Posljednjih se godina u hrvatskom javnom diskursu sve vi\u0161e raspravlja o prisutnosti rodno uvjetovanog nasilja kao ozbiljnog problema koji potresa na\u0161e dru\u0161tvo. Tome je tako velikim dijelom zahvaljuju\u0107i djelovanju feministi\u010dkih organizacija koje se ve\u0107 dugi niz godina bave ovom problematikom, kontinuirano zagovaraju\u0107i ozbiljnije sustavne promjene koje bi doprinijele ne samo boljoj intervenciji u slu\u010dajevima obiteljskog i partnerskog nasilja (kao naj\u010de\u0161\u0107ih oblika manifestacije rodno uvjetovanog nasilja), ve\u0107 i njegovoj prevenciji. Takav je anga\u017eman ovaj fenomen doveo u svojevrsni medijski mainstream zbog \u010dega se ne samo vi\u0161e izvje\u0161tava o takvim slu\u010dajevima, ve\u0107 se mijenja i paradigma oko na\u010dina izvje\u0161tavanja pri \u010demu se mo\u017ee uo\u010diti ve\u0107a senzibiliziranost medija na okolnosti u kojima se rodno uvjetovano nasilje manifestira, uva\u017eavaju\u0107i prava i integritet \u017ertava nasilja.<\/p>\n\n\n\n
No, iako je Hrvatska 2018. godine ratificirala Konvenciju Vije\u0107a Europe o sprje\u010davanju i borbi protiv nasilja nad \u017eenama i obiteljskog nasilja (tzv. Istanbulska konvencija), problem rodno uvjetovanog nasilja i dalje ostaje prisutan. Obaveze koje Konvencija name\u0107e zahtijevaju ja\u010danje zakonskih okvira koji se ti\u010du za\u0161tite \u017ertava nasilja te njihovu sustavniju implementaciju. Mo\u017ee se re\u0107i kako je prvi korak Republika Hrvatska djelomi\u010dno zadovoljila dono\u0161enjem Zakona o za\u0161titi od nasilja u obitelji, izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova, izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku i izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, uzimaju\u0107i u obzir me\u0111unarodne preporuke i EU direktive koje osiguravaju ja\u010du za\u0161titu \u017ertava nasilja.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, problem i dalje ostaje na razini nedosljednosti u primjeni zakona u praksi zahvaljuju\u0107i individualnim pristupima pojedinih sudaca\/tkinja, policijskih slu\u017ebenika\/ica, socijalnih radnika\/ica, medicinskog osoblja, obrazovnih djelatnika\/ica i drugih profesionalaca\/ki koji\/e su prve kontakt to\u010dke \u017ertvama nasilja. Ve\u0107e propuste pritom predstavlja nepostojanje jasnije i sustavnije me\u0111usektorske suradnje te kontinuiranih preventivnih obrazovnih programa za sve slu\u017ebene osobe koje se ovim fenomenom bave, direktno ili indirektno.<\/p>\n\n\n\n
U godi\u0161njim izvje\u0161tajima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ove sustavne nedostatke mo\u017eemo vidjeti u njihovoj statisti\u010dkoj manifestaciji, pa je tako razvidno kako su obiteljsko i partnersko nasilje dominantni oblici rodno uvjetovanog nasilja u Hrvatskoj, u posljednjih je 6 godina 100 \u017eena ubijeno od strane njihovih (biv\u0161ih) supruga i partnera, ili nekog drugog mu\u0161kog \u010dlana obitelji, pri \u010demu femicid \u010dini tre\u0107inu svih ubojstava u Hrvatskoj, svakih 15 minuta jedna \u017eena postaje \u017ertvom nasilja, jedna od tri \u017eene iskusi ekonomsko nasilje u intimnom odnosu, 58% mladih \u017eena u dobi od 16 do 26 godina pro\u017eivjelo je neku vrstu nasilja u partnerskom odnosu, a \u010dak dvije tre\u0107ine njih je takvo pona\u0161anje trpjelo kroz du\u017ei period. Statistike pokazuju kako na jedno prijavljeno nasilje dolazi otprilike 10 neprijavljenih, \u0161to je ponajvi\u0161e rezultat stigmatizacije i sekundarne viktimizacije \u017ertava nasilja, \u0161to od strane dru\u0161tva, a \u0161to od samog