U prvom dijelu teksta posve\u0107enog 25-godi\u0161njici lezbijskog pokreta pratimo razdoblje od kraja 80-ih do kraja 90-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a<\/strong> i poku\u0161avamo zabilje\u017eiti nastanak i aktivnosti lezbijskih aktivisti\u010dkih prvoborkinja.<\/p>\n\n\n\n Na samom po\u010detku valjalo je rasplesti gdje, kako i za\u0161to je pokrenuta Lila inicijativa<\/strong> te \u0161to je davne 1989. godine potaknulo \u017eene da unutar feministi\u010dkih grupa po\u010dnu s osna\u017eivanjem lezbijki, dru\u017eenjima, umre\u017eavanjem i radom na vidljivosti lezbijskog identiteta?<\/p>\n\n\n\n Lezbijske grupe i inicijative u Jugoslaviji i regionalnim dr\u017eavama osnivaju se krajem drugog i uo\u010di tre\u0107eg vala feminizma, dakle \u2013 krajem 80-ih i po\u010detkom 90-ih godina 20 stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Na prvom jugoslavenskom susretu feministkinja odr\u017eanom od 11. do 13. prosinca 1987. u Ljubljani tako\u0111er se razgovaralo o potrebi i te\u017enji za lezbijskom vidljivo\u0161\u0107u. “Lezbijstvo treba da postane vidljivo u javnosti, mora se poticati osnivanje lezbijskih grupa \u0161irom Jugoslavije, stoga bi trebalo organizirati prvi jugoslavenski lezbijski festival. Zahtijevamo da se ustavnom promjenom garantira jednakost svih \u017eena i mu\u0161karaca<\/strong> bez obzira na njihove seksualne izbore.”<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d manifestnom zauzimanju za vidljivost lezbijki i gejeva, pozicija lezbijki feministkinja unutar \u017eenskih grupa bila je \u010dest element prijepora. Stoga je sasvim prirodno na izmaku drugog vala feminizma do\u0161lo do odvajanja lezbijskih feministkinja u izdvojene grupe i sekcije.<\/p>\n\n\n\n Tako je 1989. godine iz \u017denske grupe Tre\u0161njevka iznikla prva hrvatska lezbijska grupa<\/strong> \u2013 Lila inicijativa.<\/p>\n\n\n\n O njezinom nastanku govori lezbijska aktivisti\u010dka veteranka, koordinatorica grupe Kontra i \u017denske mre\u017ee Hrvatska Nela Pamukovi\u0107<\/strong> u svojem \u010dlanku “Croatian Lesbian History”.<\/p>\n\n\n\n “Po\u010detak feminizma u Hrvatskoj datira iz ranih 80-ih godina. U tim godinama postojanje lezbijstva u Hrvatskoj moglo se samo pretpostavljati. U drugom valu feminizma lezbijke su igrale marginalnu ulogu<\/strong> i nisu uspijevale jasno kreirati vlastiti identitet. Krajem 80-ih godina po\u010dele su se organizirati, ali jo\u0161 uvijek pod kapom feministi\u010dkog pokreta. Proces podizanja razine svijesti lezbijki nije bio lagan, zato \u0161to je sam feminizam bio tretiran kao pokret “\u010dudnih, ekscentri\u010dnih \u017eena, lezbijki i mrziteljica mu\u0161karaca”<\/strong>. Upravo zato, lezbijke nisu bile u potpunosti prihva\u0107ene unutar feministi\u010dkih grupa, bila je to prili\u010dno komplicirana situacija. Za mnoge \u017eene pridru\u017eivanje feministi\u010dkim grupama je bio sam po sebi velik korak, ali ozbiljno razmi\u0161ljanje o lezbijstvu im je bilo previ\u0161e. Tako\u0111er je postojao strah da \u0107e sve \u017eenske organizacije biti ozna\u010dene kao lezbijske.” “Tada se upravo radilo na osnivanju SOS telefona za \u017eene i djecu \u017ertve obiteljskog nasilja. U toj su grupi bile \u017eene koje su otvoreno govorile o svojim iskustvima \u017ertava nasilja. Odmah sam se javila za svoju prvu instrukta\u017eu za volonterke za rad na SOS telefonu, pa smo po\u010dele de\u017eurati u smjenama. Po\u010dela su se stvarati vrlo intenzivna prijateljstva me\u0111u nama. Mnoge od nas prepoznale su jedne druge kao lezbijke, tako da smo se s vremenom odlu\u010dile i odvojiti od te \u017eenske grupe.