Draga Sara,<\/p>\n\n\n\n
Mislim (dakle, postojim) da sam nabrijana ve\u0107 nekoliko dana. Ma, zna\u0161 \u0161to mislim. Hodam okolo kao galebovi kada plove me\u0111u oblacima. Samo \u0161to sam ja izgubljena, nemam njihov vid, njuh i radare. Ju\u010der sam fulala stup za dva milimetra. Okrenula sam glavu razgovaraju\u0107i s Alenkom i kada sam ju po\u017eeljela okrenuti na drugu stranu, ne, nije bilo nikakvih komada u blizini, za dlaku sam izbjegla rasvjetni stup. Jedan od onih nasred Korza.<\/p>\n\n\n\n
U Rijeci je normalno stalno biti na Korzu. Ne \u010dudi\u0161 se, valjda. Jedino \u0161etali\u0161te. Tu ne ra\u010dunam rivu, a\u0161 tamo nije da ba\u0161 tako lijepo miri\u0161i. Ma, ne miri\u0161i ni na\u0161 stari grad, ali je svejedno nekako sladak. Svi\u0111aju mi se uske ulice, nabijeni zidovi. Mudrost starog dijela grada. Da se mene pitalo ne bi se nasipavao grad. Rijeka bi po\u010dinjala kod vratiju grada kao i u stara vremena kada su jedrenjaci pristizali. I tako se ra\u0161irila preko Rje\u010dine, nije morala i moru ukrasti dio. Sada se svaki put kada padne ki\u0161a ljudi kupaju u lokvicama na mjestima gdje se more digne ispod grada i kroz pukotine do\u0111e van. Ma, meni ti je sve to slatko. \u010cak i kada Bura pu\u0161e, pa se ve\u017eu \u0161page oko stabala kako ne bi ljude odnio vjetar. Bilo je prilika vidjeti kako se ljudi gr\u010devito dr\u017ee za \u0161pagu i vijore poput zastava. Ovako re\u010deno zvu\u010di smije\u0161no, ali stvarno se dogodi svako toliko da nekoga Bura ponese.<\/p>\n\n\n\n
Ja sam ovih dana kao vjetrom no\u0161ena. Nemam pet minuta mira. Tr\u010dim, radim, u\u010dim, meljem i nalazim se na kavi sa svima. Vi\u0161nja si je rezervirala termin za danas, a Andreu sam vidjela ju\u010der i jutros i prije deset minuta. Kako radim ovih dana stalno po Opatiji, Andrea je iskoristila priliku, pa dolazi na kupanje u I\u010di\u0107e. Dovede si dru\u0161tvo, ne nu\u017eno uvijek isto, pa oni u\u017eivaju dok ja rintam. No, dobro, rintam u skupim hotelima u kojima su dvorane s klimatizacijom i u kojima nam je hladno, a ne vru\u0107e, ali svejedno. Poslije posla pro\u0161e\u0107em i pridru\u017eim se Andrei na pla\u017ei.<\/p>\n\n\n\n
Neki mi je dan bilo tako neugodno. Zavr\u0161ila sam s poslom, pomogla pospremiti salu i krenula za I\u010di\u0107e. Do\u0161la sam do nje za petnaest minuta. Bila je na stijenama s nekim ljudima koje u \u017eivotu nisam vidjela niti ih je ona spomenula. Na\u0161la sam se okru\u017eena s pet zgodnih, nabildanih de\u010dkiju i osje\u0107ala se nekako, ne znam, ugro\u017eeno. \u010cudan osje\u0107aj. Odjednom sam shvatila da ima puno stvari (PET frajera) o njoj koje ne znam i koje najvjerojatnije ne mogu niti pretpostaviti. Onda sam se zamislila jer ima zbilja i hrpa stvari koje ona ne zna o meni. I to mi je odjednom postalo jako zanimljivo. \u010cinjenica je da se zaljubimo u nekoga, da tu osobu i zavolimo. Mo\u017eemo \u017eivjeti skupa., imati obitelji, djecu, a ne poznajemo se nikada skroz. Mo\u017eda nije ni stvar u poznavanju ve\u0107 u tome da ne mo\u017eemo znati kroz \u0161to sve na\u0161a voljena pro\u0111e u toku dana. Zamislila sam se nad svim malenim doga\u0111ajima u njenom danu koje propustim. One ve\u0107e stvari mi ka\u017ee, ali one sitnice \u010desto i njoj promaknu, pa kako ne\u0107e meni. Palo mi je na pamet da bih voljela biti s njom svaku sekundu u danu, a onda sam se sjetila da bi se obje tako ugu\u0161ile. Tko zna kako bi bilo biti muha na njenom ramenu?! Ma, ne, ja bi bila onaj vra\u017ei\u0107ak koji sjedi na ramenu i nagovara ju na svakakve gluposti. Mislim da bih ju ja uvalila dublje nego \u0161to bi ona uvalila sebe.<\/p>\n\n\n\n
