Križari i križarice 21. stoljeća ne moraju se otisnuti na dalek i neizvjestan put da bi ispunili/e svoju misiju.
Oni i one ne moraju biti gladni/e i prljavi/e i prolijevati svoju i tuđu krv.
Ne moraju nositi oklop, mač i štit; oboružani/e su lecima, papirima i olovkama.
I štandovima.
Oni/e su mononacionalna vojska; među njima nema takvih podjela koje dovode
do razjedinjenja i koje ugrožavaju ishod misije. Kao nekoć, u mračnom srednjem vijeku.
Ne, oni/e su svi/e kao jedno, kao unija, kao brak.
I imaju samo jedan cilj: da se on i ona, poput seta kupaonskih ručnika, upišu u Ustav.
***
One i oni, cruce signati*, i dalje oslobađaju sveta mjesta (ne nužno fizička, ne nužno stvarna, ne nužno potrebna) koja oskrnavljuju pogani. I poganke.
Oni/e i dalje smatraju da imaju pravo preobraćivati, dominirati i utjerivati strah u kosti. Kao nekoć, u mračnom srednjem vijeku.
Ali ovaj put ne služeći se vječnim prokletstvom.
Već služeći za dobrobit djece.
Ne mačem.
Već olovkom.
I diskursom.
Oni/e i dalje smatraju da je jedino dozvoljeno i pravo mišljenje ono njihovo.
I dalje su im na meti oni i one koji misle drugačije.
I žive drugačije.
I opet – kao nekoć, u mračnom srednjem vijeku – ujedinili/e su se s dojučerašnjim neprijateljima i zanemarili/e nesuglasice oko temeljnih točaka njihovih vjera i uvjerenja.
A sve to za isti cilj – Ustav.
***
One i oni su vjesnici novog doba, ratnice novog srednjeg vijeka.
Djevojke i mladići, muškarci i žene lavljih srdaca stoje za štandovima i stolovima, prkoseći uvredama i šakama, vatri i poljupcima.
Mladići i djevojke, žene i muškarci junačkih srdaca ulaze u stanove i tvrtke, prkoseći zakonima i pravilima.
Djevojke i muškarci, mladići i žene stoje na braniku braka i (svete?) obitelji, prkoseći toleranciji i ljudskom razumu.
A u njihovim se redovima bore i zlatnim medaljama ovjenčane sportašice i sveučilišne profesorice i stručnjaci za ustavno pravo i ostarjeli nazovi-rokeri koji ponosno nose U na čelu.
U kao Ustav.
by Modesty
*Lat. „križem obilježeni“.