Drage/i,
Taman kada sam vam obećala nanizati tekstove na temu transrodnosti, transeksualnosti i interseksualnosti, baš nam je na listu zadataka upala za obaviti jedna neobična diverzantska akcija povodom Coming Out dana 11.10 😉 Pa, evo kratkog izvještaja…
Kao što je pisalo u reakciji poslanoj medijima od strane IQ (inicijative queer), kugA-e i LORI: «Coming out dan obilježava se u cijelom svijetu 11. listopada kada lezbijke, gejevi, biseksualne, transrodne, interseksualne i queer osobe i njihovi prijatelji/ice na različite načine u krugu svoje obitelji, prijatelja, na poslu ili u javnosti ponosno i hrabro nose ili postavljaju LGBTIQ obilježja i simbole.
Prvi put taj dan obilježen je 1988. godine na nacionalnom američkom gay prideu u Washingtonu, a. u Hrvatskoj 2005. oglasom udruge Iskorak „Ne želim se više skrivati.“
I tako povodom tog vrlo važnog dana, kada govorimo o vidljvosti LGBTIQ osoba, doduše, s malim zakašnjenjem, LORI je krenula u akciju Obilježavanja tog dana.
Nekoliko se aktivistica obavezalo napraviti pripreme i izvesti sam zadatak. Tako su se 13.10. Think Pink, Blaze i Apropo našle u prostorijama Udruge kako bi razmijenile ideje i informacije te kako bi se krenulo u akciju. Think Pink je imala genijalnu ideju koja je jednoglasno prihvaćena, te smo se ulovile papira, škara, špage i ljepila. Do 21 sat Think Pink je od tog šarenila boja i materijala stvarala ono što će ubrzo postati vidljiva poruka. Pred kraj joj se pridružuje i Leky, a u 21h noćnu smjenu preuzimaju Divlja Mrkva, Blaze i Apropo. Uslijedilo je lijepljenje odrezanih komada krep papira, te pisanje poruka kistovima po papiru. Sve to nije bio tako lagan zadatak kakav se činio. Bile smo do koljena u papirima, špagama, kistovima i crnoj boji.
Divlja Mrkva je nakon nekog vremena izašla van u provod i u izviđanje situacije. Ova je akcija trebala biti provedena u gluho doba noći kada nikoga nema blizu. Zadatak koji je vrlo težak za postići u maloj Rijeci, petak navečer kada grad živi i nema kutka u kojem se ne skriva makar kakva sjena ili dvije.
Radile smo do ranih jutarnjih sati ili budući meni stalno govore da krivo prepoznajem doba dana, te da nije jutro dok ne legneš i ne probudiš se, radile smo do kasnih noćnih sati. Išle smo i u nezaobilazni Hamby po isto tako nezaobilaznu kasno noćnu hranu nakon izlaska i strpljivo čekale da se ponovo okupimo u većem broju od dva i krenemo u tihu akciju.
U 2 ujutro ili u noći, stiglo nam je pojačanje. Stigla je Keira spremna za akciju, koja baš i nije bila toliko aktivna u toku same akcije. Trebale su stići još dvije osobe, ali su one koliko zbog nepostojanja volje, toliko zbog visokog pijanstva radije odteturale doma. Što se kasnije ispostavila kao dobra ideja jer oni kojima se ljuljala zemlja pod nogama teško da bi se penjali po stupovima i fontanama.
Dakle, krenule mi s nekoliko velikih duginih zastava na rukama, hrpom malih te s jako mnogo resica u duginim bojama u vrećici, kao – da nas ne vide.
Prošle smo nezapaženo našu ulicu, objesile dvije manje dugine zastavice, a već slijedeći trenutak kada smo došle na Korzo, poznato riječko šetalište, hrpa ljudi kretala se svuda u malim čoporima.
I sada zamislite slijedeće: tri osobe hodaju Korzom ruku punih duginih zastava, penju se na stupove ulične rasvjete i vješaju sve to, lijepe po prolazima između zgrada i stupovima Radio Rijeke, a četvrta stoji ili sjedi sa strane. Ja sam ju nazvala izvidnicom, ili to ili nas se sramila. 🙂
A nas tri, mi smo sve to lijepo povješale ispred zgrade Općine Grada Rijeke, male resice na sama vrata Općine, pa na fontane, na Vox Populi i slično, čak i na neke mlade osobe koje je zanimalo što to mi radimo u to doba noći/dana. Pitanje postavljeno više nego jednom bilo je:
«A zašto vi/povodom čega ukrašavate grad?»
Vjesnice proljeća, možda.
Pozdravile smo se s Mrkvom i Keirom, mračnom princezom, i krenule u sjedište u kojem je sve to kreirano. Ostalo nam je za poslati faksom izjavu medijima povodom obilježavanja Coming Out dana u Rijeci te joj dodati par fotografija koje smo marljivo snimile u toku postavljanja duginih zastava i ukrasa.
Sve u svemu u 4 ujutro nakon završenog posla, mogle smo reći da je akcija uspjela.
Kada smo sat vremena kasnije izašle van ostalo je tek nešto sitno dokaza o našoj akciji, a do vremena kada su radni ljudi i penzioneri krenuli u opticaj od naše su akcije ostale tek fotografije.
Zastave su pokupile noćne ptičice i čistači Grada Rijeka.
Rijeka je inače jedna od najčišćih radova u Hrvatskoj, ako mene pitate. 🙂
Ukupan dojam: bilo je veselo, naporno, aktivistički i gerilski ispunjeno, ali nažalost ne i dugotrajno.
Da se mene pita Rijeka bi na ključnim mjestima osim zastave Republike Hrvatske i Grada Rijeke trebala imati i Duginu zastavu. Ipak je jedan od LGBTIQ friendly-ih gradova.
Rijeka kao San Francisco!!!!!!!!
Tko je za? Možemo uvijek pisati peticiju.
apropo