S biv\u0161im sam djevojkama uvijek imala isti problem. Iako ih nije bilo puno, tih biv\u0161ih djevojaka, problema je bilo prili\u010dno, a jedan se od njih sa svima njima ponavljao.<\/p>\n\n\n\n
Nisam nikad znala kako da ih zovem. Ne kako da ih zovem pred drugima, tu nikada nisam imala nedoumica. Pred drugima sam ih uvijek zvala imenom i nije mi padalo na pamet da ih zovem ikako druga\u010dije, da koristim neke od onih generi\u010dkih naziva kao \u0161to su cura<\/em>, djevojka<\/em>, \u017eena<\/em> or draga<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Meni su ti nazivi oduvijek bili odbojni, ba\u0161 zato \u0161to su generi\u010dki, osim mo\u017eda cura<\/em> and djevojka<\/em> koje sam, priznajem, ipak kojiput izgovorila. Ali samo u iznimnim slu\u010dajevima kad nisam imala drugog izbora. Moja cura<\/em>, rekla bih onda i mislila kako mi smeta ta posvojna zamjenica, kako u me\u0111uljudskih odnosima takvih ne bi trebalo biti jer u njima nema pripadnosti.<\/p>\n\n\n\n Dugo me mu\u010dilo kako da ih zovem, ne pred drugima nego me\u0111u nama. Nedostajalo mi je ne\u0161to osim njihovih osobnih imena. Umanjenica sam imala napretek, istina, nisam imala problema ni s tepanjima ni s nadimcima izvedenim od imena \u017eivotinja. Kad se sve to zbroji, imala sam stvarno puno izbora, ali ne\u0161to mi je u svim tim nazivima opetovano nedostajalo. I taj je nedostatak nazivlja jasno govorio o nedostatku samih veza, a kad bi im se dodao, te je odnose bilo jednostavno prekinuti.<\/p>\n\n\n\n A onda si do\u0161la ti.<\/p>\n\n\n\n Moja ti.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 se uvijek sje\u0107am no\u0107i kad si mi te rije\u010di prvi put rekla. Sje\u0107am se jer sam se istog trena pred tobom rastopila. I dok si me ti, takvu rastopljenu, u \u010dudu tra\u017eila u i oko kreveta misle\u0107i da sam mo\u017eda nestala, ja sam shvatila da sam napokon prona\u0161la ono \u0161to mi je nedostajalo svih tih godina.<\/p>\n\n\n\n Moja ti<\/em> bila je pripadnost koja mi nije smetala.<\/p>\n\n\n\n Moja ti<\/em> opisivala je to\u010dno ono \u0161to si ti meni.<\/p>\n\n\n\n Rekla si mi to u polusnu, govore\u0107i o ne\u010dem sasvim drugom, sasvim sporednom, ne znaju\u0107i da ja za taj izraz nikad prije nisam \u010dula jer se u Istri on nikada ne upotrebljava.<\/p>\n\n\n\n Kad si me napokon prona\u0161la, raznje\u017eenu, mekanu, kao da sam u me\u0111uvremenu upala u omek\u0161iva\u010d, ispri\u010dala si mi sve \u0161to zna\u0161 o mojoj ti<\/em>, o tome kako se naveliko i na\u0161iroko koristi u Bosni i Imotskoj krajini, iako ne u smislu u kojem si je upotrijebila ti, te kako su o njoj<\/em> pisali i pjevali mnogi. Ispalo je tako da moja ti<\/em> u ostatku svijeta nije ni\u0161ta posebno, da ti definitivno nisi bila prva koja je te rije\u010di nekome rekla.<\/p>\n\n\n\n Ali to me nije nimalo poljuljalo u mojoj vjeri u te dvije male rije\u010di. Ti si i dalje moja ti<\/em> i nadam se da \u0107e\u0161 zauvijek to biti.<\/p>\n\n\n\n Jasna \u017dmak<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" S biv\u0161im sam djevojkama uvijek imala isti problem. Iako ih nije bilo puno, tih biv\u0161ih djevojaka, problema je bilo prili\u010dno, a jedan se od njih sa svima njima ponavljao. Nisam nikad znala kako da ih zovem. Ne kako da ih zovem pred drugima, tu nikada nisam imala nedoumica. Pred drugima sam ih uvijek zvala imenom …<\/p>\n