<\/strong> Ne zato \u0161to smo mi imali toliko intenzivnu potrebu za separacijom, nego smo kod dijela grupe osjetile nelagodu upravo oko toga \u0161to smo lezbijke i mi smo zapravo njih za\u0161titile od neke njihove nelagode, a i da bismo se mi me\u0111usobno osje\u0107ale bolje. Neke su \u017eene javno iznijele da ih smeta \u0161to je dio \u010dlanica lezbijski, pa smo svake druge srijede odr\u017eavale lezbijski susret, a u ostalim terminima sastajala se \u017denska grupa Tre\u0161njevka<\/strong>.”, kazuje jedna od tada aktivnih lezbijskih aktivistica.<\/p>\n\n\n\n O kratkom, ali formativno va\u017enom djelovanju Lila inicijative svjedo\u010di ponovno Nela Pamukovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Aktivnosti Lila inicijative potrajale su tek godinu dana. Za svojeg kratkog postojanja grupa nije uspjela posti\u0107i u promjeni stava javnosti prema lezbijkama. Bez mjesta u kojima su se lezbijke mogle slobodno susretati, te\u0161ko je bilo organizirati ikakvu ozbiljniju aktivisti\u010dku platformu”. “Kad se 1990. dru\u0161tvo drasti\u010dno promijenilo s raspadom Jugoslavije, s dolaskom na vlast desne nacionalisti\u010dke vlade i s nestankom socijalisti\u010dkog dru\u0161tva, Lila inicijativa je izgubila svoj centar za sastajanje. Posljedica ove nesigurnosti na svim razinama, dovela je lezbijski aktivizam u slijepu ulicu. Raspad dru\u0161tva pogodio reflektirao se i na lezbijsku zajednicu koja se tek po\u010dela izgra\u0111ivati.<\/strong> Neke lezbijke identificirale su se s desnom nacionalisti\u010dkom politi\u010dkom vla\u0161\u0107u, ostale su postale pasivne, umirovile se od aktivizma i “zaklju\u010dale” u svoje obiteljske \u017eivote. Kao rezultat sveprisutne ekonomske nesigurnosti, mnoge \u017eene dovedene su do ruba siroma\u0161tva, pa je o\u010duvanje egzistencije i zaposlenja (za one koje su ga uop\u0107e imale), postalo mnogo va\u017enije nego ranije. Eksponiranje u medijima postalo je rizi\u010dno<\/strong>, ne samo zbog naglog rasta utjecaja katoli\u010dkog fundamentalizma, ve\u0107 i zato \u0161to su ljudi \u010duvali svoje egzistencije, mediji su stalno bili u potrazi za moralno ispravnim i \u010distim pojedincima i skupinama”.<\/p>\n\n\n\n Nela Pamukovi\u0107 poja\u0161njava razloge za\u0161to su lezbijske aktivistkinje iz Lila inicijative prividno nestale sa scene<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n “Kad je po\u010deo rat neke su \u017eene povukle iz osobnih razloga, neke zbog ratnih uvjeta koji su tada vladali. Naprosto nije bilo mogu\u0107nosti za takvu vrstu politi\u010dkog aktivizma, a neke od \u017eena su bile aktivne u drugim organizacijama i aktivirale su se u druga\u010dijim inicijativama. Unutar Centra za \u017eene \u017ertve rata koji se tako\u0111er razvio iz \u017denske grupe Tre\u0161njevka i Autonomne \u017eenske ku\u0107e Zagreb dolazilo je mnogo stranih feministkinja, ali i lezbijki koje su nas educirale za