Majke imaju za\u0161titni\u010dku ulogu prema djetetu te ga stoga \u010duvaju, dok je o\u010devima te\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Mladi se \u010de\u0161\u0107e odlu\u010duju o svojoj seksualnoj orijentaciji prije obratiti majci nego ocu. Savjetovala bih roditeljima da \u010duvaju svoje dijete, da ga ne osu\u0111uju, da poku\u0161aju razumjeti da mu nije jednostavno \u017eivjeti u svijetu gdje smo kao \u00bbsvi\u00ab heteroseksualni.<\/p>\n\n\n\n
Nismo svi jednaki i postoje ljudi koji se osje\u0107aju druga\u010dije<\/strong> \u2013 jedna je od klju\u010dnih re\u010denica koju je u razgovoru za na\u0161 list izgovorila dr. sc. Jasminka Jureti\u0107<\/strong> kad smo razgovarali o homoseksualnosti. Ova tabu tema kod mnogih jo\u0161 izaziva zgra\u017eanje i obija se u zid dru\u0161tvenih konvencija. No, ovo je 21. stolje\u0107e i homoseksualnost ne smije biti niti tabu tema, niti ne\u0161to zbog \u010dega \u0107e se nekoga \u00bbrazapinjati na kri\u017e\u00ab. Svako ima pravo voljeti, a voljeti nije grijeh.<\/p>\n\n\n\n U SAD-u je Vrhovni sud nedavno odobrio istospolne brakove u cijeloj zemlji, a podr\u0161ku osobama istospolne seksualne orijentacije pru\u017eaju mnoge poznate osobe iz svijeta zabave, politike, znanosti, a \u0161to je to homoseksualnost i kako rije\u0161iti neke nedoumice u tom pogledu te o roditeljskoj ulozi u razumijevanju osobe istospolne seksualne orijenatacije, razgovarali smo s dr. sc. Jasminkom Jureti\u0107, znanstvenom novakinjom, vi\u0161om asistenticom na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Od samog osnivanja udruge LORI \u010diji je cilj informiranje i senzibiliziranje javnosti za prihva\u0107anje pripadnica\/ka seksualnih i rodnih manjina, dr. Jureti\u0107 je uklju\u010dena kao stru\u010dna suradnica-psihologinja. Aktivno je sudjelovala u provo\u0111enju niza istra\u017eivanja u udruzi, kao i u provo\u0111enju stru\u010dnih usavr\u0161avanja vezanih uz LGBT populaciju. Sudjeluje u radu Psiholo\u0161kog savjetovali\u0161ta udruge LORI<\/strong>, kao i u radu Psiholo\u0161kog savjetovali\u0161ta Sveu\u010dili\u0161nog savjetovali\u0161nog centra u Rijeci. Na Odsjeku za psihologiju sudjeluje u izvo\u0111enju nastave na nizu kolegija, posebno vezanih uz podru\u010dje klini\u010dke psihologije i psihologije odstupaju\u0107eg do\u017eivljavanja i pona\u0161anja. Podru\u010dje njezina interesa su ljudska seksualnost te socijalna anksioznost. Zajedno s kolegama s Odsjeka za psihologiju dobitnica je dr\u017eavne nagrade za znanost za 2013., godi\u0161nje nagrade za popularizaciju i promid\u017ebu znanosti u podru\u010dju dru\u0161tvenih znanosti.<\/p>\n\n\n\n U Irskoj, koja je izrazito katoli\u010dka zemlja, nedavno je odr\u017ean referendum i izglasano je da istospolne zajednice imaju ista prava kao i heteroseksualne. Kako biste vi to komentirali?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Drago mi je \u0161to je u jednoj zemlji koja je \u010dvrstih katoli\u010dkih korijena izglasano tako ne\u0161to i o\u010dito je da su imali dosta zna\u010dajnu i edukaciju i na\u010din otpora zbog svih onih godina kad se nije razgovaralo, komuniciralo po tom pitanju. Na taj su na\u010din iskazali da razumiju i one koji su \u00bbdruga\u010diji\u00ab bez obzira na vlastitu seksualnu orijentaciju, te da svi ljudi imaju jednaka prava. Vjerojatno se vi\u0161e ljudi s razli\u010ditih strana zemlje otvorilo po tom pitanju.