– Da je \u017eiva, teta nikada ne bi okre\u010dila zidove u takvu plavu- ljutio se Vilim na Rodriga vidjev\u0161i boju koju je smije\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n
– Da je teta \u017eiva, ti ovdje ne bi ni prismrdio- odgovorio mu je Rodrigo.<\/p>\n\n\n\n
-Ba\u0161 si bezobrazan, bolje bi mi bilo da te nisam ni poveo i da sam ku\u0107u uredio sam.<\/p>\n\n\n\n
– Kad ti ne trebam, radi sam \u0161to ho\u0107e\u0161. No, \u0161to god ti u\u010dini\u0161 izgledat \u0107e grozno, jer nema\u0161 nimalo ukusa- kazao je Rodrigo i demonstrativno iza\u0161ao. Malo kasnije mogao se \u010duti pucanj, \u0161to je bio siguran znak da je otvorena jo\u0161 jedna boca pjenu\u0161ca u \u010dast pokojne tete.<\/p>\n\n\n\n
Poslije burnih dana punih sva\u0111a slijedile bi burne no\u0107i pune nje\u017enih dodira. A najbolji prijelaz izme\u0111u no\u0107i i dana bile su zanimljive ve\u010deri. Sjedili bi oni u jedinoj kr\u010dmi u Crkvencima i ispijali svoje omiljene alkoholne napitke. Povremeno bi im se pridru\u017eio i kr\u010dmarev sin, visok mladi\u0107 ugodne vanj\u0161tine, besprijekorno dotjeran i njegovan unato\u010d tome \u0161to je \u017eivio u toj zabiti. Bilo im je zanimljivo razgovarati s njim, a naro\u010dito jer je imao jednu izvrsnu osobinu, \u010desto bi platio pi\u0107e. Ostajao bi on s njima svakim danom sve du\u017ee. Ponekad su se toliko razumjeli da Vilim i Rodrigo nisu bili sigurni je li njihov ili nije.<\/p>\n\n\n\n
Na povratku ku\u0107i u susret im je dolazila grupa ljudi. Instinktivno su se maknuli u stranu kako bi ih propustili.<\/p>\n\n\n\n
– \u0160to se gura\u0161 peder\u010dino- odmah se izgalamio mladi\u0107 koji je ramenom zaka\u010dio Vilima dok su prolazili pored njih.<\/p>\n\n\n\n
– Oprostite, nije bilo namjerno- kazao je Vilim.<\/p>\n\n\n\n
– To oprostite \u010duvaj za svoj Zagreb- Rekao je drugi ma\u0161u\u0107i skupljenom \u0161akom prema Vilimu.<\/p>\n\n\n\n
– Nemojte se ljutiti de\u010dki- poku\u0161ao je Rodrigo izgladiti nesporazum.<\/p>\n\n\n\n
– J\u2026 vam mater, ovdje ste se na\u0161li pederisati- kazao nekud poznati glas iz skupine. Vilim i Rodrigo su \u0161utjeli, jer su znali da bi svaka rasprava imala samo jedan ishod. Za uzmak je bilo prekasno, jer su ih okru\u017eili i sve su im se vi\u0161e pribli\u017eavali. Mogli su osjetiti ustajali vonj neopranih tijela, njihov dah na vratu, \u0161kripanje zubi. Ti\u0161inu je prekinuo bolan Vilimov krik nakon udarca s le\u0111a. A onda su ih navalili i po\u010deli ih udarati. Poslije nekoliko udaraca Vilim se iskoprcao i sakrio pod kombi. Rodrigo se pav\u0161i na pod sklup\u010dao, pokriv\u0161i glavu rukama. Udarali su ga rukama i nogama. Svaki je udarac bio bolan, najbolniji su bili oni kr\u010dmarevog sina. <\/p>\n\n\n\n
– Nadam se da se ne ljuti\u0161, \u0161to sam se sakrio pod kombi- rekao je Vilim Rodrigu dok mu je donio juhu u krevet.<\/p>\n\n\n\n
– Dobro da si se sakrio- kazao je Rodrigo- jer da nisi sada me ne bi imao tko njegovati.<\/p>\n\n\n\n
– Treba\u0161 li jo\u0161 ne\u0161to?- upitao je Vilim. Rodrigo je potekla suza, u tom bi mu trenutku dao slastan poljubac, samo da mu lice nije bilo nate\u010deno.<\/p>\n\n\n\n
Dra\u017een Horvat<\/em><\/p>\n\n\n\n pri\u010da je osvojila tre\u0107e mjesto<\/strong> na knji\u017eevnom natje\u010daju udruge LORI “Obojimo knji\u017eevnost duginim bojama”<\/strong> za najljep\u0161u kratku pri\u010du s LGBTIQ tematikom<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" – Da je \u017eiva, teta nikada ne bi okre\u010dila zidove u takvu plavu- ljutio se Vilim na Rodriga vidjev\u0161i boju koju je smije\u0161ao. – Da je teta \u017eiva, ti ovdje ne bi ni prismrdio- odgovorio mu je Rodrigo. -Ba\u0161 si bezobrazan, bolje bi mi bilo da te nisam ni poveo i da sam ku\u0107u uredio …<\/p>\n