„Što bi svijet bez ladica?!” U mom slučaju, imao police – lijepe, prozračne, otvorene i u ludim bojama s još luđim sadržajem.“
Mislim da imam writers block koji se trenutno kod mene može prevesti kao toliko se toga događa da više ne znam od silnih gluposti koju da izaberem. I onda započnemo mi raspravu u uredu i padne mi na pamet zašto ne pisati o dojmovima o emisiji Tomislav Jelinčić koja je emitirana na RTL-u 4.03.2007. u 22:30, a među odabranima sudjelovali su Aleksandar Štulhofer, Dorino Manzin i dr. Gruden. Od svih njih koji su raspravljali po ne znam koji put o homoseksualnosti, njezinoj prirodnosti ili ne, što bi se dogodilo da su svi homoseksualni, itd. Ja bi se složila samo sa Štulhoferom. Naime, njemu je jedinom dosta od stoljeća sedmog ponavljati iste podatke. Mislim da mu je već kao da govori zidu s time da bi i zid već zapamtio neke stvari.
Sjedila sam doma u tzv. kompjuterskoj stolici, igrala igricu na kompjuteru i slušala o čemu se priča. Nebrojeno puta mi je dignut tlak, nebrojeno puta je trebalo postaviti provokativnija pitanja, odgovoriti žešće ili drugačije, izazvati ljude koji su tamo raspravljali. Dorino je bio isti kao i svaki put, miran i čisto ne dirnut svime no vrlo vješt u predstavljanju sebe kao glasnogovornika cijele gej populacije. On pri tome misli na gej muškarce i lezbijke, a ja čitam gej muškarci bi…Zašto? Ovo nije moj osobni napad na uvaženog kolegu već čisto navođenje činjenica. Naime, «jao se ga onom» glasnogovorniku jedne cijele skupine koji se ograđuje od želje za djecom. Meni je jako žao, ali ja, lezbijka, želim imati djecu i ne želim po njih ići u susjedne zemlje već želim da mi se to pravo osigura ovdje kao što se osigurava i svima drugima. Ispada da kada bi šutjela i bila naoko ista kao i svi, u lažnom braku npr. mogla bi imati i jednaka prava, ali dok god sam iskrena o tome tko sam i iza čega stojim, to ne može. Morate biti plahe ovčice hoćete li imati jednaka pravo kao poslušna većina. No, priznajem, meni je dosta objašnjavanja seksualnih i rodnih manjina kao ne tako različitih od heteroseksualne većine. Ispričavam se, evo mene opet s rodnim manjinama, kao da njih netko spominje, osim gospodin Gruden koji vjeruje da se žene valjda rađaju u suknjicama, a muškarci izlaze iz maternice sa čekićima jer nam je rodna uloga nešto vrlo urođeno. Da, rodila sam se i odmah poželjela šivati, kuhati. Iznenađuje me kako si učene osobe s diplomama i ostalim papirima mogu dozvoliti izjaviti tako nešto još pogotovo kada te iste osobe rade baš u branši ljudske psihe i mozga. No, čini mi se da su se neki izgubili u mraku onih dijelova mozga koje ne koristimo.
Malo sam ljuta. Razljutila me ta rasprava jer imam osjećaj da se ništa bitno ne kaže i sve se stalno vrti u krug. Stalno isti ljudi razgovaraju o istim temama, čini mi se da se mijenjaju samo televizijske kuće koje prenose te teme. Zašto nitko nije pitao prisutne sve redom muške osobe, od voditelja na dalje, zašto Sabor ne vidi koliko je licemjeran kada izglasa Zakon o istospolnim zajednicama, a onda kada krene rasprava o registriranom partnerstvu vraća se na priče o heteroseksualnom svemiru. I može li netko vratiti tu poštovanu gospođu u vrtić. Mislim da je vrijeme da nauči neke osnove o funkcioniranju svijeta i naše uloge u njemu. Čini se da je prečesto izostajala s nastave, sada da li opravdano ili neopravdano. Ispričavam se za slučaj da je bila u školi. Svakome se dogodi barem jednom, valjda, kroz cijelo školovanje da prespava koji sat u klupi.
Eto, krenula sam pisati o blokadi koju imam kada je pisanje u pitanju i raspisala se. Ne sviđa mi se napadati ljude, ali mi je isto tako dosta tih istih razgovora kao da je javnost hrpa imbecila koji ništa ne razumiju i ako im dovoljno dugo i uporno tupimo 4 iste stvari možda će ih kao papige naučiti. Ja se nadam da javnost vidi kako ju se tretira i da je dovoljno prisebna, s obzirom na cijelu situaciju u državi i apsolutno ugnjetavanje svih osim onih koji imaju nešto bogatije novčanike, da donese odluku u skladu s poštivanjem ljudskih prava. U svakom slučaju, u jednom trenutku će svi progledati, to ne mora biti danas niti sutra, ali stići će nas sve to. Zato, otvorite okice, razlike su tu da ih se slavi, ne da ih se zakopava pod tepih u nadi da nitko neće vidjeti kako bi homoseksualne osobe, nije bilo niti spomena biseksualnih skoro, dobile prava pa da se onda na to mogu vezati i biseksualne i sve one osobe koje se ne identificiraju po seksualnoj orijentaciji. Pri tome, sakrit ćemo sve one gej muškarce i lezbijke koje nisu baš podobne kada je u pitanju njihovo rodno izražavanje.
Što bi svijet bez ladica?! U mom slučaju, imao police – lijepe, prozračne, otvorene i u ludim bojama s još luđim sadržajem.
I cijelo vrijeme mi pred očima tribina na kojoj je LORI gostovala tek dva dana prije toga na Sajmu nezavisnog izdavaštva u Rijeci gdje se razgovaralo o diskriminaciji, stereotipima, predrasudama, pravima i svakodnevnici te prihvaćanju pripadnika i pripadnica seksualnih i rodnih manjina. Možda nekome smeta što se inzistira na zajedništvu LGBTIQ, ali radije to nego inzistirati na istosti s heteroseksualnom većinom odnosno na laganju. Trenutno seksualne manjine ne mogu nikako biti iste kao i heteroseksualna većina iz jednostavnog razloga što smo mi ugnjetavani u učenju da smo bolesni, a oni su ti koji nas ugnjetavaju i uče da smo bolesni te nam onemogućavaju sreću i život kakav želimo i zaslužujemo. Tražimo jednaka prava, jednaka prava za odnose koji postoje, ne za ništa novo.
Ja nema ništa protiv heteroseksualne većine. Ne sudim ljude po seksualnoj orijentaciji već po karakternim kvalitetama i želim da se i mene tretira na jednak način.
Arina