<\/p>\n\n\n\n Prisjetimo se pri\u010de u na\u0161em listu u prilogu Pogled o mu\u0161karcu kojeg je socijalna radnica htjela smjestiti na psihijatriju i oduzeti mu sva prava zato \u0161to je osoba istospolne seksualne orijentacije. Sli\u010dno se prije nekoliko godina dogodilo i s djevojkom koja je lije\u010dena na psihijatriji zato \u0161to voli \u017eene. Kakvo je va\u0161e mi\u0161ljenje kao psihologinje na tako nehumano pona\u0161anje prema tim ljudima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Takve me pri\u010de u\u017easno \u017ealoste, razo\u010daravaju. Mislim da je nedopustivo da stru\u010dna osoba koja radi na mjestu na koje dolaze ljudi s razli\u010ditim problemima, ne radi na vlastitom obrazovanju, na vlastitoj informiranosti i da nije profesionalna u svom poslu, u pozivu koji za svoj prioritet ima pomaganje ljudima, a ne odmaganje. Uz to, nedopustivo je da njezina osobna uvjerenja imaju takav utjecaj na njezin posao. Svi mi imamo vlastita uvjerenja i ona su dio na\u0161ih intimnih, prijateljskih, a mo\u017eda i aktivisti\u010dkih sfera. Me\u0111utim, u poslovnom svijetu du\u017eni smo biti profesionalni, obrazovati se, biti kulturni i informirati se o onome o \u010demu ne znamo dovoljno, o pojmovima i terminima kojima se slu\u017eimo, o tome da, ako radimo s ljudima, znamo \u0161to obuhva\u0107a pojam mentalnog zdravlja, a \u0161to je poreme\u0107aj ili bolest. Zbog npr. iznimne brzine kojom se danas razvija tehnologija, imamo potrebu u\u010diti o novim stvarima te je stoga doista iznimno va\u017eno da osoba, koja je u direktnom kontaktu s drugim ljudima i pru\u017ea im oblik stru\u010dne pomo\u0107i, radi na vlastitom stru\u010dnom usavr\u0161avanju. Homoseksualnost nije dijagnoza zbog koje se osobu upu\u0107uje na psihijatriju. \u010cak i ukoliko stru\u010dna osoba privatno ima homofoban stav prema gay populaciji, a iz prilo\u017eenog je to o\u010dito, du\u017ena je da to ne utje\u010de na njezin posao i poslovne odluke. Tom je mladi\u0107u htjela uskratiti njegova temeljna prava i poslati ga na psihijatriju zato \u0161to je gay. Pona\u0161ala se kao da je to njezina osobna stvar, a ne kao da je na radnom mjestu na kojem ima odgovornost za stru\u010dno i kvalitetno obavljanje istog. To se moglo dogoditi i nekome drugome vezano uz neku drugu situaciju u kojoj bi neka stru\u010dna osoba procijenila da neku osobu, neki stav, neko pona\u0161anje i svjetonazor ne odobrava i to je nedopustivo. Mislim da \u017eena mora pro\u0107i edukaciju u stru\u010dnom smislu. Nisam sigurna mo\u017eemo li mijenjati njezin svjetonazor, ali bi trebalo raditi na tome da razumije kako njezin stav prema istospolnoj ili bilo kojoj drugoj seksualnoj orijentaciji koja nije heteroseksualna, ne smije utjecati na njezin rad, odluke u kojima odlu\u010duje o ljudskim sudbinama. Na\u017ealost, to nije jedina takva pri\u010da. Mislim da treba poraditi na edukaciji ljudi, u ovom slu\u010daju na razumijevanju LGBT tematike.<\/p>\n\n\n\n S obzirom na to da je socijalna radnica htjela mladi\u0107a poslati na psihijatriju, koja bi bila definicija, \u0161to je to gay i je li homoseksualnost bolest?