Draga Sara,
Ponavljala sam gradivo i jučer i danas. Naradila sam se i mislim kako zaslužujem odmor. Završila sam s cijelom knjigom. Taman još sutra preletim sve pogledom i idem na ispit. Proći ću ga kao iz šale.
Ludnica! Tako sam dobre volje ovih dana i sama sebi ne vjerujem.
Smiješno. Kada malo razmislim trebala bih biti u laganoj depresiji zbog ovoga s Andreom, a ja lutam okolo noćima i družim se s ljudima.
Ponavljala sam jučer marljivo gradivo kada mi je zazvonio mobitel, jedan od mojih nerazdvojnih prijatelja. Laskam mu jer je jako dobar u zadnje vrijeme i sve sluša. Ma, on je meni kao kućni ljubimac. Obožavam ga.
Uglavnom, čekaj da vidim gdje sam stala. A, da. Zvonio je telefon i evo ti Olivera, moj frend iz teretane. Kako ja to pravilno pišem… Ukratko, zgodan, u odličnoj tjelesnoj formi, ćelav s malim ćupom dugih pletenica na zatiljku, par tetovaža i piercingom na ušima i u jeziku. Zgodan je koliko to ljudske oči mogu podnijeti. Zvao me ako ću s njima na kavu. Bilo je pola noći i mislim da sam zaslužila izlazak nakon toliko sati učenja. Da nisam ništa čula. Izašla sam, da znaš. Uzela sam si taj mali odmor prije spavanja. Mislila sam da će biti odmor. Moje se čavrljanje uz kavu brzo pretvorilo u čavrljanje uz vjetar. Oliver je kupio neki bijesni sportski motor. Bili smo u Trstu za pola sata, a moji su organi čini mi se tamo stigli za deset minuta jer smo ih poslije morali tražiti po Trstu. Ljudi, koja vožnja. Muvali smo se po gradu, navratili u disco, prošetali uz more i umirali od smijeha. Kupio je motor prije tjedan dana i naravno postoji razlog zašto se nije odmah javio. Išao je po motor u Zagreb istog trenutka nakon što su ga telefonom obavijestili da je mašina u Zagrebu, a da će stići u Rijeku za par dana. Ne, ne, skočit će on odmah danas po nju. I, zbilja, sjeo je s prijateljicom u auto, jer nekako se dogodilo da je ona baš tada kretala za naš lijepi glavni grad zbog nekog ispita prekvalifikacije i njemu se eto sve to složilo kao puzzle. Do Zagreba im nije trebalo puno. Zabavljali su se, slušali muziku i jurcali autoputom. Sve je to dozvoljeno kada voziš jaguara. Šta da ti kažem, neki su ljudi jednostavno prirodno obdareni novcem. Ja radim na toj obdarenosti, ali mi nekako uvijek klizi kroz prste kao pijesak u pješčanom satu. Srećom, brzo vrijeme prolazi, pa ni ne primijetim. (To stvarno, mislim da im je vrijeme brže prolazilo kada su ga računali na pješčanom satu. Osim ako se neki pametnjaković nije sjetio staviti onaj grublji pijesak u sat, pa da vrijeme nikada ne prođe. Staviš stijenu u sat i niti stariš ti, niti vrijeme prolazi i sve možeš obaviti sutra. A tek dugovi.)
Došao ja tako u Zagabriu, našao salon motora, razgovarao s ljudima, podignuo motor, nategnuo ga po onim širokim cestama tamo i vozio se dva sata po Zagrebu. Ne, nisam se izgubio. Uživao sam dok mi je kosu mrsio vjetar. – (Zanio se on malo u pričanje. Mojim riječima: potpisao je papire, uzeo je motor, vozio se po širokim cestama i izgubio se. Trebalo mu je dva sata na nade izlaz iz grada i napokon krene za Rijeku, a taj vjetar koji spominje je otpor zraka, a mrsile su mu se pletenice na zatiljku…, a ha. Ma dobar je on. Nastavimo!)
Krenuo sam brzo natrag za Rijeku, naš voljeni grad – državu. Projurio sam do Karlovca kao muha i … …
Da ne duljim s cijelom njegovom pričom. Projurio je autoputom, potrudio se juriti i ostatkom ceste kada se skinuo s autoputa, ali je s nje sjurio i to ravno u jarak s gnojivom. Nagutala se mašina gnoja, a nagutao se i on. Vadila ga je van pomoć na cesti. Dovezao se on tako natrag u Rijeku s motorom kojem je bilo hitno potrebno generalno čišćenje i sitniji popravci, a njemu samome dobra mirisna kupka i posjet zubaru. Jednom rijecju: Fuj! Zato je po mene došao danas, a ne prije tjedan dana. Motor je bio na popravku i temeljitom parfumiranju tjedan dana. Oliver je moja vrsta luđaka, a smotan je gotovo kao ja. Bliski smo kao da smo brat i sestra i ne dam ga za ništa na svijetu. On je meni prepričao anegdotu, a ja njemu svoju životnu tragi-komediju i sjeli smo na motor i polako natrag za Rijeku.
Sretno na ispitu!- mahnuo je nakon što me ostavio pred ulazom. On je sretno zaljubljen u Jelenu još od prvog razreda srednje škole i nerazdvojni su, emocionalno. Imaju najzdraviju vezu koju sam ikada vidjela. Ona ide na svoje strane, on na svoje, a vole se da je to nevjerojatno. Odrasli su i još rastu skupa. Genijalni su i tako lijepi. Rastopim se kada ih vidim. I ja bih to htjela imati s nekim. Svu tu ljubav sa svom potrebnom slobodom. Idealist?! Biti će toga, naći ću ja. Pusa! Pišem ti.