Draga Sara, petak, 14. studeni 2003.

Draga Sara,

Našle se mi na kavi. Ja i ti, onako u mojim mislima i zalutale daleko. Ušle smo u šumu prepunu ljubičastih cvjetova i roza malih ptica. Zaklela bih se da su pilići koji su nekim čudom naučili letjeti. Nas dvije hodamo, a one, slatke curice, lete oko nas i za sobom poput mlaznih aviona ostavljaju trag u zraku. Podigneš li pogled možeš osjetiti kako ti pahuljice rozog zraka padaju po licu poput kiša kada bubnji ulicama i umiva sva živa bića. Ruka u ruci, po puteljku lagano ugaženom između redova stabala visokih i jakih.

Izgledaju kao nečiji nono. Imaju koju boru previše i koju granu premalo. Na mjestima su prosjedi, a na drugima se prelijevaju bakreno crvenom bojom koja se na momente presijava kao komadić stakla na plaži. Zašto?! Znam da se pitaš čemu sve to, sav taj lirični opis nečega čega nema. Kao i sve mašte i ova ima smisla u nekom svom svijetu gubljenja u unutrašnjosti nečijeg uma i srca.

Ja sam danas nježnosti gladna i raspoložena za malo više ljubavi nego što u ovom trenutku osjećam. Učila sam, točnije, čitala sam «Aimee i Jaguar» i ulovila me emocionalno- zagrljajna melankolija. Zapitala sam se danas kakva bi bila moja idealna partnerica. Našla sam na netu nekakav psiho test u kojem ti izrade tvoj ljubavni karakter. Igrala sam se malo s tim i donekle je istinit, ali dao mi je materijala za misliti. Nisam si nikada prije postavila to pitanje. Valjda, kao lezbijka nisam smatrala da imam na raspolaganju dovoljno informacija na temelju kojih bi mogla zaključiti tko bi bio moj tip. U godinama kada se smišlja ta slika sa pripadajućim karakteristikama, ja nisam upoznala niti jednog dečka koji bi mi se sviđao na taj način.

I zato sada, razmišljam malo o tome, jer nešto žena sam upoznala, s jednom i hodam. I sada. Krenemo li od karaktera, šta je to što ja volim kod žene ili ono što bi «moja» žena trebala imati?! Treba biti energična, ne neko mrtvo puhalo, inače kakao će pratiti moj tempo. Pamet nije karakterna osobina, ali u karakteru je kako ćeš ju koristiti. Netko može biti inteligentan, ali i tako iritantan da ti je slabo, a opet, može biti takva lijenčina da ne shvaća ništa, čisto zato jer bi za to trebalo koristiti moždane vijuge. Nije mi važno da je sportski tip, ali bi bilo zgodno da voli šetnje. Na ostalo ju mogu ja naviknuti. Mora imati veliko srce, toplinu. Ako je malo tvrdoglava to će samo začiniti naš odnos. Divlja, nepredvidljiva. Tu ne mislim na to da ima pet partnerica u jednom danu, da nikada ne znaš kada će doći niti kada ćeš ju vidjeti, nego na onu osobinu jednog dijela žena koja im omogućava da te zaskoče u sjeni tvoje zgrade unatoč dogovoru da se nećete vidjeti jer ne stignete. Kao ne možete, a ona navrati na pet minuta samo da bi te poljubila. Nazove usred noći da provjeri ako si i ti sanjala nju, pripremi ti kadu punu tople vode i pjene, a onda nakon sat vremena tvog močenja upadne u kadu – da ne zaradiš hipotermiju. Žena koja me neće tetošiti i raditi stvari umjesto mene, već će biti uz mene. Kroz raj i pakao, znaš već kako kažu. Idealiziram ja i previše. Valjda je Mjesec opet promijenio svoje raspoloženje, pa ja poblesavila. Ne mogu doći k sebi. Sanja mi se, a ne spava mi se.

Danas sam slobodna. Nema posla. Digla ja ruke od svega, dala otkaz.

Ma, nisam. Denise me nazvala sinoć i rekla:
– Mala, digni sve četiri u zrak i da te ne vidim do dvadeset i drugog. Odmori malo, puna mi je kapa tebe.- doslovno rečeno tim riječima, a poslije je dodala:
– Svuda smo te slali, zaslužuješ plaćeni odmor. –

Poslali su me na plaćeni odmor. Trebala sam raditi preko vikenda na jednoj konferenciji, pa će mi platiti kao da sam radila.

S teretanom slična stvar, s tim da sam odradila današnju smjenu jer sam zamijenila Eleni. Ona je bila dežurna u četvrtak, ali nije mogla, pa sam ja uskočila, a ona mi to vraća danas. Ne voli dugovati. I meni super. Moje fitness žene su me zakazale za subotu u 18:00. I tako sam ti ja danas slobodna. I udarila put pod glavu. Razmišljam, vrtim, promišljam, stvaram i zafrkavam. Pa, vidiš, smislila sam karakter žene svojih snova. Tijelo neka je njeno, to je sve što mi treba. Ma, dobro, nije da mi smeta silikon. Ali, koje su šanse da u Hrvatskoj naletim na curu punu silikona. Bogatstvo nije pitanje, a niti stan ili hrana. Bilo bi zgodno, sada sam se sjetila, da nije udata i da nema drugu. Djeca – može. Da, mora voljeti životinje i biljke. Ljudi su slobodan izbor. Od ljudi, važno je da voli mene i moje. I to ti je to.

Ostale mozgalice kojima sam vježbala mozgo-mišiće tiču se posla. Dobila slobodan dan, pa ne znam šta ću s njim i smišljam nove vježbe. Ona stvar koju smo Patricija i ja usavršavale će početi slijedeći mjesec i baš mi je danas palo na pamet šta bi još mogle dodati.

Share:

Scroll to Top