0161e same, znam da razumije\u0161, povukle smo se u moju sobu i sjele na krevet. Ja sam se naslonila na zid, a ona je sjela u moj zagrljaj. Obgrlila sam ju nogama i rukama i tako stisnute smo \u0161aptale. Bile smo same u stanu, ali to i nije igralo veliku ulogu. Bilo nam je ugodnije i vi\u0161e nam je odgovaralo biti tiho, tiho, i same u malenom kutku. Sjedila sam izme\u0111u hladnog zida i toplog tijela, a bilo mi je vru\u0107e\u2026..Ugodno vru\u0107e. Slo\u017eile smo se da nam dugo nije bilo ovako lijepo, ali i da do sada nismo imale pravog povoda za se na\u0107i u takvom polo\u017eaju jer nismo hodale. E, sada hodamo i super nam je. Cijelu smo nedjelju bile prilijepljene. I u jednom takvom trenutku, u kojem je postalo jo\u0161 toplije jer smo le\u017eale na krevetu izmjenjivale poljupce i dodire, nazvao je Zlatko. Ono \u0161to je meni zanimljivo je to da je Andrea reagirala tako burno. Iznenadila je vi\u0161e mene nego njega. Zvao ju je na mobitel jer mu je njena mama rekla da je iza\u0161la.<\/p>\n\n\n\n
– Rekla mi je tvoja mama da si vjerojatno kod Matee, ali da ne mora biti. I ‘di si?- pitao je on naivno.
Uslijedila je tu bujica provala iz Andreinih usta. Tako ljutu ju nisam duuugggooo vidjela. Bila bi ga o\u0161amarila da joj je sada stajao ispred. Mo\u017ee\u0161 zamisliti oko \u010dega se toliko zajapurila. On kao daje sebi za pravo pitati ju gdje je. Izdijelila mu je sve idiote i kako si on to dozvoljava i \u0161ta mu je i \u2026. I \u2026\u2026..i\u2026\u2026<\/p>\n\n\n\n
Meni je bilo neugodno, a nisam ni\u0161ta skrivila. Bila je tako slatka. Ne zato \u0161to se na njega izderavala nego zato jer se ugnjezdila dublje u moj zagrljaj. Vrpoljila se, vrpoljila i zamotala mojim rukama. Mislila sam da\u0107e se zadaviti mojim rukama. Kako ja volim to stvorenje. Dok je ona trezveno poku\u0161avala objasniti Zlatku njegovo mjesto u njenom \u017eivotu naravno uz dodjelu svakakvih imena, ja sam se igrala s njenim vratom. Najve\u0107a fora je u tome \u0161to ju je to \u0161kakljalo, pa se vrpoljila i smijala. Ne znam kako je to Zlatku zvu\u010dalo u tom trenutku, ali rekao mi je sve tu ve\u010der na kavi u Galu. Kada se prestala sva\u0111ati s njim i spustila mu slu\u0161alicu okrenula se meni i odalamila me po stra\u017enjici. Nisam mislila da je sm tip. Iznenadi me ona svako toliko. Dobra stvar je da i ja nju iznenadim svako toliko, pa nam je \u017eivot ispunjeniji i zabavniji od prvoga dana kada smo se upoznale. U razgovoru je ju\u010der ispalo da su i jednoj i drugoj noge klecale prvog dana kada smo se upoznale. Meni se \u017eeludac iz okrene i dan danas svaki put kada se trebamo na\u0107i. Mislim da smo obje zaljubljene. Dobra stvar je da smo zaljubljene jedna u drugu. Ostatak je nedjelje protekao u daljnjem ma\u017eenju. Kosa joj je predivno mirisala, a ona je nju\u0161kala moj vrat i le\u0111a. Poigravala sam se idejom da mo\u017eda budem malo hrabrija i da krenem rukama u skrovitije kutke, ali nisam htjela brzati stvari. Iznenadilo me koliko ju \u017eelim. A opet, ne \u017eelim brzati. Bilo nam je super. Po\u010dela mi je faliti jo\u0161 prije nego \u0161to je iza\u0161la iz mog stana.<\/p>\n\n\n\n
