Jedna je \u0160vicarka, a druga Srpkinja. Obje su istetovirane i ispiercane i nose vre\u0107astu odje\u0107u. \u0160e\u0107u svoje pse svako jutro oko 8 pored terase na kojoj pijem kavu i \u010ditam \u010dlanke s interneta. Ne znam im imena, ne znam ni\u0161ta o njima. Ne znam ni koliko su dugo u braku, ali znam da je to lo\u0161 brak.<\/p>\n\n\n\n
Srpkinja je ta kojoj \u010desto ne\u0161to ispada iz torbice. Uzica ili plasti\u010dne vre\u0107ice za pse, papirnate maramice, cvjeti\u0107 ubran po putu\u2026 Dok se saginje i podi\u017ee s tom sitnicom u ruci, ni kraji\u010dkom oka ne tra\u017ei pogled svoje supruge. \u010ceka li je, je li zastala, ho\u0107e li prisko\u010diti u pomo\u0107? Nikada nisam vidjela ni da je \u010deka, ni da je zastala, a jo\u0161 manje da se osvrnula. <\/p>\n\n\n\n
Ponekad \u0160vicarka zapali cigaretu u jutarnjoj \u0161etnji. Izgleda da je pu\u0161enje ne\u0161to samo njoj razumljivo, magi\u010dno, ne\u0161to \u0161to se de\u0161ava tako rijetko da zahtjeva svako zrnce njene pa\u017enje. Uzdignute glave zami\u0161ljeno ispra\u0107a svaki nikotinski obla\u010di\u0107, kao da iz njega mo\u017ee vidjeti budu\u0107nost. Srpkinja je o\u010dito nepu\u0161a\u010dica jer tih jutara hoda s trenerkom prevu\u010denom preko lica. Korak joj je br\u017ei, ruke dr\u017ei prekri\u017eene preko trupa i ne gleda pred sebe ve\u0107 u pod. Dok hoda jedva primjetno i odmahuje glavom. <\/p>\n\n\n\n
Nikada ne hodaju istim tempom, opet ne mogu re\u0107i koja hoda br\u017ee, a koja sporije. Izgledaju kao da se trude hodati razdvojeno, nepovezano. Mislim da svaka ima svog psa jer se rijetko obra\u0107aju onom drugom ljubimcu. Me\u0111usobno ni ne komuniciraju, ali uredno, sa smije\u0161kom pozdravljaju poznanike po putu. Glasovi su im tada mekani, umilni, a lica iscrtana borama smijalicama. Nakon pozdrava za\u0161ute i nastave gledati ravno pred sebe. Nemaju potrebu jedna drugoj komentirati patike ili frizuru osobe koja je pro\u0161la pokraj njih, niti si prepri\u010dati novi tra\u010d iz susjedstva o toj osobi. Ipak, ljudi koji njih pozdravljaju ne ostaju bez komentara. \u010cesto ih ispra\u0107aju tugaljivim izrazom lica i pogledima punim \u017ealjenja. Kao da se sje\u0107aju vremena kada su svako jutro pored njih prolazile dvije zagrljene vesele djevojke, toliko zaljubljene i sretne da je bilo te\u0161ko ne zavidjeti im.<\/p>\n\n\n\n
Jutros je do mene na terasu sjela starija gospo\u0111a iz susjedstva. Svaka je \u010ditala svoju \u017eutu \u0161tampu dok \u0160vicarka i Srpkinja nisu pro\u0161le uz terasu. Po obi\u010daju su pozdravile gospo\u0111u koja im je jednako milo odvratila pozdrav. Nisu bile ni par koraka od nas kada se gospo\u0111a okrenula prema meni i urotljivim glasom zapo\u010dela pri\u010du.<\/p>\n\n\n\n
\u201eTo su moje susjede, znate. \u017dive do mene ve\u0107 \u0161est godina, jo\u0161 prije nego \u0161to su se udale. Kako ih je bilo lijepo gledati, tako pune \u017eivota, zaljubljene. Nakon svadbe, kao da se neki klik dogodio. Samo si ne\u0161to prigovaraju, zamjeraju, deru se jedna na drugu. Nikad ni\u0161ta ne valja. Nisi bacila sme\u0107e, nisi pokupila robu sa su\u0161enja, opet pu\u0161i\u0161 u ku\u0107i, tko ti je onaj mu\u0161karac… Kao da se ne podnose vi\u0161e. Sigurno im je kredit na ku\u0107u jedina stvar koja im je zajedni\u010dka. \u010cudna vam je stvar taj brak. Nikad ne zna\u0161 kad \u0107e\u0161 dobiti ma\u010dka u vre\u0107i\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n
Tamara Februar<\/em><\/p>\n\n\n\n pri\u010da je osvojila drugo mjesto<\/strong> na knji\u017eevnom natje\u010daju udruge LORI “Obojimo knji\u017eevnost duginim bojama”<\/strong> za najljep\u0161u kratku pri\u010du s LGBTIQ tematikom<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jedna je \u0160vicarka, a druga Srpkinja. Obje su istetovirane i ispiercane i nose vre\u0107astu odje\u0107u. \u0160e\u0107u svoje pse svako jutro oko 8 pored terase na kojoj pijem kavu i \u010ditam \u010dlanke s interneta. Ne znam im imena, ne znam ni\u0161ta o njima. Ne znam ni koliko su dugo u braku, ali znam da je to …<\/p>\n