Draga Sara,
Ne znam zašto se nekako dogodi da uvijek sjednem i pišem pred izlazak i onda mi se čini da stalno jurcam sa iznošenjem moje bliske prošlosti. Možda zato jer to i radim. Ne bih znala da li je radnja svjesna ili nesvjesna. Više ne znam apsolutno ništa.
Zašto?!
Šta bih ja bez tebe?!
Počelo je sve prije dva tjedna, malo poslije mojeg posljednjeg javljanja, žaljenja i odlučivanja o životnim činjenicama. Fakultet ide, idem na predavanja, tu i tamo eskiviram, radim u fitness centru, a kao hostesa sve manje. Andrea je počela raditi sa mnom, točnije poda mnom i tu je sve krenulo polako nizbrdo. Nadam se samo da nije nezaustavivo. Gadno smo se posvađale oko ničega, po meni. Oko svega, po njoj.
Da, razgovarale smo i poslije svađe. «Sve što radimo je razgovaramo i kupamo se. E, pa , ja sam čista, a dosta mi je pričanja.» Došlo mi je da joj viknem taj citat iz «Seks i grad». Nije budala pisala scenarij. Znam da se nas dvije ne kupamo stalno skupa, odnosno ne skupamo se. Ali, pričamo itekako, mogle bi napisati roman dostojan «1001 noći».
Ručale smo i gledale televiziju. Oko nas su gorile svijeće i čuo se šum vode. Mama ima male vodopade razmještene po kući u duhu Feng shuia. Svi se mi držimo nekih orijentalnih životnih preporuka. Više to ni ne smatram nečim stranim. To smo mi. Mama je počela i zarazila nas sve. Čak i tata vježba yogu i pravilno se hrani. Prestali su oboje pušit. Bila je to mala oklada između njih, tipa tko je jači karakter. I sada, dvije godine kasnije ne puše oboje.
Atmosfera je bila savršena. Poslije smo još malo plesale više naslonjene jedna na drugu. Počele smo se ljubiti još u dnevnom, a onda je ona povela u moju sobu. Jer s mojima se nikada ne zna, pa smo se i zaključale. Ja sam deset minuta kasnije istrčala ugasiti svijeće da se mamine biljke ne bi zapalile i utrčala natrag u njen zagrljaj. Srušila sam ju na krevet. Do tada smo stajale. Spremi se, jer ovaj put opisujem sve. Potrebno mi je, inače neću nikada pohvatati sve končiće.
Igrale smo se, mazile i grickale. Odjeća je nekako skliznula s obje i našla se, a ne, ne na podu. Ha! Našla se na krevetu oko nas. Valjale smo se po robi. Andrea je to primijetila, jer onu košulju koju je imala na sebi treba peglati barem sat vremena. Sva moja odjeća je pegla free. Tko još ima vremena peglati robu. Mama nam je zahvalna. S obzirom na to koliko često se presvlačimo ne bi nikada se magla dalje od daske za peglanje. Predivno je mirisala, kao i uvijek. Ima stalno isti parfem za kojim sam ja potpuno luda. Ja i još neke žene sudeći po šetnji Korzom. Riječanke prate modu i u tome idu tako daleko, očito, da i parfeme kada se nosi onda se nose otprilike četiri vrste. Postoji i dobra strana toga. Ne moraš se mučiti s odabirom. Bilo nam je predivno. Koža joj je sva predivno mirisala. Zaronila sam u crte njenog vrata i izgubila usne u nekoj sitnoj udubini. Jezikom sam nacrtala zemljovid njenog tijela. Predivno je bilo i to što smo se većinu vremena držale za ruku. Koja je slobodna, nju zavežeš. Nije bilo špage, vezale smo se rukama. U jednom smo trenutku bile međusobno spletene kao kada se plete vuna. Oslobodila se više nego ikada. Kosom mi je prošla po cijeloj dužini tijela. Škakljalo je, ali je bilo tako dobro. Bile smo gladne jedna druge. Provele smo cijeli dan između zagrljaja i poljubaca. Dočekale smo moje u deset navečer sa šalicom tople čokolade, lagano omamljene provedenim danom.
Savršeno.
To ću uvijek pamtiti i jednog dana djeci prepričavati.
Neka se toplina uvukla u nas. Razgovarale smo još dugo u noć. Ostala je prespavat i nismo se odvajale. Planirala sam ići na jedan tulum, ali nije se isplatilo izlaziti. Sve što želim imala sam u svom krevetu. Uključujući i mobitel koji je primao porukice. Patriciju je zanimalo gdje sam nestala. Zna da sam je otkantala za popodnevni izlazak, ali htjela bi ići van navečer. Višnja je bila na chatu s dečkom, pa je javljala meni kako napreduje. Nakon sata neprestane zvonjave isključila sam zvuk. Bilo mi je najvažnije imati nju u zagrljaju i na usnama. Umjesto riječi pričati pogledom, a dodirima prenositi osjećaje.
To ti je bio naš vikend. Savršenstvo čula i ljubavna ekstaza.
Do ponedjeljka.
