Family Without Prejudice
Za roditelje je coming out djeteta težak i odvažan proces. Kako će se taj proces odraziti na njih ovisi i o tome koliko će se sami potruditi te koliko otvoreni mogu biti.
Mnogi roditelji/članovi-ce obitelji nastoje zadržati ovu „tajnu“ unutar obitelji. Roditelji/obitelji nemaju podršku okoline (društva) i strahuju od svog coming outa drugima. Kod nas, većina roditelja prolazi sama kroz ovaj proces (od prvog šoka, preko krivnje, do početka prihvaćanja).
U Hrvatskoj nije dovoljno razvijen sistem podrške, nema grupa za podršku za roditelje (članove/ice obitelji) LGBT osoba, te nema dovoljno literature ili informativnog materijala na hrvatskom jeziku.
Kako bismo potaknuli prihvaćanje LGBT osoba u obitelji te senzibilizirali javnost, a i učinili vidljivim neprihvaćenost i diskriminaciju LGBT osoba u obitelji, LGBTIQ zajednici upućen je poziv za prikupljanje otvorenih pisama na temu: „Što biste poručili svojim roditeljima/skrbnicima kako bi potakli njihovo veće razumijevanje i prihvaćanje“. Pisma su objavljena u dnevnim novinama, a možete ih pročitati ovdje.
Coming out-om (eng.) nazivamo proces kojim LGBTIQ osobe spoznaju i otkrivaju svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet kako sebi samima, tako i drugima.
Osim što otvorenost po pitanju svog identiteta označava proces, coming outom nazivamo i sam čin razgovora s nekim o svom seksualnom i/ili rodnom identitetu. Neka od iskustava možete pročitati ovdje.
Samoprihvaćanje je zadovoljstvo onime što i kakve/i jesmo. Ono podrazumijeva procjenu, prihvaćanje i zadovoljstvo sobom, a uključuje i prihvaćanje onih dijelova sebe koje bismo željele/i promijeniti i s kojima nismo zadovoljne/i. Samoprihvaćanje uvelike ovisi i o okolini u kojoj živimo, koliko smo podržavane/i u toj okolini te koliko nas ona prihvaća onakvima kakve/i jesmo.
Nasilje nad LGBTIQ populacijom obuhvaća razne oblike homofobnog, bifobnog i transfobnog ponašanja koji imaju za cilj ili posljedicu poniziti i povrijediti integritet, zdravlje i sigurnost osobe koje su identificirane kao lezbijke, gej muškarci, biseksualne, transrodne, transeksualne, interspolne i queer osobe (uključujući i osobe koje su tako percipirane). Ono može biti počinjeno od pojedinca/ke, grupe te državnih institucija.
Predrasude i neprijateljstvo prema osobama drukčije seksualne orijentacije od heteroseksualne i prema osobama koje svoj osjećaj roda izražavaju na način koji je različit od onog koje im društvo određuje na osnovu njihovog spola uvijek su postojali. Kao i sva druga ponašanja bazirana na predrasudama i stereotipima, kao npr. rasizam, seksizam i dr., homofobija, bifobija i transfobija povezane su s nemogućnošću osobe, odnosno društva da prihvati različitost.
Kada lezbijke, gej muškarci, biseksualne i transrodne osobe internaliziraju negativne stavove društva i razviju negativne osjećaje i stavove prema vlastitom identitetu govorimo o internaliziranoj homofobiji, bifobiji ili transfobiji. Usvojena (internalizirana) homofobija, bifobija ili transfobija manifestiraju se kroz osjećaj krivnje, srama, sumnju, slabo samopoštovanje, vjerovanje osobe da je inferiorna u odnosu na druge i dr.