sustava. Ovaj je omjer jo\u0161 drasti\u010dniji u slu\u010dajevima seksualnog nasilja koje trpi dodatnu te\u017einu \u201esramote\u201c pa tako na jedno prijavljeno dolazi 20 neprijavljenih slu\u010dajeva. Pored problema suo\u010davanja s dru\u0161tvenom osudom i nerazumijevanjem, \u017ertve ne prijavljuju nasilje velikim dijelom i zbog nepovjerenja u sustav s obzirom na to da se nasilnike ka\u017enjava minimalnim, ve\u0107inom nov\u010danim kaznama (koje \u010desto podmiruju iz zajedni\u010dkog bud\u017eeta), a sami sudski procesi traju predugo s nerijetko nezadovoljavaju\u0107im ishodom, za vrijeme kojeg se \u017ertve suo\u010davaju s dodatnim teretom sekundarne viktimizacije. Primjerice, tek jednom od deset nasilnika biva izre\u010dena bezuvjetna zatvorska kazna, a u vi\u0161e od 90% prijavljenih i procesuiranih slu\u010dajeva silovanja, osu\u0111eni silovatelji su ka\u017enjeni minimalnom kaznom od jedne godine zatvora.<\/p>\n\n\n\n
Osim propusta u pravosudnim praksama, veliki je nedostatak i u pru\u017eanju podr\u0161ke \u017ertvama nasilja. Zna\u010dajan broj njih nema pristupa nikakvoj (besplatnoj) psiholo\u0161koj i pravnoj podr\u0161ci, zbog \u010dega im je dodatno ote\u017ean proces izlaska iz nasilni\u010dkog odnosa koji je sam po sebi traumati\u010dno iskustvo, pogotovo onima koje se ne mogu osloniti na za\u0161titu i podr\u0161ku svojih bli\u017enjih. Tako\u0111er, u Hrvatskoj smo suo\u010dene i s potkapacitirano\u0161\u0107u brojem skloni\u0161ta za \u017eene i djecu \u017ertve nasilja, \u0161to prema procjeni Vije\u0107a Europe u skladu s odredbama Istanbulske konvencije u brojkama iznosi nedostatak u smje\u0161tajnom kapacitetu od 700 osoba. U 6 \u017eupanija ne postoje nikakva skloni\u0161ta, a za \u017ertve seksualnog nasilja djeluje samo jedan centar u Zagrebu u kojem mogu dobiti psiholo\u0161ku i pravnu podr\u0161ku.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to onda ne postoje konkretniji koraci u rje\u0161avanju ovog ozbiljnog problema? Naime, iako je dru\u0161tvena svijest o rodno uvjetovanom nasilju porasla, nasilje se i dalje tretira kao privatna stvar, dio dinamike partnerskih odnosa i obiteljskih trzavica, \u0161to je plasti\u010dno potvrdila i izjava prethodne resorne ministrice Murgani\u0107, koja je na jedan od medijski popra\u0107enih slu\u010dajeva nasilja reagirala izjavom: \u201eTako vam je to u braku\u201c. (Ne)reakcija dr\u017eavnih institucija, \u010dlanova\/ica politi\u010dke elite kao i dru\u0161tva u cijelosti, pokazuje duboku ukorijenjenost dominantnih patrijarhalnih obrazaca koji normiraju stereotipne rodne uloge, drugim rije\u010dima, pod\u010dinjenost i deprivilegiranost \u017eena u svim aspektima dru\u0161tva. Ti se obrasci ponajvi\u0161e mijenjanju sustavno kroz odgoj i obrazovanje, \u0161to bi zna\u010dilo kako bi posebice s mla\u0111im generacijama trebalo raditi na izgradnji dru\u0161tva koje uistinu iskazuje nultu toleranciju na nasilje, usvajaju\u0107i vrijednosti rodne ravnopravnosti, solidarnosti, socijalne pravde te me\u0111usobnog po\u0161tivanja i uva\u017eavanja. Drugim rije\u010dima, feminizam u \u0161kole.<\/p>\n\n\n\n
Posljednjih se godina u hrvatskom javnom diskursu sve vi\u0161e raspravlja o prisutnosti rodno uvjetovanog nasilja kao ozbiljnog problema koji potresa na\u0161e dru\u0161tvo. Tome je tako velikim dijelom zahvaljuju\u0107i djelovanju feministi\u010dkih organizacija koje se ve\u0107 dugi niz godina bave ovom problematikom, kontinuirano zagovaraju\u0107i ozbiljnije sustavne promjene koje bi doprinijele ne samo boljoj intervenciji u slu\u010dajevima obiteljskog …<\/p>\n