Draga Sara,<\/p>\n\n\n\n
Ne da nisam bila doma, nego zbilja nisam bila doma sve ove dane. Nisam \u010dak niti spavala doma neke od njih. Oti\u0161la su vremena kada su djeca bila dobra, poslu\u0161na i redovito doma. Ne doprinosimo vi\u0161e velikim obiteljima nego se rasipamo uokolo svako za svojim \u017eivotima,<\/p>\n\n\n\n
\u0161to bi se moglo interpretirati kao sebi\u010dno, ali ako se mene pita nije. Imam pravo na svoj \u017eivot, budu\u0107i ga ja moram \u017eivjeti, a svi oni koji odu prije mene ne\u0107e se morati s njim pa\u010dati. Ma, imala sam neki blesavi razgovor s nonom, pa trenutno mentalno obra\u0111ujem neke od podataka iz njene glave koje mi je za moje dobro proslijedila.<\/p>\n\n\n\n
Naime, mama joj se \u017ealila da me ne vidi ve\u0107 nekoliko dana.
– Samo u\u0111e i iza\u0111e. Jedva da stavi ne\u0161to u kljun ili odspava. Ne vidimo ju vi\u0161e. Jo\u0161 malo i ne\u0107e vi\u0161e ni dolaziti spavati doma. \u2013 pri\u010dala je moja mama svojoj mami na telefon. Nona je to malo preozbiljno shvatila jer mama svako toliko ima svoje litanije o \u017eivotu, mu\u017eu, djeci. Nikako da se pomiri s \u010dinjenicama odrastanja svih \u010dlanova svoje nuklearne obitelji. Ona je od svojih roditelja uspje\u0161no pobjegla, ali opet ne toliko daleko da ne bi mogla pozvati mamu u pomo\u0107 kada zatreba, pa makar samo da joj posudi bri\u017eno uho. Tako mi funkcioniramo. Mama se \u017eali noni, a onda nona kod svojih triput na godinu posjeta opere nas vra\u017ei\u0107ke, a ako pranje smatra hitnim obavi ona to i preko telefona ili nas pozove van. Evo, pro\u0161li je tjedan odvela sestru na sladoled kao ispriku za ozbiljan razgovor o njenom ljubavnom i dru\u0161tvenom \u017eivotu. Jer, moja sestra, ina\u010de divlja od ro\u0111enja, nikako da shvati pojam jedne prave ljubavi ili ga ba\u0161 shva\u0107a, pa je u stalnoj potrazi za njom, jer mijenja de\u010dke, kako ono ka\u017eu, kao drugi \u010darape, u njenom slu\u010daju tange. Najbolji dio svega, je da ju ti jadni de\u010dki ne uspiju dovu\u0107i do kreveta. Kako znam? \u017divimo pod istim krovom, pogotovo kada roditelji odu kod tatinih roditelja u vikendicu na more, a to je svakog ljeta redovito kao \u0161vicarski sat. Nas dvije, u tim slu\u010dajevima, kao prava dobra djeca \u010duvamo ku\u0107u jer smo ve\u0107 odrasle i odgovorne. Tako je i po\u010dela na\u0161a sestrinska ljubav, onog dana kada su nas prvi put ostavili same dome preko ljeta. Bilo je to pred moju srednju \u0161kolu. Nisam htjela provesti to ljeto u Primo\u0161tenu jer sam se \u017eeljela oprostiti od svog osnovno\u0161kolskog razreda kroz ludo ljeto. Mamica i tatica su to razumjeli i oti\u0161li su sami. Tamara je opet imala svoje razloge ostanka, a glasili su: – Za\u0161to ja moram i\u0107i? Netko mora paziti na Mateu.<\/p>\n\n\n\n
Ostale nas dvije same doma. Prvo smo se dobro posvadile jer je ona meni skoro upropastila ostajanje, a onda okrenule oko sebe i sku\u017eile da prvi put u \u017eivotu imamo stan za sebe. Same smo doma, cijelo ljeto.<\/p>\n\n\n\n
