Idili\u010dan po\u010detak dio je gotovo svake veze u kojoj se doga\u0111a zlostavljanje. Kako bi nasilnik ina\u010de ikad imao partnericu?<\/p>\n\n\n\n
Mnogi postavljaju pitanje je li idili\u010dan po\u010detak veze zapravo metoda koju nasilnik namjerno koristi kako bi \u017ertvu emocionalno namamio, da bi kasnije mogao biti okrutan prema njoj. Dok se zaljubljuje, on sanja o budu\u0107oj partnerskoj sre\u0107i, ba\u0161 kao i \u017eena. Sa \u017eudnjom gleda sliku koju ima o budu\u0107nosti, u kojoj mu \u017eena udovoljava u svemu i nikad se ne \u017eali ni zbog \u010dega \u0161to on radi ili mu kvari dan frustracijama i nezadovoljstvom zbog vlastitog \u017eivota. Nasilnik ne iznosi te sebi\u010dne ma\u0161tarije svojoj novoj partnerici. Zapravo, ni on sam ih uglavnom nije svjestan. \u010cesto koristi jezik zajedni\u0161tva tijekom po\u010detka veze: \u201eZaista \u017eelim biti tu za tebe\u201c, \u201eMi \u0107emo uistinu biti savr\u0161eni jedno za drugo\u201c, \u201eSada mo\u017ee\u0161 prestati raditi i \u0161kolovati se i mo\u017eemo \u017eivjeti od moje pla\u0107e\u201c. On mo\u017eda istinski vjeruje u svoja obe\u0107anja jer se \u017eeli smatrati velikodu\u0161nim i obzirnim partnerom koji ne iskori\u0161tava i ne omalova\u017eava \u017eene. Poslije, kad po\u010dne kontrolirati \u017eenu i iskori\u0161tavati je, on \u0107e prona\u0107i na\u010dine da se uvjeri kako se to ne doga\u0111a ili pak da je to njezina krivica. Zlostavljanje nije njegov cilj, ali KONTROLA jest, i on koristi zlostavljanje kako bi dobio kontrolu na koju misli da ima pravo (Bancroft, 2015.). To je manifestacija nejednakosti mo\u0107i koja je u temelju svakog nasilnog odnosa.<\/p>\n\n\n\n
Poseban je oblik nasilja psihi\u010dko nasilje, koje se o\u010dituje u svjesnom stvaranju atmosfere straha, \u0161to predstavlja dodatno sredstvo i dio dinamike nasilja protiv \u017eena. Strah od daljnjeg nasilja \u010desto je najmo\u0107niji instrument pritiska. Kad to postigne, nasilniku nije niti potrebno primjenjivati fizi\u010dko nasilje (Mamula i Ajdukovi\u0107, 2004.).<\/p>\n\n\n\n
Nasilnikovo pona\u0161anje primarno je svjesno (on djeluje namjerno, a ne slu\u010dajno \u2013 tako da \u201eizgubi kontrolu\u201c nad sobom), ali osnovno razmi\u0161ljanje koje pokre\u0107e njegovo pona\u0161anje uglavnom nije svjesno (Bancroft, 2015.). Osnovni je razlog mu\u0161kog nasilja nad \u017eenama u patrijarhalnosti dru\u0161tva, u kojem vlada model neravnopravne raspodjele me\u0111u spolovima (problem rodne neravnopravnosti).<\/p>\n\n\n\n
Patrijarhalno dru\u0161tvo s\u00e2mo sebe odr\u017eava kroz mnoge mitove, stereotipe, zablude i pogre\u0161ne predod\u017ebe, ali i kroz mo\u0107 i kontrolu. Cilj nasilja prema \u017eenama upravo je postizanje mo\u0107i i kontrole partnera nad partnericom. U deklaraciji o eliminaciji nasilja prema \u017eenama (UN 1993.) jasno je navedeno da nasilje prema \u017eenama nije samo fizi\u010dko, psihi\u010dko i seksualno ve\u0107 da postoje i drugi, relativno univerzalni, na\u010dini na koje se \u017eene stavljaju u podre\u0111en polo\u017eaj. Ove na\u010dine dr\u017eave \u010desto ne prepoznaju, ne sankcioniraju se na ispravan na\u010din i, \u0161to je najopasnije, \u010desto ih ni same \u017ertve ne prepoznaju, \u0161to je opet posljedica manjka edukacije o rodnoj ravnopravnosti, ali i uvrije\u017eenih modela i obrazaca pona\u0161anja koji se \u010desto prenose me\u0111ugeneracijski.<\/p>\n\n\n\n
