Profesionalna orijentacija

Bila sam jučer na službenom putu u Zagrebu. Sada je to već sasvim prihvatljiva razdaljina; stigneš se opustiti, razmisliti, posložiti misli i osjećaje, poslušati muziku, a istovremeno ne umoriš se previše u vožnji. Jučer sam međutim bila s kolegicom s posla i vodila ugodne razgovore. Pa smo tako došli i na temu naših privatnih života. Moja seksualna orijentacija je općepoznata činjenica. Nisam se nikada razmetala time, ali nisam ni skrivala. I tako, kaže ona meni kako su njen muž i ona, čini se, pravi magnet za «takve» ljude. Jer, kaže, brojili su, imaju 20-ak bliskih prijatelja LGBTIQ-ovaca iz barem pet različitih država. I nastavlja: «Sve su to divni ljudi, dragi, uspješni, odani prijatelji, izrazitog smisla za lijepo…». Mogu vam priznati da mi je bilo baš nekako toplo oko srca čuti takvu izjavu od osobe koju poznajem tek par godina, koja mi nije intimni prijatelj, koja potječe iz donekle konzervativne sredine. Uvijek sam bila posebno osjetljiva na pojam «mi, takvi ljudi». (Iako mi to ne prestaje donositi i mnoga razočaranja, jer upoznajem i dosta «nas» koji nisu spremni otvoreno nastupiti, a kamoli ustati «za nas».

A znam da me to ne bi smjelo dirati; svatko ima pravo na svoj život i stavove. Ipak, i dalje u takvim situacijama osjećam nešto poput izdaje… 🙁 ) Kasnije navečer, po povratku u našu Rijeku, sjedila sam s mojom S. pa smo se po ne znam koji put ponovo smijale činjenici da je izgleda naša «firma» magnet za «takve» ljude. Naime, od ukupno 65 zaposlenih ima 6 «takvih» za koje znamo sa sigurnošću te još jedan latentni kandidat koji si to ne može osvijestiti, barem za sada. Možda nam je još netko promaknuo, ne znam, ali nije ni bitno. Dakle, ona «propisana kvota» od 10% je ostvarena.
I to je više-manje općepoznato.

I tako se javilo pitanje: koji je zapravo utjecaj seksualne orijentacije na izbor budućeg zanimanja i na izbor radnog mjesta u okviru struke? Koliko je svatko od nas prilikom izbora škole, fakulteta, zanimanja, firme, itd. imao u vidu taj aspekt svojeg privatnog života? Razmišljate li o tome u kakvim ćete sredinama morati raditi jednog dana, vi koji još niste u svijetu zaposlenih? Koliko bismo samo zanimljivih iskustva mogli čuti od svih vas koji ste već «tamo»! S druge strane, jednom kada postanete «odrasla, zaposlena osoba», koliko ta činjenica povratno djeluje na vaš privatni život? Skrivate li se još više zbog objektivnih ili subjektivnih razloga, opreznosti ili navike… Ili ste, upravo suprotno, uspjeli ostvariti puninu svoje individualnosti i zaokružiti se u harmoničnu i međusobno neisključujuću profesionalno-privatnu cjelinu?