pru\u017eanje pomo\u0107i \u017eenama. Dobile smo mnogo op\u0107e edukacije, u\u010dile smo kako raditi individualno savjetovanje, organizirati grupe podr\u0161ke. Tako da smo mi za vrijeme rata imale malu lezbijsku zatvorenu zajednicu<\/strong> sa svim tim \u017eenama koje su dolazile izvana i dru\u017eile se s nama. Nau\u010dile smo u me\u0111uvremenu mnogo o samom pokretu. Dakle, iako je do\u0161lo do zastoja u djelovanju aktivistice iz Lila inicijative ponovno su se nakon nekoliko godina vratile u lezbijski aktivizam 1997. i aktivirale se. Tada se uo\u010dava potreba za osnivanjem SOS telefona za lezbijke<\/strong>, a budu\u0107i su \u017eene iz Lila inicijative za vrijeme rata stekla mnogo znanja i vje\u0161tina jer su za vrijeme rata volontirale na SOS telefonu za \u017eene \u017ertve nasilja”, govori Pamukovi\u0107 o razdoblju iz sredine devedesetih u kojem je javno djelovanje ve\u0107eg dijela hrvatske lezbijske scene bio nevidljivo.<\/p>\n\n\n\n Za Kontru je bio formativan legendarni lezbijski regionalni skup na Pohorju, nakon kojeg je Kontra nastala kao neformalna grupa u ljeto 1997.<\/strong> Na svojim po\u010decima grupa je koristila prostore i kapacitete Centra za \u017eene \u017ertve rata i \u017denskog savjetovali\u0161ta. U Centru za \u017eenske studije Kontra je po\u010dela s prikupljanjem fundusa lezbijske i feministi\u010dke knji\u017ene gra\u0111e koja je nekoliko godina kasnije prerasla u knji\u017enicu LezBib i osamostalila se na novoj Kontrinoj adresi, ali tamo su se odr\u017eavale i neke od radionica jer savjetovali\u0161te nije bilo pogodno mjesto za to.<\/p>\n\n\n\n “U javnost se izlazilo s oglasima SOS telefona “za \u017eene koje vole \u017eene”. On je radio srijedom, ali \u017eene su nazivale stalno. Taj telefon je u to vrijeme bio dosta va\u017ean jer nije bilo interneta i drugih sredstava komunikacije koji bi \u017eenama koje su to \u017eeljele sa\u010duvao anonimnost. U taj prostor dolazilo je dosta \u017eena koje su i danas aktivne u Kontri. Organizirale su se akcije, radionice na koje su dolazile \u017eene iz raznih krajeva Hrvatske”, prisje\u0107a se Pamukovi\u0107 Kontrinih po\u010detaka krajem 90-ih.<\/p>\n\n\n\n S registracijom udruge Kontra je zapo\u010dela tek onda kada su se stvorili povoljni politi\u010dki uvjeti za to, nakon tre\u0107esije\u010danjskih izbora i odlaska HDZ-a s vlasti<\/strong>. Andrea \u0160pehar<\/strong> bila je, uz Amira Hanu\u0161i\u0107a<\/strong>, pokreta\u010dica Grupe LIGMA, prve hrvatske udruge koja se borila za vidljivost i prava lezbijki i gejeva<\/strong>. Andrea, koja ve\u0107 dvadeset godina \u017eivi i radi u \u0160vedskoj ispri\u010dala nam je kako je zapo\u010deo njezin anga\u017eman u lezbijskom pokretu.<\/p>\n\n\n\n “U vrijeme kad sam u\u0161la u Grupu Tre\u0161njevka i Lila inicijativu, bila sam vrlo mlada, imala sam 15, 16 godina. Ve\u0107ina \u017eena u ranim lezbijskim grupama nije bila out i to me prili\u010dno frustriralo. Onda su me kolegice odvele u Ljubljanu i kad sam upoznala njihovu lezbijsku scenu, koja je tada ve\u0107 bila prili\u010dno dobro organizirana, to mi je bila jedna vrsta inicijacije, dobila sam novi polet. U Zagrebu sam po\u010detkom krajem 80-ih uglavnom tra\u017eila gay ljude. \u010cula sam da se okupljaju u kafi\u0107u Bacchus, trebalo mi je nekoliko mjeseci da se odva\u017eim tamo u\u0107i i jo\u0161 toliko da se uklopim. S vremenom sam upoznavala sve vi\u0161e gay ljudi iz kulture, umjetnosti i onda sam upoznala Amira s kojim sam se sprijateljila. To mi je bio dobar period, svi smo se okupljali u To\u010dkici, dru\u017eili smo se u pozitivnoj atmosferi. Civilno dru\u0161tvo se taman po\u010dinjalo razvijati.