– Ti zovi svoje, ja \u0107u svoje. Tulum je u subotu. \u2013 rekla mi je Tamara, nacerila se i sjela za telefon. To ljeto i sva koja su uslijedila ludirale smo se okolo, a ljubavne su avanture prolazile stanom kao ljetni vihori. Moja sestra, ina\u010de samo godinu dana starija od mene magnet je za sve komade u okolici od dvije tisu\u0107e milja. Ne znam kako, ali nekako ju uvijek na\u0111u. Evo, prije dvije godine se ulovio za nju pipcima neki klinac iz Kenije. Jutro! Gdje ih samo na\u0111e. Ali, super je to. Ispada da imamo dogovor koji uklju\u010duje njen zadatak zabavljanja roditelja svojim avanturicama da bi ja mogla nesmetano operirati u svom malom svijetu nepriznatih ljubavi. Naravno da zna za mene i Andreu. Mislim da je ona sve to povezala prije nego \u0161to sam ja shvatila neke stvari. Tko bi rekao da roditeljima i ljetu dugujemo na\u0161u sestrinsku ljubav. No dobro, sva\u0161ta se bilo dogodilo to ljeto. Dogodile su nam se stvari zbog kojih smo odrasle i povezale se vi\u0161e nego \u0161to smo to mislile mogu\u0107e. Pri\u010da je u\u017easna, ne znam za\u0161to sam se danas sjetila toga, mo\u017eda zbog ekscesa od prekju\u010der. Ipak, to prvo ljeto, ve\u0107 pri kraju, kada smo imale zadnji tulum pred roditelje i moju srednju \u0161kolu, Tamara je imala vrlo ru\u017eno iskustvo. U sigurnosti na\u0161eg stana, na tulumu, jedan ju je de\u010dko htio prisiliti da spava s njim. Bio je mrtav pijan i nije ni znao \u0161ta radi. Ja sam se tako prepala. Od svih de\u010dki na tulumu, niti jedan nije bio dovoljno trijezan da bude od ikakve pomo\u0107i. Morale smo sve same. U biti se nisam sjetila pozvati druge cure. Kada sam igrom slu\u010daja u\u0161la u sobu roditelja po ne\u010diju jaknu imala sam osje\u0107aj da sam krivo skrenula i zavr\u0161ila u nekom lo\u0161em filmu. Tamara se navla\u010dila s nekim tipom od otprilike dvadeset pet godina. On je nju poku\u0161avao sru\u0161iti na krevet izme\u0111u poljubaca, a ona se trzala kao riba na udici. U silnoj panici \u0161ta napraviti \u0161utnula sam tipa u potkoljenicu, taj dio njegove anatomije mi je bio najbli\u017ei. Kako se okrenuo da vidi \u0161ta se doga\u0111a \u0161utnula sam ga odmah i u jaja. Shvatio je poruku. Kako i ne bi. Puknula sam ga tako jako da se deset minuta savijao na tepihu. Kasnije je bio jo\u0161 lju\u0107i lu\u0111i nego prije, ali smo do onda okupile tri kr\u0161na momka koji su donekle stajali na nogama, pa su ga oni ljubazno iznijeli iz stana i odnijeli na cestu, da se ne izgubi po putu. Nakon toga dru\u0161tvo se razi\u0161lo, a nas smo dvije ostale same. Prvi sam trenutak mislila da je sve u redu, a onda se Tamara rasplakala. Bio je to prvi put nakon pet godina da ju vidim kako pla\u010de. Zadnji put je plakala kada nam je ma\u010dka umrla. Legla sam kraj nje na krevet u njenoj sobi i dr\u017eala ju. Tresla se i plakala satima.<\/p>\n\n\n\n
Od tada smo nas dvije najbolje prijateljice. Prerasle smo sitni\u010darije i shvatile da imati sestru zna\u010di puno vi\u0161e nego dr\u017eati svoju omiljenu majicu na polici u ormaru. To sam ljeto shvatila koliko volim svoju sestru. Kasnije sam joj priznala da sam ja plakala jo\u0161 dva dana kasnije. Zamisli da je uspio u naumu. Sre\u0107om, sudbina je htjela druk\u010dije, a i Tamara se nije dala.<\/p>\n\n\n\n
