Upoznala sam ga kada me \u0161ef, kao mladu pripravnicu, uveo u prostoriju u kojoj \u0107u provesti sljede\u0107ih trideset godina bez prava na pomilovanje. Za zelenim stolovima su sjedile \u010detiri debelju\u0161kaste gospo\u0111e umorne od \u017eivota. Za petim je stolom sjedio on. Visok , crn, zgodan. Pri\u0161ao mi je, galantno se naklonio i predstavio. Pru\u017eila sam mu ruku i sljede\u0107ih nekoliko minuta, dok sam iza le\u0111a masirala bolne prste, \u017ealila zbog toga. <\/p>\n\n\n\n
Poslije nekoliko dana naporna su knji\u017eenja po\u010dela dobivati i drugu dimenziju. \u010cetiri otu\u017ene gospo\u0111e nisu bile ba\u0161 toliko otu\u017ene. Znala bi u njihovom oku zablistati iskra, pogotovo kad bi jedna drugoj dobacivale zagonetne poglede, povremeno ih skre\u0107u\u0107i prema Vinku.<\/p>\n\n\n\n
Vinko je, pak, bio pristojan i neizmjerno duhovit. Uz to je bio i zaljubljenik u operu. Zbog njega sam po\u010dela razumijevati i cijeniti operu. Rado sam prihvatila kartu vi\u0161ka koju mi je ponudio. Sutradan sam otu\u017enim gospo\u0111ama zaneseno pri\u010dala o sino\u0107njem posjetu kazali\u0161tu, o svojoj maturalnoj haljini koju sam cijelo poslijepodne skra\u0107ivala i o Vinku koji mi je obja\u0161njavao \u0161to se doga\u0111a na pozornici.<\/p>\n\n\n\n
Gospo\u0111e su govorile \u201eje li\u201c. I \u201eba\u0161 krasno\u201c. I \u201ema nemoj\u201c. Vratile su se svojim knji\u017eenjima. Dugovnoj strani. Potra\u017enoj strani. Kad je Vinko izi\u0161ao iz sobe progovorile su u \u010detiri glasa.<\/p>\n\n\n\n
– Zna\u0161 li ti \u0161to je on ?<\/p>\n\n\n\n
– Nisi se ba\u0161 po kazali\u0161tu trebala s njim pokazivati. <\/p>\n\n\n\n
– Ljudi \u0107e misliti da si nastrana kao i on.<\/p>\n\n\n\n
-Bit \u0107e mu prijatelja zabolila guza, a njemu \u017eao da propadne karta, pa je pozvao tebe.<\/p>\n\n\n\n
Mjeseci su prolazili i ja sam po\u010dela pla\u0107ati danak knji\u017eenjima. Podlegla sam zavodljivom zovu tra\u010deva. Ne mogu se ovdje zakleti da mi ponekad i Vinko nije podletio pod zub. Slu\u0161ala sam pri\u010de o nevjerojatnim doga\u0111anjima ispod povr\u0161ine kancelarijske baru\u0161tine. <\/p>\n\n\n\n
S vremenom me Vinko po\u010deo pozivati na kavu. Pri\u010dali smo o svemu ; od kuhanja, preko knjige do kazali\u0161ta. Izvadio bi iz d\u017eepa bilje\u017enicu i iz nje mi \u010ditao duhovite zapise svog prijatelja Amira. Dok bi o njemu pri\u010dao glas mu je treperio, a kutevi usana se izvijali u osmijeh. <\/p>\n\n\n\n
\u017divot je i\u0161ao uhodanim tokom. Dugovna strana. Potra\u017ena strana. Nekad br\u017ei, nekad sporiji. Ljeto je bilo sve bli\u017ee, a onda je Vinko javio \u0161efu da uzima godi\u0161nji odmor. Umro je Amir. Od toga su se dana Vinkove duhovitosti pretvorile u prigovaranja ili molitve.<\/p>\n\n\n\n
-Isuse moj, blaga i ponizna srca, u\u010dini srce moje po srcu svome \u2013 povremeno bi tu\u017eno uzdahnuo. I to je bilo sve.<\/p>\n\n\n\n
Prestao je izlaziti sa mnom na kave. Nisam znala \u0161to bih mu rekla. Htjela sam, a nisam znala kako. Rije\u010di, s kojima nikad nisam imala problema, su me iznevjerile. Bojala sam se prekora\u010diti tu tanku i neprobojnu granicu koju je postavio izme\u0111u nas. <\/p>\n\n\n\n
Godinama je bio u mirovini. Susrela sam ga samo jednom. Razmijenili smo nekoliko pristonjih re\u010denica. Pro\u0161log tjedna su mi javili da je umro.Nisam mu oti\u0161la na sprovod. Bilo me sram. Iznevjerila sam svog najboljeg prijatelja.<\/p>\n\n\n\n
Ru\u017eica Ga\u0161perov<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Upoznala sam ga kada me \u0161ef, kao mladu pripravnicu, uveo u prostoriju u kojoj \u0107u provesti sljede\u0107ih trideset godina bez prava na pomilovanje. Za zelenim stolovima su sjedile \u010detiri debelju\u0161kaste gospo\u0111e umorne od \u017eivota. Za petim je stolom sjedio on. Visok , crn, zgodan. Pri\u0161ao mi je, galantno se naklonio i predstavio. Pru\u017eila sam mu ruku …<\/p>\n