Škola je mnogo više od mjesta na kojem učimo matematiku, povijest ili biologiju. Osim obrazovanja, škola je okruženje u kojem se družimo, razvijamo socijalne vještine, gradimo samopouzdanje, prijateljstva, razvijemo osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima te se pripremamo za budućnost.
Škole bi trebale biti mjesta gdje svi učenici i učenice imaju jednaku priliku za učenje o svijetu i društvu, osobni razvoj, istraživanje sebe i svojih interesa te izgradnju zdravih temelja za kasniji život. No stvarnost nije takva za mnoge mlade, pogotovo za one koji se ne uklapaju u standardne norme (zbog svog izgleda, ponašanja, socijalnog statusa, etničkog porijekla, spolne orijentacije, invaliditeta, mentalnog zdravlja itd.). Za te mlade, svakodnevni odlazak u školu može biti prava muka.
Istraživanja sustavno pokazuju da su LGBTIQ+ mladi više izloženi diskriminaciji i nasilju u odnosu na svoje heteroseksualne vršnjake te da LGBTIQ-fobično nasilničko ponašanje ostavlja neposredne, ali i dugoročne posljedice na psihosocijalno zdravlje mladih ljudi, kao i na njihovu sposobnost da postižu uspjehe u školovanju.
„Pederu.“ „Idi se ubit“, „ONO“„To je odvratno“, „Idi se liječit“…
U kontekstu LGBTIQ fobičnog govora i ponašanja, to su riječi koje najčešće odjekuju na hodnicima, na pauzama, u svlačionici, ispred učionica, u školskom parku, između „prijatelja i prijateljica“, na društvenim mrežama, kao i kreiranje „crnih listi“.
Riječi koje izgovaramo i čujemo imaju ogromnu moć na našu fiziologiju tijela, emocije i doživljavanje stvarnosti. Koliko lijepa riječ i pohvala ima mogućnost uljepšati nečiji dan, pogrdne i negativne riječi jednako negativno djeluju na cijelu psihofizički sustav osobe te mogu ostaviti ožiljke koji traju dugo nakon što su same riječi izgovorene.
Nakon verbalnog napada, jedna od uobičajenih reakcija je šok i bol. Ponekad može biti teško za povjerovati da nas netko, tko bi nam trebao biti prijatelj/ica ili kolega/ica, vrijeđa, ismijava, ponižava ili stavlja u neugodnu situaciju. Većina osoba se u toj situaciji osjeća izgubljeno i povrijeđeno, te mogu osjetiti i neku vrstu bespomoćnosti, pogotovo ako ne znaju kako odgovoriti na uvrede. Neke osobe mogu osjećati ljutnju i potrebu da reagiraju, no istovremeno se boje da će s time pogoršati situaciju. Ove konfliktne osjećaje (ljutnju i strah) nije jednostavno pomiriti, a blokiranje tih emocija dovodi do dugoročnih negativnih posljedica na zdravlje i sposobnost funkcioniranja u svakodnevnim situacijama.
Također, u ovim situacijama se javljaju osjećaji poniženja i srama, koji mogu utjecati na naš osjećaj vlastite vrijednosti. Ovakve emotivne reakcije utječu na to da se osoba sve više povlači u sebe i izolira od drugih jer se osjeća nesigurno. Osobe se počinju pitati je li nešto stvarno nije u redu s njima i jesu li dovoljno dobri te se svim silama trude uklopiti i biti prihvaćeni.
Čak i nakon što je konkretna situacija prošla, osobe koje su doživjele verbalno nasilje se često u mislima vraćaju na izgovorene riječi, vraćajući se na mjesta povrede. Dugotrajna izloženost ovakvim iskustvima izvor je kontinuiranog stresa koji može dovesti do niskog samopouzdanja, anksioznosti, depresije, lošijih akademskih uspjeha, a u težim slučajevima i suicida (ili pokušaja suicida).
Ružne riječi je lako izgovoriti, ali posljedice se ne mogu lako izbrisati. Svaka riječ kreira stvarnost, a nova stvarnost može biti podržavajuća ili izazivati patnju. Potrebno je samo obratiti pažnju na to kakve riječi želimo koristiti i što želimo stvarati i podržavati u našem svakodnevnom okruženju. Uz samo malo više svjesnosti, pažnje i prisutnosti svakoga od nas, cijeli svijet se može promijeniti.
Tekst je dio LORI online kampanje „Sigurnost počinje s nama“ s ciljem podizanja vidljivosti problematike LGBTIQ fobije u obrazovanju, ukazivanja na štetnost LGBTIQ fobičnog govora te osnaživanja LGBTIQ+ učenika/ica. Kampanja se može pratiti na društvenim mrežama LORI i službenoj web stranici sve do Međunarodnog dana ljudskih prava (10. prosinca), #sigurnostpočinjesnama.
Kampanja je dio projekta Jednakost i sigurnost u školskim klupama sufinancirana sredstvima Europske unije kroz program @Impact4Values.