Zamisli mene kako sjedim na njenom ramenu, izabrat \u0107u lijevi za po\u010detak. Zavladat \u0107u ja i desnim samo mi treba malo vi\u0161e vremena. Po\u010dnimo s lijevim ramenom (kod mene je sve lijevo). Sjednem se tamo u polu \u010du\u010dnju i promatram okolinu. Savila sam svoje metar duge noge i koljena gurnula pod bradu. Svezala sam sme\u0111e uvojke, koji ina\u010de padaju po mojim ko\u0161\u010datim ramenima, u deset repi\u0107a. Izgledam kao pudlica, ali dva repi\u0107a na vrhu glave str\u0161e kao rogovi. Dobro sam ja stvorenje, samo malo pikantno. Naslonim se usput onako, cijelim tijelom na njen vrat i u\u017eivam u pogledu na tri cure u kratkim majicama, golih trbuha \u0161to vire iz uskih hla\u010dica i bosih nogu u sandalicama s malom petom. Tu moje misli polete u podvige i na\u0111em uho koje slu\u0161a odmah do mojih usta. Naka\u0161ljem se kako bih probudila udove svog nauma i po\u0161aljem Andreu za curama. Pozna dvije od njih i biti \u0107e joj lako pri\u0107i im jo\u0161 bli\u017ee, tek toliko da mogu pomirisati njihovu kosu. Ona tre\u0107a mi se svi\u0111a. Mogle bi ju pitati broj. I tri dana kasnije, cura je na\u0161a, a ja u\u017eivam. To se zove \u017eivjeti kroz drugu osobu.<\/p>\n\n\n\n
Vidi\u0161, buncam, ali isto tako mislim da zna\u0161 \u0161to sam to htjela re\u0107i s cijelom pri\u010dom. Danas mi izra\u017eavanje ba\u0161 i ne ide. Imam slobodan dan i nekako mi je sve usporeno. Pa\u0161e mi ova letargija. Sjedim pred kompjuterom u svojoj sobi i zafrkavam se na Internetu. Prona\u0161la sam neki zgodan europski chat i upoznala nekoliko cura. Prije par dana smo se po\u010dele dopisivati preko e-maila. Nikada se ne zna kada ti mogu zatrebati poznanstva van lijepe na\u0161e. Ja ho\u0107u \u017eivjeti vani. Zami\u0161ljam svoj \u017eivot kao niz posjeta razli\u010ditim dr\u017eavama. Da sam doktor radila bih s doktorima bez granica, da sam morski biolog prou\u010davala bih kitove i dupine, da sam slon bila bih Dumbo\u2026\u2026kako bi \u017eivot bio lijep da si ga mo\u017eemo nacrtati onako kako se nama svi\u0111a. Kada bi se mene pitalo imala bih novaca dovoljno da se ne moram pitati koliko ga imam. Putovala bih svuda i radila svuda. Pomagala bih djeci \u017eivotinjama, \u017eenama i ostalim bi\u0107ima. Imala bih stan u nekoliko gradova i par vozila. Moji bi \u017eivjeli kao lordovi, a ja bih radila ono \u0161to \u017eelim, svaku godinu ne\u0161to drugo.( Budu\u0107i da ne znam to\u010dno \u0161to je to \u0161to \u017eelim raditi kada odrastem.) Voljela bih raditi svega po malo. Nau\u010di\u0161 jezike i ide\u0161 okolo, malo pi\u0161e\u0161, malo svira\u0161, malo se igra\u0161 na kompjuteru, pa radi\u0161 skulpture od gipsa, pa slika\u0161. To mi ide, slikanje mi ide odli\u010dno. Pitanje je kako \u017eivjeti od toga?! Kako \u017eivjeti od i\u010dega?!<\/p>\n\n\n\n
Da se mene pita, ljudi bi \u017eivjeli od ljubavi. Letim me\u0111u oblacima i sve je oko mene lagani i plavo. Zabila sam se u oblak, a kada tamo pro\u0111em kroz njega. Njegova me meko\u0107a doti\u010de po tijelu. Lebdim na zraku u zagrljaju sun\u010devih zraka i pogledu neba. Zvu\u010dim kao da sam na ne\u010demu, zar ne? Bilo je i gorih dana. Jedva \u010dekam sutra. Sutra se s dru\u0161tvom ide kod frendice \u010diji su roditelji na ljetovanju \u2013 mene. Gledat \u0107emo film porazbacani po krevetu, jesti svakakvu junk hranu i ne raditi ni\u0161ta konkretno. Poslije filma smo mislili odvesti se do neke pla\u017ee na malo no\u0107no kupanje, pa dalje\u2026..Bit \u0107e ludo, a ja sam uspavana danas. Mislim da \u0107u odgovoriti na par e-maila koja su mi jo\u0161 ostala i malo \u0107u prile\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Imam pet sati do kada se trebam na\u0107i s Vi\u0161njom. Idemo u shopping. Vi\u0161nja se sprema u U.S.A u osmom mjesecu, pa joj treba nova odje\u0107a. Zna\u0161 kako je, pun ormar, a nema\u0161 \u0161to obu\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Idem skupiti snage.<\/p>\n\n\n\n
Pi\u0161em ti!<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Draga Sara, Mislim (dakle, postojim) da sam nabrijana ve\u0107 nekoliko dana. Ma, zna\u0161 \u0161to mislim. Hodam okolo kao galebovi kada plove me\u0111u oblacima. Samo \u0161to sam ja izgubljena, nemam njihov vid, njuh i radare. Ju\u010der sam fulala stup za dva milimetra. Okrenula sam glavu razgovaraju\u0107i s Alenkom i kada sam ju po\u017eeljela okrenuti na drugu …<\/p>\n