Tra\u017ei\u0161 sjenu ispod moga uha, gura\u0161 se u moj vrat, prekriva\u0161 si lice dekicom. Kada idemo na spavanje ostavljamo svjetlo upaljeno kako bi se vidjele onih zadnjih par minuta prije sna. To radimo nakon \u0161to je dan bio dobar, zadr\u017eavamo ga koliko je mogu\u0107e. Privijamo se jedna uz drugu i mazimo si lica, ne osvr\u0107emo se na rije\u010di jer bi nas lako mogle vratiti u potpunu budnost. Zadnje misli nas napu\u0161taju, ni tijelo se vi\u0161e trzajima ne brani protiv sna, jo\u0161 samo \u010dujem tvoj umilni glas \u201eMolim te, idi ugasi svjetlo\u201c. <\/p>\n\n\n\n
Smijem se jer poznajem ovu igru. Smeta ti svjetlo i ne mo\u017ee\u0161 zaspati dok je upaljeno. Da je po mome ti bi se trebala ustati da ga ugasi\u0161, ali toliko smo isprepletene jedna s drugom da je svejedno koja \u0107e se di\u0107i. Meni \u010dak ni nije toliko te\u0161ko isko\u010diti iz kreveta na deset sekundi, ali ne \u017eelim propustiti borbu \u0161aptanjima koja slijedi. Ti misli\u0161 da je to stvar principa jer sam ja bli\u017ee svjetlu (k\u2032o mi je kriv kad spavam do prolaza) i ka\u017ee\u0161 da si ti ta koja ga je ugasila pro\u0161li put (selektivno sje\u0107anje). Po\u010dinje\u0161 se nervozno koprcati jer ne mo\u017ee\u0161 protiv moga jasnog \u201eNe\u0107u\u201c. Gura\u0161 me iz kreveta, oduzima\u0161 mi jastuk i dekicu, re\u017ei\u0161 na mene i negoduje\u0161, ali se obje smijemo. Ovo je samo jedan od na\u0161ih rituala. Meni mo\u017eda i najdra\u017ei jer znam da me jo\u0161 uvijek \u017eeli\u0161. Jo\u0161 ti nisu dosadile igrice i jo\u0161 ti nisam ja dosadila. Na brzinu se ustajem, gasim svjetlo, pokrivam te dekicom, vra\u0107am svoj jastuk na mjesto i gnijezdim se uz tebe. <\/p>\n\n\n\n
\u201eLaku no\u0107 ljubavi\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eVolim te\u201c<\/p>\n\n\n\n
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – <\/p>\n\n\n\n
Pijem hladnu kavu koju si ostavila na stolu kada si oti\u0161la za Ljubljanu. Uvijek to radi\u0161, skuha\u0161 previ\u0161e kave ujutro pa je pije\u0161 kroz cijeli dan. Prigovaram ti za to jer previ\u0161e kave nije zdravo. Sada ne ispu\u0161tam tvoju \u0161alicu iz ruku. Mislim da je u redu \u0161to toliko \u010desto odlazi\u0161. Barem je to kozmi\u010dki uredu. Kada sam ja oti\u0161la puno mi je vi\u0161e trebalo da se vratim nego tebi. Tada smo svaka sebi kuhale kavu. Mo\u017eda zato tako brzo iska\u010dem iz kreveta u kojem isprepletene spavamo. \u017durim se u kuhinju da te uvjerim da sam stvarno tu, nosim ti \u0161alicu vrele kave i prije nego si otvorila o\u010di, da zna\u0161 da dijelimo jutro. Ti odugovla\u010di\u0161 i pijucka\u0161 moj ljubavni napitak dok opet ne zaspemo, kao da mi \u017eeli\u0161 pokazati da ti nikada nije dosta na\u0161ih zajedni\u010dkih bu\u0111enja. Sad mi se ni ne pije ta odstajala kava iz tvoje \u0161alice, ali nemam je srca izliti. Mrzim Ljubljanu.<\/p>\n\n\n\n
Tamara Februar<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tra\u017ei\u0161 sjenu ispod moga uha, gura\u0161 se u moj vrat, prekriva\u0161 si lice dekicom. Kada idemo na spavanje ostavljamo svjetlo upaljeno kako bi se vidjele onih zadnjih par minuta prije sna. To radimo nakon \u0161to je dan bio dobar, zadr\u017eavamo ga koliko je mogu\u0107e. Privijamo se jedna uz drugu i mazimo si lica, ne osvr\u0107emo …<\/p>\n