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Definitivno nije bolest, a nije ni poreme\u0107aj. Ve\u0107 vi\u0161e od 40 godina ne ulazi u klasifikaciju bolesti, svidjelo se to nekome ili ne. Apsolutno je neprihvatljivo da netko po\u017eeli nekoga tko je istospolne seksualne orijentacije poslati na psihijatriju da bi se od toga \u00bbizlije\u010dio\u00ab. Bez obzira na vlastita uvjerenja, svaka stru\u010dna osoba du\u017ena je dr\u017eati se profesionalnih i eti\u010dkih na\u010dela svoje struke. Osobama istospolne seksualne orijentacije ve\u0107 se vrlo rano, u djetinjstvu, kao \u0161to se doga\u0111a i heteroseksualnim osobama, doga\u0111aju prve simpatije ili prva zaljubljivanja. Za njih je vrlo zbunjuju\u0107e kad shvate da takve osje\u0107aje gaje prema osobi istog spola. Tome je tako jer odrastamo u heteronormativnom dru\u0161tvu. Kao djecu, ako si djevoj\u010dica pitaju te koji ti se de\u010dko svi\u0111a, a de\u010dke koja im se cura svi\u0111a. Nikad se ne pomi\u0161lja da bi dijete ve\u0107 u ranoj dobi moglo razvijati simpatije ili zaljubljivanje prema osobi istog spola. S pubertetom i adolescencijom polagano dolazi do otkrivanja da je ono \u0161to netko kao osoba istospolne seksualne orijentacije osje\u0107a, ne\u0161to druga\u010dije, i pita se je li u redu da se tako osje\u0107a, smije li se zaljubiti u osobu istog spola. Izrazito rijetko okolina pru\u017ea informacije po kojima se vidi stav prihva\u0107anja i uva\u017eavanja istospolne seksualne orijentacije kao jednako vrijedne heteroseksualnoj. Postoji niz razli\u010ditih i vrlo suptilnih na\u010dina na koji se mo\u017ee o\u010ditovati homofoban stav okoline u kojoj mlada osoba odrasta.<\/p>\n\n\n\n Kao psihologinja, \u0161to savjetujete roditeljima, kako da se pona\u0161aju i kako da prihvate \u010dinjenicu da im je dijete homoseksualne orijentacije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 To apsolutno nije jednostavno. Postoji cijeli proces tijekom kojeg osoba razumijeva svoju seksualnost i seksualnu orijentaciju. Taj se proces naziva \u00bbcoming out\u00ab. Na\u017ealost, ne postoji dobar hrvatski izraz za taj proces. Taj proces, bez obzira koliko se odvijao na intimnoj razini svake osobe istospolne seksualne orijentacije, doga\u0111a se i roditeljima. Ponekad roditelji sami shvate da njihovo dijete nije heteroseksualno, a ponekad im to dijete samo ka\u017ee. Nu\u017eno je da svoje dijete saslu\u0161ate, da \u010dujete \u0161to vam ima re\u0107i, objasni kako se osje\u0107a i da ga ne napadate. Istra\u017eivanja na na\u0161oj populaciji na temu \u0161to biste u\u010dinili kad biste doznali da im je dijete istospolne seksualne orijentacije, pokazala su, na \u017ealost, da ljudi budu agresivni. Dobar dio ispitanih osoba je rekao da bi bili tu\u017eni, razo\u010darani, da bi bili jako \u017ealosni zbog toga \u0161to im je dijete reklo to \u0161to jest. Bez obzira koliko su to o\u010dekivane emocije za jednog roditelja, s obzirom da svi o\u010dekuju da \u0107e dijete i\u0107i nekim uobi\u010dajenim putevima, va\u017eno je da u tim trenucima ne napadate vlastito dijete. Razumljivo je da roditelju to mo\u017ee biti stra\u0161no te\u0161ko \u010duti, da mu mo\u017ee biti jako neprihvatljivo i da je jako te\u0161ko prihvatiti to ne\u0161to druga\u010dije, ali je neizmjerno va\u017eno da u razgovoru ne do\u0111e do verbalnog i fizi\u010dkog napada. Iako znam da nije uvijek tako, dijete bi se u vlastitom domu trebalo osje\u0107ati sigurno. Ako te roditelj ne prihva\u0107a, jako je te\u0161ko vjerovati da vrijedi\u0161 ljubavi i prihva\u0107anja. Ako se kao roditelj osje\u0107ate \u017ealosno, tu\u017eno, onda to recite vlastitom djetetu, recite i da ne razumijete u potpunosti ono o \u010demu vam govori. Potrudite se na\u0107i snage da u\u010dite o tome kakvo je va\u0161e dijete, da ste voljni raditi na sebi kako biste prihvatili svoje dijete.