Draga Sara, utorak, 15. srpanj 2003.

Draga Sara,

Morala sam prekinuti ono zadnje pisamce.

Doma je ludnica, moji se pakiraju jer su od slijedećeg tjedna na godišnjem i nema ih mjesec dana doma, a sestra i ja smo sve u

planovima. Podijelile smo si dane i zabave, a imat ćemo i veliki tulum za svih, onako sestrinski. Kada sam htjela nastaviti priču, nazvala me Andrea i nisam stigla. Ma, nije mi se dalo pisati dalje jer kada sam prestala razgovarati s njom na telefon, nazvala je Višnja, a kada sam s njom završila zvao je Antonio, a poslije njega sam se našla s Andreom ispred Riječke banke i prošlo mi je vrijeme.

Danas sam bila na kavi s Višnjom. Kavu nismo ni vidjele. Najele smo se sladoleda, tako da mi je cijeli dan slabo i šetale okolo. Bole me noge, ali ne od hodanja.

Možeš li zamisliti šta mi se sve dogodilo ovaj vikend?! Ja ne mogu. Ljudi!!!!!!!!

Gdje sam ono stala s pripovijedanjem? Recimo ovako… Andrea je odlučila ostati kod mene u nedjelju, točnije u ponedjeljak u 5 ujutro. Ja sam ju provocirala cijelu večer i sada mi je ona odlučila vratiti. Nije bilo problema vezanih za to, zašto ne bi prespavala, ta ne bi bio prvi put da neka prijateljica prespava kod mene. Znači, roditelji i što bi oni mogli misliti – riješeno. Tamara se vratila sat vremena prije mene i gledala je nešto na televiziji dok joj se oči ne počnu sklapati da se ne vrti bez veze po krevetu nego da čim glava dotakne jastuk zaspe. Ona mi se samo slatko osmjehnula, namignula i nastavila gledati Springera. Što sve ne prođe kroz njenu glavu.

Drugo jutro sam svašta čula od nje. Nije me prestala zafrkavati cijeli dan, a bome i danas se trudi. Na kraju sam joj morala priznati da je bilo sexa.
– Da, vodile smo ljubav i hoćeš se molim te odlijepiti. – i to ju je zaustavilo s insinuacijama, ali je zato počela s brdom nesuvislih pitanja tipa tko, što, gdje i kako. Ja to nju nisam nikada pitala, zašto ona sada tu mene maltretira.

I tako, spavala je Andrea kod mene, ali nismo spavale. Izredale smo se pod tušem i smjestile u moj krevet. Lijepo smo se pokrile plahtom i počele pričati. Andrea se bunila jer sam ju seksualno zlostavljala cijelim putem do Crikve. Onda sam ja njoj pokušala objasniti da postoje određene predispozicije po kojima se utvrđuje seksualno zlostavljanje, a ja niti imam neku moć nad njom niti sam radila nešto što mi je ona zabranila. Znači, ta obrana na sudu ne bi prošla. Povuci, potegni, pokazala je ona meni šta joj je posebno zasmetalo. Recimo, sada jer je ovo mjesto u priči najprikladnije za to, da sve što se od tog njenog pokazivanja na dalje dogodilo nije moja krivica. Ovdje izjavljujem da sam bila itekako svjesna svega što se događalo, ali sam funkcionirala na automatskom pilotu. Sve mi je bilo nekako prirodno. Jedna ruka na nozi, druga na zatiljku. Jezici koji se ispreplići i hihotanje. Trudile smo se biti tiho, ali bilo nam je zabavno. Na određenim mjestima na tijelu škakljali su me njeni poljupci, a ona je pak skvićila kada bih se ja približila nekim njenim dijelovima tijela. Provele smo tako sate……… vodeći ljubav. Boy, o, boy! Ako si očekivala da ću ti sve potanko opisati, prevarila si se. Bojim se da bi samo opisivanje svakog pokreta, osjećaja svakog dodira i sjećanje na njen dah na mom vratu, prsima, ruku među nogama. O, ne, sve bi to bilo preživio. Nije da ne želim to ponovo proći. Ne želim to ponovo proći bez nje. Sada shvaćam onu izjavu iz filma Bound: – Mogu ponovno vidjeti!- Joj, bilo je genijalno, gotovo savršeno. Poklopile smo se onako kako mnogi smatraju nemogućim kada su u pitanju dvije žene. Nije ništa falilo. Savršen trenutak smo podijelile, a nadam se da će ih biti još, puuunnnooo. Pričajte vi što god hoćete, ja imam curu i što je još važnije ona ima mene, a skupa imamo nas. I zajedno smo jače. Pusa svima, a jedna velika njoj za laku noć.

Noć i tebi Sara!

Share:

Scroll to Top