<\/strong> Kad sam 1991. po\u010dela studirati na politologiji, rat je po\u010deo, mislim da je bilo prolje\u0107e 1992, a Amir i ja smo po\u010deli razmi\u0161ljati o na\u010dinu da napravimo ne\u0161to za lezbijke i gejeve, osje\u0107ali smo se dezorijentirano i potisnuto, potpuno nevidljivi. Stvarnost za lezbijke i gejeve, ali i sve ostale manjine je bila uznemiruju\u0107a.<\/strong> Do Bacchusa je bio ured stranke HSP-a, u kafi\u0107 su po\u010deli dolaziti naoru\u017eani vojnici. U nama je rasla \u017eelja da se organiziramo, i makar je od po\u010detka to vi\u0161e bila ideja za koju smo bili svjesni da je utopisti\u010dka, nismo odustajali, pripovijeda Andreja o vremenu ranih 90-ih.<\/p>\n\n\n\n Ona i Amir Hanu\u0161i\u0107 tra\u017eili su tada prostor za udrugu koja bi se bavila pravima i vidljivo\u0161\u0107u lezbijki i gejeva. Andrea je do\u0161la na ideju da se za pomo\u0107 obrate predstavni\u0161tvu talijanske Transnacionalne radikalne stranke<\/strong>. Bila je to je talijanska liberalna stranka koja se u to doba zalagala za europske integracije, bavili su se ljudskim pravima nakon pada Berlinskog zida, imali su hrvatsku podru\u017enicu u Radi\u0107evoj ulici u Zagrebu, a njihov je cilj bio rad na promicanju ljudskih prava u zemljama tranzicije.<\/p>\n\n\n\n “U Transnacionalnoj stranci su nam rekli da \u0107e nam dati kori\u0161tenje ureda, telefona i kompjutora. Registrirali smo se kao udruga, a u Ve\u010dernjaku je iza\u0161ao \u010dlanak s na\u0161im slikama i imenima. Naime, to je bila jedna od na\u0161ih temeljnih odluka, predstaviti se imenom i prezimenom, o nekom skrivanju nije bilo ni govora<\/strong>“, poja\u0161njava Andreja i dodaje kako su zbog te odluke najvi\u0161e problema imali sa svojim obiteljima.<\/p>\n\n\n\n “Za\u010dudo, nisu nam prijetili u javnosti, mislim da mi nikome od “velikih igra\u010da” u to vrijeme nismo bili va\u017eni, vlast nas je jednostavno ignorirala, imali su drugih, “va\u017enijih dr\u017eavnih neprijatelja”. S druge strane, mi smo poku\u0161avali uspostaviti suradnju i komunikaciju s Ministarstvom zdravlja, radili smo kampanje oko AIDS-a. Uspostavili smo kontakte s nekim lije\u010dnicima koji su tako\u0111er smatrali daje to pitanje va\u017eno. Odr\u017eavali smo sastanke u uredu, dobili smo nekoliko aktivnih \u010dlanova, dosta smo u to vrijeme putovali, u\u010dlanili smo se U internacionalne lezbijske i gej organizacije IGLYO i ILGA-u. Nismo se bavili politi\u010dkim zagovaranjem prava, to se na tom nivou tada nije radilo.<\/strong> Glavni cilj nam je bio izlaziti u javnost i uop\u0107e pokazati da postojimo”, prisje\u0107a se \u0160pehar.<\/p>\n\n\n\n LIGMA je u to vrijeme odlu\u010dila uspostaviti suradnju s \u010dasopisom Antiratne kampanje \u2013 Arkzin<\/strong>. Iza\u0161la su tri broja podlistka “Speak out”<\/strong>* u kojemu su se mogli na\u0107i tekstovi o queer kulturi i umjetnosti, stanju na me\u0111unarodnoj LGBT sceni, AIDS-u i ostalim tada aktualnim temama.