<\/p>\n\n\n\n I roditelji trebaju stru\u010dnu podr\u0161ku i pomo\u0107. To nije stvar tolerancije, ve\u0107 prihva\u0107anja vlastitog djeteta. Ne moraju nam se svi\u0111ati sve osobine ili izbori na\u0161e djece. Roditeljska bi ljubav trebala biti temelj i bezuvjetna. Va\u0161e je vlastito dijete druga\u010dije, nije heteroseksualno, ve\u0107 istospolne seksualne orijentacije, bilo bi dobro da mu budete podr\u0161ka. Nikome u procesu \u00bbcoming outa\u00ab nije jednostavno i lagano, ali je puno lak\u0161e kada imate podr\u0161ku bli\u017enjih.<\/p>\n\n\n\n Prema nekim va\u0161im stru\u010dnim iskustvima, je li homoseksualnost lak\u0161e prihvatljiva majkama ili o\u010devima? O\u010devi imaju neku ulogu macho figure koju obna\u0161aju u dru\u0161tvu pa se cijela pri\u010da mo\u017eda time zakomplicira?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Postoji jo\u0161 jedna druga problematika. Istra\u017eivanja su pokazala da u dru\u0161tvu postoji razli\u010dito vi\u0111enje \u017eenske i mu\u0161ke istospolne seksualne orijentacije. Ljudi \u010desto znaju re\u0107i: to je faza, to \u0107e pro\u0107i. Mo\u017eda neke osobe i imaju fazu eksperimentiranja u seksualnim pona\u0161anjima, ali jedan dio ljudi jest istospolne seksualne orijentacije. Majkama je to lak\u0161e prihvatiti jer one lak\u0161e prihva\u0107aju i ostalo. U ve\u0107ini slu\u010dajeva imaju tu za\u0161titni\u010dku ulogu prema djetetu te ga stoga \u010duvaju, dok je o\u010devima te\u017ee. To su pokazala i na\u0161a istra\u017eivanja u kojima se mladi \u010de\u0161\u0107e odlu\u010duju o svojoj seksualnoj orijentaciji prije obratiti majci nego ocu, a pokazalo se i da majke to bolje prihva\u0107aju od o\u010deva. Govorimo, dakako, o nekakvom prosjeku. Tatama se uvijek ka\u017ee kasnije, pazi se da tata bude dobro raspolo\u017een… Roditeljima je ponekad te\u0161ko prihvatiti i djetetov odabir studija ako se jako razlikuje od njihovih \u017eelja, a kamoli ne\u0161to tako intimno kao \u0161to je ovo pitanje. Ponekad je to ljudima na razini traume. Sve ovisi o stavovima. Zna se dogoditi da potjeraju dijete iz ku\u0107e ili da ga verbalno i fizi\u010dki zlostavljaju i da mu onemogu\u0107avaju bilo kakvu podr\u0161ku i razumijevanje. Savjetovala bih roditeljima da \u010duvaju svoje dijete, da ga ne osu\u0111uju, da poku\u0161aju razumjeti da mu nije jednostavno \u017eivjeti u svijetu gdje smo kao \u00bbsvi\u00ab heteroseksualni i u kojem se o\u010dekuje ispunjavanje nekih dru\u0161tvenih normi. To nije nimalo jednostavno, posebno ne mladoj osobi. Ti se procesi doga\u0111aju u osjetljivoj fazi \u017eivota kad \u010dovjek otkriva i vlastiti identitet, i vlastitu seksualnost. U adolescenciji su svi ranjiviji, a onda jo\u0161 i taj \u00bbdodatak\u00ab mo\u017ee zna\u010dajno ote\u017eati pri\u010du. Odre\u0111eni broj ljudi u tom razdoblju do\u017eivi neke psiholo\u0161ke pote\u0161ko\u0107e jer im je te\u0161ko suo\u010davati se s \u010ditavim nizom prepreka. Zamislite da se osje\u0107ate sami na svijetu i da osje\u0107ate da su svi protiv vas, da su svi ostali druga\u010diji. Dobro je imati prijatelje ili neku blisku osobu, nekog ro\u0111aka ili ro\u0111akinju koji razumije. Roditeljska je podr\u0161ka od iznimne va\u017enosti jer ima za\u0161titnu ulogu u tome da se osoba osje\u0107a dobro, da ima samopouzdanja. Bitno je djecu odgojiti da budu odgovorne, samostalne osobe s dobrim samopouzdanjem, neovisno o tome koja je njihova seksualna orijentacija.<\/p>\n\n\n\nIrski pomak<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Ni bolest ni poreme\u0107aj<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\u00bbComing out\u00ab<\/strong><\/h2>\n\n\n\n