Kako je ona iza\u0161la nakon glasnog i dugog poljupca i pripijenih tijela, tako mi je zazvonio mobitel. Zlatko je trebao \u017eensko dru\u0161tvo. Trebao, dobio. Nakon onog pranja nisam imala srca odbiti ga. I tako mi na kavi. Sjedimo i on mene nervira totalno krivom pri\u010dom. Ne da si je sve preveo, nego je sve krivo preveo. Kao da \u010ditam titlove na nekom japanskom filmu. Ma, zna\u0161 \u0161ta mislim. Katastrofa. Da nisam bila prisutna kada mu je sve izdijelila jo\u0161 bih mu jadnom i povjerovala. Poku\u0161ala sam mu objasniti neke razloge njene reakcije, jer on kao zna da smo nas dvije dobre, da se \u010dujemo i vidimo \u010desto. Bilo mi je sve uzalud. Nije htio slu\u0161ati. Ja sam se svojski potrudila, ali ni\u0161ta. On je na kraju mene uvjeravao u razloge njene reakcije. I pogodi, molim te. Bilo mu je sve krivo, osim njegovog pitanja gdje je bila. U\u0161ao je u neke te\u0161ke psiholo\u0161ke pri\u010de o njoj i malo je falilo da ga ne puknem. Na svaki moj poku\u0161aj da mu objasnim neki njen stav ili re\u010denicu, on bi me prekinuo jer ju on bolje pozna\u2026.<\/p>\n\n\n\n
– Ma, ti ne zna\u0161. Ona je meni rekla\u2026..- bio je tako siguran u sve svoje tvrdnje da mu niti jednom nije palo na pamet baciti pogled na moje lice. Da je to napravio kako treba, da je obratio pa\u017enju na moje reakcije, shvatio bi da ne zna ni\u0161ta. Doze u kojima je ona sebe dozvoljavala njemu tako su sitne da se niti jedan po\u0161teni ovisnik ne mo\u017ee navu\u0107i, a kamoli ostati na tome.<\/p>\n\n\n\n
Ja sam odustala. \u010cemu se truditi. Ja ju poznam, hodam s njom i \u017eelim ju za sebe u krajnjoj liniji. Prema tome, draga moja, \u017eivo mi se fu\u0107ka \u0161to on misli o njoj. Ja ju imam. Ja ju imam. Ja ju volim. Njen blesavi osmijeh kada me ugrize za vrat, igranje jezikom, ruka koja mi pro\u0111e po le\u0111ima svakom javnom prilikom. Ima potrebu kada smo vani u javnosti imati me nekako uz sebe, pa ako ni\u0161ta drugo, onda pro\u0111e rukom, ono kao usputno mojim le\u0111ima. Na taj sam na\u010din u tih par sekundi samo njena. A u na\u0161im pogledima mo\u017eemo biti same i u gomili ljudi, a to je ono \u0161to mi nikada ne\u0107e biti jasno. Navratila je jutros na seminar u Opatiju.<\/p>\n\n\n\n
U, zaboravila sam ti re\u0107i da sam na\u0161la posao za preko ljeta. Zaposlila sam se u jednoj modnoj agenciji kao hostesa i kru\u017eiti \u0107u cijelo ljeto po seminarima. Do\u0161la mi je u posjetu jutros. Digla se rano i dovezla autobusom do Opatije samo da bi mene vidjela. Sjela je na stepenice u sredini sale i pa\u017eljivo me promatrala. Odmah sam ju primijetila. Pogledi su nam se sreli preko bezbroj glava i ostali tako. Obavljala sam svoje du\u017enosti automatski jer smo o\u010dima nas dvije vodile razgovor. Nakon sat vremena kada je napokon bila stanka, iskrala sam se van, u park iza hotela. Kratko smo popri\u010dale, zagrlile se, poljubile i oti\u0161la je. Pojavila se ba\u0161 kada sam mislila na nju, nije li to genijalno. Kao da smo telepatski povezane. Razvila se u kratkom vremenu tako \u010dvrsta psiholo\u0161ka veza. Malo se bojim, ali to mi je tako super.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam vi\u0161e \u0161ta bih ti rekla. Zadnjih mi je dana sve super. Super, super. A, mislim da sam zaljubljena.<\/p>\n\n\n\n
Pusa.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Draga Sara, Vikend je pro\u0161ao bolje nego o\u010dekivano. Dala sam ispit iako sam bila sigurna da \u0107u past. O\u010dekivano, kako je ispit bio usmeni, potrajao je du\u017ee od o\u010dekivanog i dok sam ja zavr\u0161ila dru\u0161tvo koje je trebalo i\u0107i na kupanje oti\u0161lo je bez mene. Sre\u0107om, sada imam Vi\u0161nju. Nazvala me ako mi se da …<\/p>\n