Sportskim rječnikom rečeno, Crna Gora je ove godine uhvatila priključak i započela održavati povorke ponosa. Nakon Budve u srpnju, u prošlu se nedjelju i Podgoricom, kao i drugim balkanskim gradovima prije nje, širio suzavac, letjelo je kamenje, molotovljevi kokteli, jaja, uvrede i pogrde, a sudionike i sudionice evakuirala je marica. No usprkos tom već viđenom scenariju, dugine boje počele su se širiti i Crnom Gorom i to je točka s koje nema povratka.
Scenarij možda jest već viđen, ali ono što je neviđeno jesu brkovi gospodina Radoja Gluščevića, koji ih je, prema pisanju Dana, obrijao, šokiran (moram reći, genijalnim) logom povorke. I to nakon 57 godina. Jadan čovjek,
do čega ga je dovela LGBT propaganda. Na taj ga čin, navodno, nisu mogle natjerati ni sinove molbe ni novac koji mu je ovaj ponudio kako bi ga vidio bez njih. Ali eto, brkovi kao „zaštitni znak zadnjice” jesu. Jer na te mitske crnogorske brkove, simbol junaštva ili, Gluščevićevim riječima, „odličje čovječnosti, ljudskosti i svake vrline“ pravo imaju samo ozbiljni Crnogorci, pravi muškarci, velikani, a ne ti „nesrećnici“, kako je LGBT osobe okarakterizirao još jedan crnogorski brkajlija, inače član gradske skupštine, jednako konsterniran izborom zaštitnog znaka povorke.
I drugi su nositelji mustača preneraženi, ali ipak nisu spremni ići toliko daleko. Valjda se bez brkova ne bi osjećali dovoljno muževnima. Jer što je muškarac bez brkova?
Ni g. Gluščeviću nije bilo lako, nakon gotovo 6 desetljeća, odreći se brkova. Kaže da je kod brijača plakao cijelo vrijeme. Ne znam bi li crnogorski velikani, koji se navodno zbog navedenog loga okreću u grobu, plakali zbog toga što im je netko „oteo“ brkove i bi li se zbog toga odrekli tih svojih virilnih dlaka iznad gornje usne. I bi li bili ponosni na g. Gluščevića i njegove suze koje su tekle potocima dok je britva sjekla pomno i ponosno uzgojene, od velikana direktno naslijeđene, brčine. Jer zaista, što je muškarac bez njih? Sudeći po Radoju Gluščeviću – plačipička.
Vaša Modesty