E sada, za\u0161to sam se sjetila toga. Andrea i ja smo imale bliski susret sa par idiota neki dan. \u0160etale smo po Korzu skoro cijeli dan. Ja sam bila na fakultetu po knjige za slijede\u0107i ispit, Andrea je do\u0161la tamo po mene i provele smo ostatak dana skupa. Smucale smo se naokolo. Pro\u0161etale smo do Trsata po svim \u0161kalinama, pojele sladoled, zafrkavale se na gradini i vratile se natrag preko Ve\u017eice. Na pola puta sku\u017eile smo da ve\u0107 neko vrijeme za nama hodaju tri mulca. U prvom trenutku nam to nije bilo sumnjivo, ali smo kasnije, kada su stali iza nas kod kioska i dobacivali ne\u0161to, pa, malo smo se prepale. Nije bilo te\u0161ko shvatiti \u0161ta su mislili pod: – Bolesne lezba\u010de. \u0160ta je, niste jo\u0161 upoznale pravog mu\u0161karca? Mo\u017eda da vam mi poka\u017eemo. Brzo \u0107e vas pro\u0107i \u017eelja za \u017eenama. \u2013 nabrajanje se nastavljalo. Najbolji dio je taj \u0161to ne znamo za\u0161to su reagirali na nas. Cijelim putem nismo radile ni\u0161ta \u0161to bi moglo pobuditi sumnju u na\u0161u seksualnu orijentaciju. Nismo radile ni\u0161ta \u0161to cure ne rade i ina\u010de. Dr\u017eale smo se za ruke neko vrijeme, smijale i naginjale jedna na drugu i to bi bilo to. Sinulo mi je poslije da ako su nas vidjeli negdje na Trsatu mogu\u0107e je da su vidjeli i kada mi je poljubila rame, za uzvrat ja sam njoj dotakla usne, lagano, lagano. No, nije nikoga bilo u blizini. Provjerila sam. De\u010dki\u0107i su hodali za nama neko vrijeme, a onda smo ih uspje\u0161no izgubile u gu\u017evi u Robnoj ku\u0107i RI. Nije nu\u017eno spominjati da su nam dobacivali sva\u0161ta cijelo vrijeme dok su hodali za nama. To im se \u010dinilo zabavnim. Nama nije bilo. Ne toliko \u0161to su nam dijelili sve mogu\u0107e pogrdne termine po cijelom Korzu nego zato jer me bilo strah da nas ne bi napali. Lijepo je to \u0161to smo se nas dvije cijelo vrijeme nastavile dr\u017eati za ruke. To nam je ulijevalo dodatnu snagu. I tako smo ih lijepo ostavile u gu\u017evi u Ri, ha, ha. Blesavi klinci. Ma nisu mogli imati vi\u0161e od petnaest godina, balavci. Nije mi jasno kako takva klin\u010darija mo\u017ee biti tako glupa. Ako nam svijet ostaje na tim mladima \u0161to li \u0107e biti od njega. Ma, dobro je, to su samo tri klinca. Andrea i ja smo poslije sjele u park blizu njene ku\u0107e i razgovarale o tome. Mislim da smo sada ja\u010de. Pro\u0161le smo jedan od strahova i dobro smo. Ne\u0107emo pokleknuti na samom po\u010detku.<\/p>\n\n\n\n
Tek tako da potvrdimo kako se ne\u0107emo predati drugi smo dan navratile do groblja i na\u0161e omiljene grobnice. Bilo je predivno rukom u ruci sjediti na hladnom kamenu obasjane sun\u010devim zrakama. Pri\u010dale smo o snovima, \u017eeljama i o tome kako se vidimo zajedno. Bilo je predivno provesti neko vrijeme u zemlji \u017eelja u dvoje, za promjenu. Nemam ti ba\u0161 puno za ispri\u010dati o tome. Razgovarale smo nepovezano. Pri\u010dale smo o tome kako vidimo vezu op\u0107enito i \u0161ta nam zna\u010di na\u0161a veza. I biti \u0107e