<\/p>\n\n\n\n “Nakon tog poletnog razdoblja koje je trajalo dvije ili tri godine po\u010deli su na\u0161i me\u0111usobni konflikti. Sporili smo se o na\u010dinu izlaska u javnost, meni se \u010dinilo da oko nekih tema istupamo prebanalno i preosobno.<\/strong> Bilo je vrlo te\u0161ko raditi nakon stvaranja tih animoziteta u jezgri udruge, a dodatno nam je ote\u017eavala \u010dinjenica da je Transnacionalna stranka oti\u0161la iz Hrvatske, pa smo dio administracije prebacili u udrugu B.A.B.E. Ligma se ugasila negdje 1997. godine, a ja sam Iz Hrvatske sam oti\u0161la u prolje\u0107e 1995., ali sam iz \u0160vedske jo\u0161 neko vrijeme zajedno sa Zdenkom Radi\u0107em<\/strong> vodila LIGMU.”<\/p>\n\n\n\n Andrea \u0160pehar ovom je prilikom \u017eeljela objasniti i razloge zbog kojih je iz Hrvatske preselila u \u0160vedsku.<\/p>\n\n\n\n “Postoji mit da sam ja odselila u \u0160vedsku zato \u0161to sam ovdje trpjela neke politi\u010dke pritiske, ali to nije istina<\/strong>. Moja frustracija je bila vi\u0161e egzistencijalna, htjela nastaviti razvijati svoj identitet, ulo\u017eiti u vlastito obrazovanje, a sami povod odlaska bio je intimne prirode \u2013 zaljubila sam se. Tamo sam nastavila studirati na fakultetu za politologiju u G\u00f6teborgu i 2000. godine sam ve\u0107 po\u010dela s doktorskim radom. Radilo se o politici ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj i Sloveniji, razvoju od po\u010detka 90-ih s fokusom na \u017eenski pokret i njegov utjecaj na politike ravnopravnosti spolova. To sam zavr\u0161ila i onda sam dobila posao na fakultetu politi\u010dkih znanosti. Bavim se i dalje politikama ravnopravnosti spolova u srednjoj i srednjoisto\u010dnoj Europi, mnogo putujem”, ka\u017ee Andrea koja priznaje da prati doga\u0111anja na regionalnoj dru\u0161tveno-politi\u010dkoj, ali i LGBT sceni.<\/p>\n\n\n\n Pitamo je da za CroL prokomentira aktualna postignu\u0107a hrvatskog LGBT pokreta<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n “\u0160to se ti\u010de Zakona o \u017eivotnom partnerstvu, u zakonskom je smislu to veliko postignu\u0107e, ja u \u0160vedskoj tako\u0111er \u017eivim u registriranom partnerstvu, a ovdje je mogu\u0107 i brak, no ja se kao aktivistkinja nikad ne bih mogla zalagati za brak, smatram da bi to na neki na\u010din bila izdaja ciljeva za koje sam se neko\u0107 borila”, tvrdi \u0160pehar.<\/p>\n\n\n\n Zanimao nas je i njezin stav o pro\u0161logodi\u0161njem referendumu o ustavnoj definiciji braka.<\/p>\n\n\n\n “Sve sam pratila i to mi se referendumsko pitanje stvarno \u010dinilo mu\u010dnim, no s druge strane cijeli je taj referendum je doveo do neke katarz<\/strong>e i rezultati su na kraju bili iznad mojih pesimisti\u010dnih o\u010dekivanja. Stvorio se dijalog izme\u0111u razli\u010ditih aktera civilnog dru\u0161tva, ali i unutra dru\u0161tva u cjelini”.