Jutro se tek pribli\u017eilo prozoru, ti si ve\u0107 budna. Ne ustaje ti se. U tvojoj praznoj ku\u0107i je hladno. Bijeli zidovi, sante leda. \u010ceka\u0161. Danas popodne dolazi. Zvala si ga, molila. <\/p>\n\n\n\n
On je ponavljao da si ga proklinjala. I ju\u010der pristao. Stavlja\u0161 ruku na grudi, srce ti tu\u010de. Jako. Tjera te da se prisje\u0107a\u0161. Srce zna tvoju krivnju, za kaznu ti \u0161alje uspomene. <\/p>\n\n\n\n
Vi\u0161e nikoga ne podnosi\u0161, s nikim ti se ne dru\u017ei. Nema vi\u0161e jutarnje kave s Ljubicom, zimi pokraj pe\u0107i na drva, ljeti u hladovini ispod tre\u0161nje. <\/p>\n\n\n\n
“Nema nevjeste kao \u0161to je moja” govorila ti je Ljubica i gledala te. Znala je. I ti si znala da zna. \u017deljela si joj re\u0107i “Jaka ti je nevjesta, udala se prije tri godine, ni ru\u010dka jos nije skuhala, ma\u0161ine upalila. A On, On sve \u017eivo zna, i kuhati i prati,.” Ali nisi. Jo\u0161 si usta pokrivala \u0161alicom kave ispijaju\u0107i la\u017eni, dugi gutljaj, \u010dekaju\u0107i da nastavi pri\u010dati ne\u0161to drugo. Ali nije. “Jadna vrijedna je, ali nema sre\u0107e s poslom, na koliko je mjesta pitala i nikako da se zaposli” nastavljala je. Ali svugdje se mora ustati prije podne, mislila si. I samo si mislila. I ispijala kavu. A On je doktor. I to su samo pre\u0161u\u0107ene misli. “I sina mu je rodila” ponosno bi Ljuba isticala. Pa \u0161to mislila si. Jedino ga je tebi rodila, sebi nije. S prozora te zove svaki put za pelenu presvu\u0107i, a tri godine su mu. <\/p>\n\n\n\n
I onda se to dogodilo. Svi su te dolazili tje\u0161iti. Tebi iza le\u0111a \u0161aputali o tu\u0111im sudbinama. Pru\u017eali ti la\u017ene ruke, la\u017enih, namje\u0161tenih lica. Ti zna\u0161 \u0161to su govorili i \u0161to su mislili. Iz pristojnosti si ih pitala za njihove sinove i k\u0107eri. I svi su redom bili savr\u0161eni, vodili svoje savr\u0161ene \u017eivote. Mu\u017eevi, \u017eene, djeca sve redom obitelji iz reklama za zubne paste i brze juhe. Ali to vi\u0161e nije bilo va\u017eno. Nitko nije bio va\u017ean. Samo On. On je gubio koliko i ti. Mo\u017eda i vi\u0161e. Sve rije\u010di koje si Mu izgovorila sad su te poga\u0111ale. Ru\u017ene rije\u010di. Da se radi Njega, tvoj mu\u017e okre\u0107e u grobu. \u0160to da se i okre\u0107e, zar je tvoj brak bio bolji? Znalo je selo od \u010dega su modrice. Govorila si Mu da je okrenuo dijete protiv majke, a znala si da si se ti okrenula. I zato si razbila zrcalo u sinovoj sobi. Da se ne vidi\u0161 kad ulazi\u0161. Posramljena.<\/p>\n\n\n\n
Dan ti sporo prolazi. Svaki korak te podsje\u0107a da si sama, stara. Svaki udisaj. Nisi ni\u0161ta kuhala. Bri\u0161e\u0161 stari drveni namje\u0161taj. Razmi\u0161lja\u0161 da ubere\u0161 malo tulipana za kristalnu vazu, da ih stavi\u0161 na stol. Ali odustaje\u0161, tvoja ku\u0107a nije vi\u0161e dom za cvije\u0107e. Samo spomenik tuge. Bilo bi licemjerno pretvarati se da te briga. <\/p>\n\n\n\n
Pogledava\u0161 na sat, brzo ce \u010detiri. Netko kuca na vratma. Ustaje\u0161 otvoriti, vrijeme \u010dudno usporava. Sjena na vratima je zastra\u0161uju\u0107a. Otvara\u0161, ulazi bez rije\u010di. Ve\u0107 po\u010dinje\u0161 plakati. Sjedate za stol u kuhinji jedno do drugog. Oboje gledate ravno. Prazno. Ti i dalje pla\u010de\u0161. Otvara\u0161 usta, ali On po\u010dinje prvi. “Do\u0161ao sam vas mrziti, kriviti. Kad sam vas na vratima vidio na va\u0161em licu prepoznao sam o\u010di va\u0161eg sina. O\u010di koje sam volio. Koje volim. I ovo je njegov dom, ovo je stol oko kojeg je tr\u010dao kad je bio dijete. A ja, kakav bi ja bio \u010dovjek…”<\/p>\n\n\n\n
“Savr\u0161en” prekida\u0161 ga. “\u010cim te moj sin volio znam da si savr\u0161en. I meni bi bilo lak\u0161e da se izvi\u010de\u0161 na mene. Da me nema. Ali zvala sam te da se ispri\u010dam. Dok su se drugi hvalili sa svojom djecom nikad naglas nisam izgovorila, dok su svi drugi bili savr\u0161eni, moj je sin bio sretan. Hvala ti”. U ti\u0161ini naslanja\u0161 glavu na Njegovo rame.<\/p>\n\n\n\n
B.V.J.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jutro se tek pribli\u017eilo prozoru, ti si ve\u0107 budna. Ne ustaje ti se. U tvojoj praznoj ku\u0107i je hladno. Bijeli zidovi, sante leda. \u010ceka\u0161. Danas popodne dolazi. Zvala si ga, molila. On je ponavljao da si ga proklinjala. I ju\u010der pristao. Stavlja\u0161 ruku na grudi, srce ti tu\u010de. Jako. Tjera te da se prisje\u0107a\u0161. Srce …<\/p>\n