Nasilje u obitelji mo\u017eemo opisati kao obrazac pona\u0161anja koje odre\u0111ena osoba koristi kako bi namjerno i s ciljem kontrole dominirala nad drugom osobom, partnericom. U sredi\u0161tu su, ponavljam, upravo mo\u0107 i kontrola. Najistaknutiji na\u010dini uspoostavljanja kontrole i mo\u0107i su fizi\u010dko i seksualno nasilje. Ove vrste nasilja su, uvjetno re\u010deno, one kojih se \u017ertve najvi\u0161e boje te sama prijetnja ovom vrstom nasilja \u017eenu dr\u017ei u pat-poziciji, odnosno stavlja je u submisivni polo\u017eaj, upravo zbog straha za \u017eivot i tjelesni integritet, vlastiti i njene djece. Atmosfera kontrole i straha dodatno se odr\u017eava kroz razli\u010dite taktike i pona\u0161anja koje \u0107emo ovdje nabrojati uz primjere (prema DAIP 2017):<\/p>\n\n\n\n
Va\u017eno je naglasiti kako i nasilje u istospolnim partnerskim odnosima \u010desto ima karakteristike sli\u010dne opisanima, ali se de\u0161ava u \u0161irem dru\u0161tvenom kontekstu op\u0107enitog (ne)prihva\u0107anja LGBTIQ+ pojedinaca i zajednice (Peterman i Dixon, 2003.).<\/p>\n\n\n\n
Osim navedenih individualnih pona\u0161anja nasilnika da odr\u017ei mo\u0107 i kontrolu nad partnericom \u010desto je \u0161iri kontekst taj koji dodatno pogor\u0161ava i\/ili omogu\u0107ava s\u00e2mo nasilni\u010dko pona\u0161anje. U \u0161iri kontekst mogu spadati i dru\u0161tvene vrijednosti, sustavi i institucionalni odgovori te odre\u0111eni pojedinci i pojedinke koji omogu\u0107avaju i potencijalno podr\u017eavaju nasilno pona\u0161anje te time dodatno viktimiziraju \u017ertvu.<\/p>\n\n\n\n
U teoriji mo\u017eemo govoriti o \u201esaveznicima\u201c nasilnika koji svjesno ili nesvjesno rade u njegovu korist te podr\u017eavaju nasilno pona\u0161anje i nasilni\u010dki sustav vrijednosti (Bancroft, 2015.). Nasilnik i ove ljude ili skupine ljudi koristi kao sredstvo kako bi dodatno zavladao partnericom te pove\u0107ao svoj negativni utjecaj na nju. Najstra\u0161nije je da nasilnici \u010desto svoje saveznike nalaze me\u0111u ljudima koji bi trebali biti na strani \u017ertve, koji bi joj trebali pru\u017eiti pomo\u0107 i podr\u0161ku. Bancroft (2015.) grupira saveznike nasilnika na sljede\u0107i na\u010din:<\/p>\n\n\n\n
Bancroft (2015.) navodi da je u kona\u010dnici bilo tko tko zauzima neutralnu poziciju zapravo pomaga\u010d nasilnika. Nasilje i nasilnika trebali bi svi javno i glasno osuditi za njegovo pona\u0161anje te inzistirati da preuzme odgovornost za nj.<\/p>\n\n\n\n
Kako bi se konkretno i kvalitetno pomoglo \u017ertvama nasilja, odnosno \u017eenama \u017ertvama obiteljskog\/partnerskog nasilja, potrebno je pru\u017eiti im direktnu i usmjerenu pomo\u0107 uz poticanje na \u0161ire dru\u0161tvene promjene. Jedan od primjera iz prakse jest i uvo\u0111enje minimalnih standarda pru\u017eanja socijalnih usluga (Zore, Vukmani\u0107 Rajter 2014.), koji u obzir uzimaju i gore spomenute taktike i strategije te saveznike rodno uvjetovanog nasilja. Sr\u017eni su dio minimalnih standarda i feministi\u010dki principi rada sa \u017eenama \u017ertvama nasilja, koji uklju\u010duju: povjerljivost i vjerovanje u iskaz \u017eene, samoodre\u0111ivanje \u017eena, osiguravanje sigurnosti, razumijevanje i prihva\u0107anje \u017eene koja je pre\u017eivjela nasilje i svih njenih odluka i postupaka, otvorenost prema svim \u017eenama bez diskriminacije, solidarnost i transparentnost te jasnu komunikaciju \u010dinjenica da je nasilje javni problem, da je za njega odgovoran nasilnik i da se \u017ertva nikako ne mo\u017ee smatrati krivom za ono \u0161to joj se doga\u0111a. Rad sa \u017ertvama rodno uvjetovanog nasilja mora biti temeljen na po\u0161tovanju, podr\u0161ci, individualnom pristupu, sveobuhvatnoj pomo\u0107i i osna\u017eivanju \u017eene.<\/p>\n\n\n\n
Literatura:<\/p>\n\n\n\n
Idili\u010dan po\u010detak dio je gotovo svake veze u kojoj se doga\u0111a zlostavljanje. Kako bi nasilnik ina\u010de ikad imao partnericu? Mnogi postavljaju pitanje je li idili\u010dan po\u010detak veze zapravo metoda koju nasilnik namjerno koristi kako bi \u017ertvu emocionalno namamio, da bi kasnije mogao biti okrutan prema njoj. Dok se zaljubljuje, on sanja o budu\u0107oj partnerskoj sre\u0107i, …<\/p>\n