<\/p>\n\n\n\n Koncem 90-ih na sceni se pojavio i prvi hrvatski lezbijski fanzin nazvan “Just A Girl”<\/strong>, u \u010dijem uredni\u0161tvu su se na\u0161le tada mlade lezbijske aktivistkinje Sun\u010dana \u0160priovan, Sanja Sagasta i Branka Juran<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Fanzin je izdavala grupa Because Press, bio je besplatan, distribuirao se uz pomo\u0107 Autonomne tvornice kulture ATAK<\/strong> i nevladinih udruga diljem Hrvatske, a njegov tre\u0107i i ujedno posljednji broj promoviran je na u o\u017eujku 1998., na Dan \u017eena u klubu Mo\u010dvara. “Just A Girl” financiran je uglavnom privatnim sredstvima, uz manju pomo\u0107 Otvorenog dru\u0161tva. Osim izdavanja fanzina, Because Press u to je vrijeme tiskao i prvu hrvatsku lezbijsku knjigu poezije “Igre ljubavi i ponosa”<\/strong> Sanje Sagaste.<\/p>\n\n\n\n U \u010dasopisu su se na\u0161li prijevodi iz stranih listova, najvi\u0161e iz “Curvea”. Redovite teme koje se obra\u0111ivale bile su doma\u0107i i strani filmovi i knji\u017eevnost, psihologija, predstavljanje udruga, \u0161aljivi kutak, a svaki broj obavezno je imao i jedan intervju. U spomenutom tre\u0107em broju fanzina mogli su se pro\u010ditati prevedeni intervjui s Kimberly Peirce<\/strong>, redateljicom filma “Boys don’t cry” te intervju s Ericom Fischer<\/strong>, autoricom kultne lezbijske knjige “Aimee and Jaguar”.<\/p>\n\n\n\n “Kao nekakva redakcija skupilo se nas desetak cura, nazvali smo se Because Press, a koristili smo biblioteku \u017denske infoteke i njihov prostor koji nam je ustupila \u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107”, prisje\u0107a se jedna od akterica ove pri\u010de, i danas aktivistkinja i pjesnikinja Sanja Galekovi\u0107<\/strong>, poznata pod literarnim imenom Sanja Sagasta<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Ona nam pri\u010da i o atmosferi u kojoj je nastajao ovaj fanzin koji je me\u0111u lezbijskom i gej populacijom u to vrijeme bio prili\u010dno tra\u017een.<\/p>\n\n\n\n “Probajte zamisliti vrijeme bez interneta i mobitela, nismo svi imali kompjutere u to vrijeme. Nas dvoje-troje smo znali visjeti na jednom kompjuteru, tekstovi su za dana\u0161nje pojmove nastajali polagano i sporo, ali radili smo s gu\u0161tom. Sje\u0107am se da je me\u0111u nama vladao veliki entuzijazam, jedva smo se \u010dekale sresti i raditi.”<\/p>\n\n\n\n Fanzin “Just A Girl” ugasio se nakon izdavanja tre\u0107eg broja, zbog nedostatka novca<\/strong> za tisak.<\/p>\n\n\n\n “Problem je bio u tome \u0161to se nikad nismo registrirali kao udruga, sve to je zahtijevalo veliku odgovornost, a nitko od nas tada nije imao takav prioritet. Bili smo klinci, da smo bili stariji, mo\u017eda bi stvari izgledale druk\u010dije”, obja\u0161njava Galekovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n U svibnju 1999. starta i prvi online medij za lezbijke, cro-lesbians.com<\/strong>, dana\u0161nji LGBT news portal crol.hr, \u010dije su pokreta\u010dice organizirale prvi lezbijski party u tada\u0161njem jedinom gej klubu “Bad boy” na zagreba\u010dkom Ksaveru. Cro-lesbians.com u po\u010detku je funkcionirao kao dru\u0161tvena mre\u017ea za lezbijke.<\/p>\n\n\n\n Letak za prvi “Ladies Night” u organizaciji CroL-a<\/em><\/p>\n\n\n\n Kako se hrvatski lezbijski pokret razvijao po\u010detkom 2000-tih i kasnije, pro\u010ditajte\u00a0u drugom \u010dlanku Ove se godine navr\u0161ava \u010detvrt stolje\u0107a od osnutka prve lezbijske grupe u Hrvatskoj \u2013 Lila inicijative, stoga bilje\u017eimo i obljetnicu od 25 godina postojanja lezbijskog pokreta koji se s usponima i padovima razvijao unutar \u0161ireg feministi\u010dkog i LGBT pokreta. \u017dele\u0107i dati povijesni pregled razvoja ovog pokreta na njegovim po\u010decima u Hrvatskoj, poku\u0161ali smo kontaktirati nekolicinu …<\/p>\n1987: “Trebalo bi organizirati prvi jugoslavenski lezbijski festival”<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/lori.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/lilainicijativa01.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n