Za početak, treba svakako biti realan i uzeti u obzir da većinu svih stanovnika naše države (ali i mnogih drugih država) prilikom izbora zanimanja često ograničavaju vanjske okolnosti poput financijske situacije, (ne)mogućnosti uzdržavanja boravka u većim urbanim središtima radi (visokog) obrazovanja, zatim opće stanje u gospodarstvu ili visoka stopa nezaposlenosti. Sretni su oni koji, kao prvo, znaju točno što žele raditi; drugo, uspiju se školovati za to što žele i treće, uspiju u svojem zanimanju. Svakako, mnogo ovisi o upornosti, trudu i predanosti. Pretpostavljam, dalje, da u mnogim područjima manjinska seksualna orijentacija ne bi trebala biti problem. Recimo, u trgovini, ekonomiji, medicini, tehničkim strukama. Može vam to čak biti i nekakva «prednost», primjerice, kao neki imidž ekscentrika, posebno ako ste u umjetnosti ili u sličnoj kreativnoj priči. No, što ako želite u neko područje gdje vas ljudi doživljavaju kao uzor: ako želite biti odgojitelj, učitelj ili profesor u srednjoj školi? Ili vas zanima vojska, policija, zaštitarstvo… Ne dao vam bog (ili Bog) da želite u svećenike!!! Niti primaju žene, niti primaju homoseksualce. U katoličke svećenike, mislim. (Mora da vas je mokra krpa pogodila u glavu u ranom djetinjstvu ako ste došli na tu ideju! Druga je mogućnost da ste sâm Božji poslanik koji je poslan da iz korijena izmijeni RKC, ali ako u to vjerujete onda sam posve sigurna da vas je pogodila ona ista krpa iz prve varijante!) Dakle, što ćete napraviti/ste napravili/ u tim situacijama? Ako ste izabrali taj smjer, sigurna sam da vam nije lako, a mnogima je čak i nemoguće, afirmirati cijelu/og sebe.

Ako sada idemo dalje i pogledamo situaciju u kojoj se svi, bez iznimke, nalazimo, dolazimo do vašeg poslodavca, kolega, radnog okruženja. Ne znam za vas, ali ispričat ću vam svoju priču. Izbor struke za mene je bila više stvar inercije i jednostavnosti, nego stvarni izbor opcije koju baš želim. No, nakon ovog početnog koraka, daljnji su potezi bili posve proračunati. Naime, u mojoj struci ima barem pet osnovnih mogućnosti zapošljavanja. Ne govorim o specijalizacijama unutar struke, već o generalnim skupinama zanimanja koje možete obavljati ako posjedujete formalno obrazovanje u toj struci. Dakle, barem dvije od ovih osnovnih mogućnosti bile su mi privlačnije od ove treće koju sam doista i izabrala. Najveći motiv izbora upravo ove varijante u kojoj se nalazim je bio osjećaj sigurnosti i spoznaja da ću moći biti upravo to što jesam, bez ikakvog prikrivanja i glumatanja, bez lažnih priča i neugodnih situacija. Poznata mi je situacija u ovim drugim varijantama koje bih vjerojatno profesionalno odabrala da nisam lezbijka. I stvarno sam prezadovoljna da sam baš tu gdje jesam. Tim više što mi ni ova varijanta nije bila odbojna, a donijela je mnogo ranije neuočenih profesionalnih ispunjenja. Ponavljam, za mene je od presudne važnosti bila osobna sloboda i otvorenost življenja onoga što jesam. I ovo jest to za mene. Nekada smo krajem osnovne i srednje škole mogli prolaziti nešto što se zvalo «profesionalna orijentacija». Ne znam da li to još postoji. Bila su razna testiranja, razgovori…. I na kraju bi rekli što misle da bi ti dobro išlo, čime bi se mogao baviti. U svakom slučaju, svatko prolazi sličnovrsni postupak sam sa sobom. Ima tisuću faktora koji svakom pojedincu mogu biti važni. Nesumnjivo je međutim da nama, LGBTIQ-ovcima, u obzir valja uzeti i još jedan dodatni faktor. Faktor koji je prije svega nametnut izvana. Kao što je već više puta rečeno, pripadnici manjine su često u položaju da ovise o većini. Ipak, to samo po sebi nije razlog za odustajanje od svojih snova. Iskreno vam želim da, ako već niste, otkrijete svoj san, a potom i da ga ostvarite!

Sanja

Share:

Osmomartovska

Nekad se na ovim prostorima slavio 8. mart. Ženama (drugaricama) kupovali su se crveni karanfili, u školama su se spominjale

Pročitaj više »

Zastava

Drugi put ove godine u gradu Rijeci zavijorila se zastava duginih boja: prvi put bila je izvješena na gradskoj vijećnici

Pročitaj više »

O (gej) braku

Ne vjerujem u brak. Ne vjerujem da je potrebno ljubav potvrditi pred ljudima i državom (ili crkvom), u određenoj odjeći,

Pročitaj više »
Scroll to Top