ti drago znati da se sla\u017eemo o tome kako bi veza trebala izgledati. I slo\u017eilo smo se isto tako da se ne moramo vi\u0111ati nu\u017eno svaki dan. Ni\u0161ta ne moramo, sve treba biti zato jer \u017eelimo. I to smo maknule s puta. Ma, to se samo tako ka\u017ee. Za sada smo lude kada smo odvojene, pa se ja smucam okolo jer imam posla u gradu, a ona u\u010di u knji\u017enici. U stvarnom \u017eivotu niti jedna niti druga nismo vidjele knjige ve\u0107 par dana. Od kada smo prohodale. Nau\u010dile mi hodati i sad, eto, idemo tako. Kako je nama lijepo. Fali mi istog trenutka kada mi nestane iz vidokruga. Mislim da sam bolesna, bolesno zaljubljena lezbijka. Mo\u017ee li to stvorenje biti zgodnije\u2026\u2026\u2026\u2026..<\/p>\n\n\n\n
Sanjala sam Andreu, dolazi mi u snove svaku ve\u010der i ne znam da li \u0107u mo\u0107i to izdr\u017eati. U subotu sam bila vani s dru\u0161tvom, sve onako neobavezno i na\u0161iroko. Imali smo tulum na pla\u017ei. Hrpica nas, hrpica cuge, jedna gitara i nitko tko bi znao barem dva cijela teksta. Derali smo se kao da nas netko kolje, ali bilo je dobro. Dali smo si odu\u0161ka. Plesali smo, skakali, a u cijeloj toj gu\u017evi meni je ona falila. Nije bila s nama jer nije sigurna da bi se mogla normalno pona\u0161ati, pa sam morala i\u0107i bez nje. Nisam ja kriva, ona je sve sama zaklju\u010dila i napravila.<\/p>\n\n\n\n
– Ti mora\u0161 i\u0107i jer \u0107e biti sumnjivo ako se obje ne pojavimo. \u2013 i ona re\u010de, a ja napravim. I ne svi\u0111a mi se to, ve\u0107 ple\u0161em kako ona svira. I sada ta paranoja. Bje\u017eat \u0107emo od vlastitih sjena nastavimo li tako. Ma, ne brini. Trabunjam ja bez veze, zafrkavam se na vlastiti ra\u010dun. Da nadoknadimo to \u0161to nije bila s nama u subotu, dru\u0161tvo se odlu\u010dilo ponoviti i nadopuniti iskustvo i u nedjelju. I tu je Andrea morala s nama. Okupili smo se, potrpali u automobile. Andrea je zavr\u0161ila na zadnjem sicu izme\u0111u mene i Zlatka. Zanimljiva trojka. Mo\u017eda bi joj bilo ugodnije da ju on nije zabavljao pri\u010dicama iz svoje svakodnevnice, a i da se ja nisam igrala s njenom nogom, strukom i rukom. Kako? Ha, ha. Shvatila ja da Zlatko ima ozbiljne namjere sa zabavljanjem moje cure. Kako to dobro zvu\u010di: Andrea je moja cura. Nije mi toliko zbog onog moja koliko zbog onoga \u0161to to zna\u010di pro\u010ditano skupa. Napokon. A mislila sam da \u0107u do\u017eivotno patiti za njom. Vratimo se mislima na njene noge. Evo me, tamo sam. Nalazim se to\u010dno u tom trenutku kada sam bezobrazno zapo\u010dela igru. Nisam mogla odoljeti, bilo je to ja\u010de od mene. Dosta zaobilaznice, idemo ravno u smjeru doga\u0111aja. Pa, draga moja Sara, evo \u010da se dogodilo.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Draga Sara, Ne da nisam bila doma, nego zbilja nisam bila doma sve ove dane. Nisam \u010dak niti spavala doma neke od njih. Oti\u0161la su vremena kada su djeca bila dobra, poslu\u0161na i redovito doma. Ne doprinosimo vi\u0161e velikim obiteljima nego se rasipamo uokolo svako za svojim \u017eivotima, \u0161to bi se moglo interpretirati kao sebi\u010dno, …<\/p>\n