Vilim je, ispijaju\u0107i tre\u0107u \u010da\u0161u vina, sjedio za stolom, onako kako prili\u010di, blago ra\u0161irenih nogu, bulje\u0107i u neodre\u0111eno, pri tome paze\u0107i da ne sretne ne\u010diji pogled. Pozivaju\u0107i konobara pazio je na gestikulaciju, na pokrete ruku\u2026 U gradu njegovog djetinjstva jedino su pedere mrzili vi\u0161e od \u010detnika. Na trenutak se sjetio Rodriga i rastu\u017eio se. Jo\u0161 uvijek bi bio s njim samo da nije tako bezobrazan i ohol. Nije vi\u0161e mogao podnositi ta poni\u017eavanja. Ipak nedostaju mu nje\u017enosti, jer samo je on u njemu mogao razbuktati strast.<\/p>\n\n\n\n
Obradovao se ugledav\u0161i Mimija na vratima kafi\u0107a. Odmah mu je ispri\u010dao o pismu de\u010dka njegovog ljubavnika i kako ne zna \u0161to re\u0107i majci.<\/p>\n\n\n\n
– Sranje – prokomentirao je Mimi – zbilja je jadan kad je to poslao na adresu na kojoj \u017eive tvoji roditelji. Taj tvoj Jan je curica.<\/p>\n\n\n\n
– Znam – kazao je Vilim zapaliv\u0161i tko zna koju cigaretu – moramo ne\u0161to smisliti. Ako sazna da sam gay stari \u0107e me ubiti. Ne mo\u017ee on razumjeti kako u\u010diteljsko dijete mo\u017ee postati homoseksualac. Uvijek me odgajao kao mu\u0161kar\u010dinu.<\/p>\n\n\n\n
– Ne znam \u0161to si vidio u Janu. Dobro da netko nije vidio \u010dime se bavite u vrtu – korio ga je Mimi – cijelo si vrijeme znao da je s tim kretenom.<\/p>\n\n\n\n
– Poslije Rodriga mi je trebao netko. On je bio blizu.<\/p>\n\n\n\n
– Razumijem – rekao je Mimi i da su bili u Zagrebu prijateljski bi ga potap\u0161ao po ramenu – moramo smisliti ne\u0161to uvjerljivo.<\/p>\n\n\n\n
– Znam, ako se sazna da sam gay ne samo da se ne\u0107u vi\u0161e smjeti pojavljivati kod ku\u0107e, nego \u0107u zasigurno dobiti otkaz u \u0161koli. Zar misli\u0161 da bi dozvolili da djecu u\u010di i odgaja peder?<\/p>\n\n\n\n
Prije nego \u0161to su po\u010deli smi\u0161ljati naru\u010dili su po \u010da\u0161u vina, pa jo\u0161 jednu, jo\u0161\u2026<\/p>\n\n\n\n
Otac ga je gledao ljutito. Majka je zabrinuto \u0161utjela. Gotovo je – pomislio je, osje\u0107aju\u0107i se kao ispred strelja\u010dkog voda.<\/p>\n\n\n\n
– Za\u0161to smo te poslali u Zagreb? – zapo\u010deo je otac – umjesto da u\u010di\u0161 ti se smuca\u0161 po gradu, upada\u0161 u lo\u0161e dru\u0161tvo. Dobro zna\u0161 da smo mi stara u\u010diteljska obitelj i ne znam \u010dime smo zaslu\u017eili ovakvo sramo\u0107enje. Sve smo ti pru\u017eili, a ti nam tako vra\u0107a\u0161.<\/p>\n\n\n\n
– Ali, tata – opravdao se.<\/p>\n\n\n\n
– Ni\u0161ta ali! Kako si samo mogao?<\/p>\n\n\n\n
– Tata ne vjeruj svemu \u0161to\u2026<\/p>\n\n\n\n
– Kako ne vjerovati. Vidio te ne samo susjed, nego jo\u0161 nekoliko ljudi – Vilim se pokunjio, ne znaju\u0107i \u0161to bi – i\u0161ao si u vrt samo zbog toga.<\/p>\n\n\n\n
– To je ja\u010de od mene – progovorio je Vilim.<\/p>\n\n\n\n
– U redu – pomirljivo je rekao otac – ako ve\u0107 mora\u0161 negdje pu\u0161iti \u010dini to u Zagrebu, ili tamo gdje te ne poznaju i ne ogovaraju. Ne znam zbog \u010dega pu\u0161i\u0161, a zna\u0161 kako je duhan \u0161tetan?<\/p>\n\n\n\n
Jeli su u ti\u0161ini, Vilim je jedva \u010dekao da zavr\u0161e. Odlaze\u0107i u sobu majka mu je uz smije\u0161ak pru\u017eila pismo. Pogledao ga je, bilo je to ba\u0161 ono, malo zgu\u017evano i nije bio siguran je li otvarano ili nije. Legao je na krevet i \u010ditao<\/p>\n\n\n\n
\u201eOvo upozorenje shvati ozbiljno, ako se jo\u0161 samo jednom pribli\u017ei\u0161 mom de\u010dku\u2026”<\/p>\n\n\n\n
Dra\u017een Horvat<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vilim je, ispijaju\u0107i tre\u0107u \u010da\u0161u vina, sjedio za stolom, onako kako prili\u010di, blago ra\u0161irenih nogu, bulje\u0107i u neodre\u0111eno, pri tome paze\u0107i da ne sretne ne\u010diji pogled. Pozivaju\u0107i konobara pazio je na gestikulaciju, na pokrete ruku\u2026 U gradu njegovog djetinjstva jedino su pedere mrzili vi\u0161e od \u010detnika. Na trenutak se sjetio Rodriga i rastu\u017eio se. Jo\u0161 …<\/p>\n