E, u ponedjeljak se radilo. U Opatiji je bio jednodnevni seminar za ekonomiste. Radila je moja grupa, među kojima i Andrea. Sve je teklo super dok ju nisam zamolila da odnese još par stolica na binu. Umjesto da je to napravila ona me oprala pred svima, da zašto to ne bi napravio Martin. Zašto bi to ona morala?! Objasnila sam joj da Martin ima svoje zaduženje, a ovo je sada iskrsnulo. Ona je jedina trenutno slobodna i slične stvari. Nije htjela ni čuti. Došlo je do toga da sam ja obavila tri posla umjesto dodijeljena mi dva, a ona nije radila ništa. Na povratku u Rijeku na veliko smo se posvađale. Pa, ne mogu ja tako. Sada jer radi sa mnom, valjda neće ništa raditi. Rekla sam joj da ako još jednom to napravi, pitat ću Denise da ju prebaci. I tu je počela. Zašto ne bi tebe prebacili, šta im ti trebaš. Možemo se to sve sami dogovoriti. Rekla sam joj da sam ja došla prva i planiram ostati. Pa nisam se svo ovo vrijeme trudila da mi ona sada stvara probleme. Ako ja vodim grupu i to već neko vrijem, očito mi to ide. Nitko se ne buni osim nje. Sada bi ona meni i otkaz dala.
Ispucala sam se u teretani. Dobro sam se zagrijala, tako dobro, da sam na svom satu bila itekako umorna, ali i to sam izdržala i zapela. Bunile su mi se žene da sam ih odlučila ubiti. Rekla sam im da ćemo skinuti mi sav višak i napraviti terminatorice od svih nas. Otišle su zadovoljne. Andrea će još biti od koristi mom poslovnom životu. Bila sam poslije s Patricijom na kavi, u energy caffeu u teretani. Varamo, jer kava ne bi trebala biti dozvoljena, ali kada imaš veze! Da mi nije dosta za taj dan dokazala sam kada sam otišla s Patricijom na satove modernog baleta koje daje sa sestrom u slobodne sate. Ovo su posebni satovi za kasne noćne ptice. Dovoljno je da ti kažem da sam došla doma u pola noći i jedva sam stajala na nogama. Dobro da sam se istuširala tamo. Tamara mi je pomogla doći do kreveta jer su mi noge popustile na putu do kauča.
Malo smo pričale o tome šta se događa jer mi nije povjerovala da sam samo malo pretjerala s vježbanjem i plesanjem. Ne, zna ona da to uvijek ima veze s još nečim.
Bile smo s mamom na kolačima. Došla je doma neki dan s posla i našla nas obje doma, i Tamaru i mene. Pogledala nas je i rekla :
»Uzmite jakne, idemo.» I otišle smo. Falile smo joj. Već mjesecima nismo otišle van nas tri same i ne radile ništa konkretno. Prošetale smo Kostrenom, u gradu sjele na kolače i promatrale ljude. Mama je htjela čuti šta se s nama događa. Prije jedno osam mjeseci smo to radile jednom mjesečno, dok ona nije promijenila posao. Sada joj je posao oduzimao više vremena, pa nije uvijek imala vremena niti za spavati. Ali bila je zadovoljna.
«A kako ste mi vas dvije?» Prepričala nam je one informacije koje ima. Ja radim i šta radim. Kako ide faks. Isto s Tamarom. Fakulteti nam idu dobro i obje radimo. Tamara radi u kazalištu. Jedna od onih cura koje klincima kradu grickalice. Primijetila je da se sve bolje slažemo. Primijetila je i da su ljubavni životi aktivni. Za Tamaru zna, imala je priliku na ulasku u zgradu upoznati Antonija i sviđa joj se. Po tome kako ga se Tamara drži već neko vrijeme očito joj je da se i Tamari sviđa, priiliiččnnnoo. Pa, možda ovaj i potraje. Kada je došao red na mene nisam znala šta bi. Na pitanje šta s mojim ljubavnim životom odgovorila je Tamara. Rekla je meni: «Daj, Mat, šta stvarno misliš da nisu primijetili kako gledaš Andreu.» I mami je sve bilo jasno. Gledala je malo u šoku, ali ono što je rekla kada smo stigle doma, značiti će mi više od ičega ikada rečenog.
Ušle smo i spremale se na spavanje. Izašla sam od ispod tuša. Čekala me u sobi. Sjedila je na krevetu zamišljena i gledala u neke obiteljske fotografije koje imam na zidu.
« Matea, ti znaš koliko te ja volim. Ti i Tamara, tati i meni ste sve na svijetu. Moram priznati da mi je ovo mali šok.»
– « Da znaš kakav je to bio meni šok kada sam shvatila šta se sa mnom događa.»
« Mogu zamisliti. Žao mi je što mi nisi prije rekla, možda sam ti mogla pomoći, nekako. Ne znam.»
– « Nema pomoći, mama. Prihvatila sam to i učim kako živjeti s tim.»
« I kako ti ide?»
– « Dobro. Za sada štima. Uklopile smo nekako našu vezu u prijateljsko okružje i sve ide. Ne znam.«
«Sve će biti u redu, ljubavi. Na, lezi i spavaj. Kasno je, a sutra radiš.«
Čekala je da se pokrijem i podvila mi je plahte, poljubila me u obraz, ugasila svjetlo i izašla. Tiho je zatvorila vrata i tada kao da je cijela kuća utihnula. Zaspala sam. I mislim da nisam nikada mirnije spavala.