Turbulentno razdoblje adolescencije donosi razli\u010dite izazove, a ti izazovi su posebno nagla\u0161eni za one koji su \u201edruga\u010diji\u201c. Budu\u0107i da \u017eivimo u heteronormativnom dru\u0161tvu, gdje se jedino heteroseksualna spolna orijentacija smatra \u201enormalnom\u201c, kada mlada osoba shvati da ju privla\u010de iste osobe istog spola, proces prihva\u0107anja sebe mo\u017ee biti vrlo zahtjevan. Mlade LGBTIQ osobe prolaze kroz isti \u201cstres i anksioznost odrastanja\u201d kao i njihovi vr\u0161njaci\/kinje, ali moraju se suo\u010diti i s prihva\u0107anjem identiteta koji nosi veliku stigmatizaciju, socijalnu isklju\u010denost i druge negativne posljedice.<\/p>\n\n\n\n
Nadalje, brojna istra\u017eivanja sustavno pokazuju u\u010destala diskriminiraju\u0107a iskustva LGBTIQ u\u010denika\/ica u \u0161kolama, uklju\u010duju\u0107i \u010destu izlo\u017eenost vr\u0161nja\u010dkom nasilju. Naj\u010de\u0161\u0107e je verbalno nasilje u obliku zadirkivanja, dobacivanja neprikladnih komentara, upotrebe pogrdnih imena, \u0161irenje glasina, nakon \u010dega slijede i ostali oblici nasilja: fizi\u010dko, seksualno, elektroni\u010dko, ignoriranje i\/ili isklju\u010divanje osobe iz razli\u010ditih aktivnosti, neverbalno (mimika, uvredljive geste), kra\u0111e i uni\u0161tavanja vlasni\u0161tva, itd. Stoga ne iznena\u0111uje da se LGBTIQ u\u010denici\/ice \u010desto osje\u0107aju nesigurno u \u0161kolskom okru\u017eenju i preska\u010du \u0161kolu zbog straha za vlastitu sigurnost.<\/p>\n\n\n\n
Neprijateljska \u0161kolska klima ima zna\u010dajan utjecaj na mentalno zdravlje i akademske uspjehe u\u010denika\/ica. Posljedice takvih maltretiranja i viktimizacije su ozbiljne, a uklju\u010duju psiholo\u0161ki distres, ni\u017ee samopo\u0161tovanje, vi\u0161u razinu anksioznosti i depresije, socijalnu izoliranost, lo\u0161iju akademsku uspje\u0161nost, zloupotrebu supstanci, preuzimanje seksualnog rizika i samoubila\u010dko pona\u0161anje. Tako\u0111er, ova je populacija vrlo ranjiva, jer u ve\u0107ini slu\u010dajeva ne prima potrebnu podr\u0161ku u svojim obiteljima. Dapa\u010de, situacija je potpuno suprotna, roditelji su \u010desto po\u010dinitelji nasilja. Postoje brojni primjeri u kojima mladu LGBTIQ osobu ka\u017enjava i emocionalno ili fizi\u010dki zlostavlja \u010dlan njihove obitelji kako bi \u201eispravio\u201c njen seksualni ili rodni identitet.<\/p>\n\n\n\n
Iako se ovo doga\u0111a \u010desto, a posljedice su vrlo ozbiljne, ve\u0107ina LGBTIQ u\u010denika\/ica ne prijavljuje maltretiranje, uznemiravanje i druga diskriminatorna iskustva. Razlozi za neprijavljivanje su razli\u010diti:<\/p>\n\n\n\n
U prilog iznesenim tvrdnjama i osje\u0107ajima koje LGBTIQ u\u010denici\/ice pro\u017eivljavaju govore mnogobrojna istra\u017eivanja. Na primjer, rezultati nedavno provedenog istra\u017eivanja iskustava LGBTIQ u\u010denika\/ica u ma\u0111arskim \u0161kolama (2019., Hatter Society<\/a>) pokazuju da je u 52% slu\u010dajeva u kojima je viktimizacija bila prijavljena \u0161kolskom osoblju, \u0161kolsko osoblje dalo savjet da se incident ignorira.<\/p>\n\n\n\n Ovi su rezultati alarmantni i posebno uznemiruju\u0107i ako se uzme u obzir da \u0161utnja \u0161kolskih djelatnika\/ica podupire diskriminaciju i LGBTIQ mladima \u0161alje pogre\u0161nu poruku da je u redu da ih se maltretira.<\/p>\n\n\n\n Ispitivanjem \u0161kolskih djelatnika\/ica, pronalazi se da su razlozi ne reagiranja na vr\u0161nja\u010dko nasilje, diskriminatorni jezik i pona\u0161anje razli\u010diti i uklju\u010duju:<\/p>\n\n\n\n S druge strane, va\u017eno je napomenuti da istra\u017eivanja tako\u0111er upu\u0107uju na va\u017enost postojanja \u0161kolskog djelatnika\/ice koji je afirmativan prema LGBTIQ mladima, jer se u takvom okru\u017eenju LGBTIQ u\u010denici\/ice osje\u0107aju sigurnije u svojim \u0161kolama, do\u017eivljavaju manje viktimizacije, imaju ve\u0107e razine psiholo\u0161ke dobrobiti te bolje akademske rezultate (Singh i Kosciw, 2017<\/a>). Tako\u0111er, u \u0161kolama koje su usvojile mjere i programe za suzbijanje vr\u0161nja\u010dkog nasilja i\/ili zlostavljanja koji uklju\u010duju i spolnu orijentaciju, rodni identitet i njegovo izra\u017eavanje dokazana je manja u\u010destalost napada na LGBTIQ u\u010denike\/ice u odnosu na \u0161kole koje nemaju takve strategije.<\/p>\n\n\n\n Homo\/bi\/transfobi\u010dnom nasilju treba pristupiti kao kompleksnom dru\u0161tvenom problemu, kojeg se mo\u017ee rije\u0161iti strate\u0161kim pristupom te preuzimanjem odgovornosti svih dru\u0161tvenih i institucionalnih aktera koji u kona\u010dnici mogu doprinijeti stvaranju odr\u017eivog, prihva\u0107enog i u\u010dinkovitog na\u010dina no\u0161enja dr\u017eave i dru\u0161tva s prepoznatim problemom. Neophodne supreventivne aktivnosti u \u0161kolama i zajednici, ali i odlu\u010dno djelovanje onda kada se ovakvo nasilje i zlostavljanje dogodi. Vi\u0161e o mogu\u0107nostima i modelima za stvaranja inkluzivne \u0161kolske klime mo\u0107i \u0107ete pro\u010ditati u idu\u0107em \u010dlanku.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Turbulentno razdoblje adolescencije donosi razli\u010dite izazove, a ti izazovi su posebno nagla\u0161eni za one koji su \u201edruga\u010diji\u201c. Budu\u0107i da \u017eivimo u heteronormativnom dru\u0161tvu, gdje se jedino heteroseksualna spolna orijentacija smatra \u201enormalnom\u201c, kada mlada osoba shvati da ju privla\u010de iste osobe istog spola, proces prihva\u0107anja sebe mo\u017ee biti vrlo zahtjevan. Mlade LGBTIQ osobe prolaze kroz isti …<\/p>\n\n