Zanimljiv pogled na po\u010detke djelovanja Lila inicijative prona\u0161li smo i na stranicama knjige “Usmena povijest homoseksualnosti”<\/strong> u izdanju Queer Zagreba..<\/p>\n\n\n\nKoncem osamdesetih javni prostor se \u010dinio poticajnim za mno\u0161tvo novih inicijativa<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Kratkoro\u010dni entuzijazam i polet Lila inicijative na\u0161a sugovornica obja\u0161njava specifi\u010dnom dru\u0161tveno-politi\u010dkom klimom koja je u Hrvatskoj vladala koncem 80-ih.
“Atmosfera je bila relativno ispunjena slobodom, tolerancijom i ekonomskom stabilno\u0161\u0107u<\/strong>. Izuzev\u0161i manji broj centralisti\u010dkih i nacionalisti\u010dkih tendencija i politi\u010dkih grupacija, javni prostor se \u010dinio poticajnim za mno\u0161tvo novih inicijativa.”
No, s dolaskom ratnih zbivanja 1991. godine, mijenja se i kadrovski preslaguje fluidno \u010dlanstvo doma\u0107e lezbijske i aktivisti\u010dke scene.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/lori.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/nela_pamukovic.jpg\")
Ratne godine i “umirovljenje” od aktivizma<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/lori.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/svijet-min-718x1024.jpg\")
LIGMA \u2013 nova inicijativa na aktivisti\u010dkoj sceni<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu, lezbijski i gej pokret u javnosti predstavlja LIGMA<\/strong>, nova inicijativa na aktivisti\u010dkoj sceni \u010dija aktivnost u ratnim 90-im godinama tako\u0111er osna\u017euje dio lezbijske populacije<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/lori.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/nela_lepa_andreja.jpg\")
Poletno razdoblje zaustavili me\u0111usobni animoziteti<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/lori.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/speak_out_cover.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n\u0160pehar iz Hrvatske nije oti\u0161la zbog politi\u010dkih pritisaka nego zbog egzistencije i obrazovanja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Medijski po\u010deci: cro-lesbians.com i fanzin “Just A Girl”<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/lori.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/prvicrol.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/lori.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/badboy1999.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n
25 godina lezbijskog pokreta: polet i \u2018burn out\u2019 lezbijskih aktivistkinja<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n* (Izvor: \"digitalna arhiva Arkzina\". Izdava\u010di: Arkzin & Multimedijalni institut (http:\/\/arhivzaljudskaprava.org<\/a> and http:\/\/monoskop.org\/Arkzin#Issues_.28PDF.29<\/a>)<\/em><\/pre>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"