Biti dobrim roditeljem nije uvjetovano nečijom spolnom orijentacijom već nizom drugih faktora – između ostalog našom pažnjom i posvećenošću djeci te brigom za njihovu dobrobit. Dakle, ako ste na primjer heteroseksualni (ili smeđooki), ne postoji neka biologija u nama koja će se “automatski posložiti” na način da će ta osoba biti odličan roditelj.
Roditeljstvo nema veze s tim. U tom smislu, svako uvjetovanje roditeljstva na osnovi spolne orijentacije (pa time i da li ste u braku ili životnom partnerstvu) je diskriminacija, odnosno nepravedan i nehuman čin koji činite nad određenom populacijom.
Naravno, onemogućavanje posvajanje djece roditeljima istospolne orijentacije ima skroz politički kontekst gdje nije presudna dobrobit djece ili kvalitetno roditeljstvo već se više radi o očuvanju i promicanju neke koncepcije da samo heteroseksualne osobe mogu biti roditelji, što kao ideja nema nikakvog realnog, znanstvenog, evidentnog uporišta.
S tim u vezi, žalba Ministarstva rada, obitelji i socijalne politike nije neočekivana, ona je odraz takvih politika. Međutim, ako želimo biti društvo (i država) koje gradi svoje postojanje na pravednosti, humanosti, činjenicama i donosi zakone i propise koji unaprjeđuju naše djelovanje i naše odnose, onda ona nema nikakav poseban značaj. U Hrvatskoj, kao i svugdje u svijetu, mnoga djeca već odrastaju s roditeljima koji su lezbijke i gejevi i njima to nije nikakav bitni faktor, ono što ta djeca trebaju je upravo država i društvo u kojem će ona i njihovi roditelji biti sigurni, prihvaćeni i ravnopravni. Umjesto da ulaže žalbu na odluku Upravnog suda, Ministarstvo bi se radije trebalo baviti ovim pitanjima (pozitivni primjeri postoje u mnogim drugim europskim državama) te raditi ono što će zaista doprinijeti dobrobiti djece i njihovih obitelji.
Udruga LORI
(foto: Dugine obitelji, iz slikovnice Moja dugina obitelj)
