A da pak mi naučimo koja su naša prava. I da onda kad su ona prekršena ili kad nisu nam ispunjena, da onda znamo proceduru i kome se tužiti. Jer na kraju krajeva – mi njih plaćamo.
(Lezbijka, cisrodna žena)
Bilo bi dobro da se i mi kao društvo i da se zdravstveni sustav odmakne od ideje da je fertilitet najbitnija stvar oko naših tijela. Jer ono, svi pričamo o ginekolozima, a jedini seks koji je njima bitan je onaj koji može rezultirati trudnoćom.
(Lezbijka, transrodna žena)
Istraživanje „S margina u fokus – zdravstvena skrb za lezbijke, biseksualne, transrodne i queer žene“ koje su tijekom 2024. godine provele autorice dr. sc. Marina Štambuk i Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ sastoji se od dva dijela: 1. pregleda dosadašnjih istraživanja i dokumenata koji se bave temom zdravlja LBTQ žena (i LGBTIQ osoba) i 2. kvalitativnog istraživanja koje je s pomoću fokusnih grupa provedeno s LBTQ ženama u Hrvatskoj.
Želja nam je da ovo istraživanje bude korak k boljem razumijevanju zdravstvenih potreba lezbijki, biseksualnih, transrodnih i queer žena te da doprinese suzbijanju diskriminacije i razvoju jednakosti i pravednosti u zdravstvenoj skrbi za ovu ranjivu populaciju.
Pregled dosadašnjih istraživanja i dokumenata koji se bave temom zdravlja LBTQ žena (i LGBTIQ osoba)
Ovaj dio istraživanja pokazuje kako se tema zdravlja LGBTIQ osoba u Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2023. godine najčešće obrađivala u diplomskim radovima, izvještajima istraživanja provedenih u okviru udruga u Hrvatskoj te u okviru projektnih aktivnosti međunarodnih organizacija, a u manjoj mjeri u istraživačkim radovima. Najčešće su obrađivane teme iz spektra mentalnog zdravlja i dobrobiti te teme povezane s iskustvom nasilja i diskriminacije.
Dosadašnja zabilježena iskustva LGBTIQ osoba u zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj ukazuju na postojanje strukturalnih i interpersonalnih prepreka poput heteronormativnosti sustava ili doživljene diskriminacije, te je kod LGBTIQ osoba prisutan strah od odbacivanja i negativnih posljedica za liječenje i medicinsku skrb što često dovodi do oslanjanja na izvaninstitucionalne programe (poput programe udruga). Kod TIRV osoba (transrodne i rodno varijantne osobe) još se ističe ograničena dostupnost specijalizirane zdravstvene skrbi te neopravdano dugačke i komplicirane procedure utvrđivanja uvjeta za promjenu spola u službenim dokumentima.
Zdravstveni status, iskustva i potrebe LBTQ žena u Hrvatskoj: kvalitativno istraživanje
Kvalitativni dio istraživanja u kojem je sudjelovalo ukupno 20 lezbijki, biseksualnih, trans i queer žena (osam iz Rijeke, sedam iz Zagreba i pet iz Osijeka) ispitao je njihov zdravstveni status, iskustva i potrebe vezane za zdravlje. Rezultati ukazuju na važnost izmjena zdravstvenog sustava kako na institucionalnoj, tako i na osobnoj razini u kontekstu pružanja jednake zdravstvene skrbi.
Opći dojam zdravstvenog sustava
Kao pozitivna strana zdravstvenog sustava, sudionice su na generalnoj razini na prvom mjestu izdvojile postojanje sustava javnog zdravstva uopće, dok je popis negativnih strana puno duži. Izdvojile su prije svega nevjerovanje pacijenticama/pacijentima kada opisuju razine boli ili neuzimanje tih opisa za ozbiljno, osobito kada je riječ o ženama. Zatim, istaknule su nesigurnost vezanu za čuvanje povjerljivosti informacija o zdravlju i životu pacijenata/pacijentica, te zahtjevnost pronalaženja liječnica/liječnika koji uvažavaju LGBTIQ osobe. Također, ističu osobne stavove zdravstvenog osoblja koji narušavaju pruženu zdravstvenu skrb ili je čine nedostupnom (priziv savjesti u slučajevima traženja kontracepcije ili prekida trudnoće).
Iskustva vezana uz otvorenost i skrivanje LBTQ identiteta u kontaktu sa zdravstvenim osobljem i iskustva diskriminacije
Teško mi je pričati o diskriminaciji kad nisam aut svojim doktorima.
(Lezbijka, cisrodna žena)
Većina lezbijki i biseksualnih/panseksualnih žena koje su bile dio ovog istraživanja rijetko se suočila s direktnom diskriminacijom, no važno je razumjeti da mnoge nisu out svojim liječnicima/icama, što otežava otvaranje razgovora o specifičnim zdravstvenim potrebama. Izdvojile su osjećaj brige i straha od gubitka liječnice/ika ili od negativnih promjena u zdravstvenoj skrbi u slučaju kad bi oni znali njihovu spolnu orijentaciju.
„Uglavnom ja se ne autam nikome, ni ginekolozima. Prvo, jer me strah da me neće shvatiti ozbiljno.“
(Lezbijka, cisrodna žena)
Transrodne žene koje su sudjelovale u istraživanju naglasile su kako im je skrivanje transrodnog identiteta u zdravstvenom sustavu bilo gotovo nemoguće, a to se najviše odnosilo na propisanu hormonsku terapiju koja je zapisana u njihovoj dokumentaciji i dostupna na uvid zdravstvenom osoblju. Uz to, sudionice su izdvojile neažurnost promjene imena u informacijskim sustavima zdravstvu, zbunjenost zdravstvenog osoblja te neprimjerene komentare.
“Ja sam trans žena, tako da je jako teško biti nevidljiv, odnosno, svaki moj posjet liječniku – ja se unaprijed pripremim. Ako je novi liječnik, moram znati da će on unaprijed znati da sam ja trans. Bilo po terapiji, bilo po dijagnozi, bilo po, ne znam, oznakama spola koje nisam još promijenila u dokumentima (…)”
(Biseksualna, transrodna žena)
Koje su potrebe lezbijki, biseksualnih, trans i queer žena u zdravstvenom sustavu?
Ono što želim vidjeti je da su ti svi mogući zahvati, znači laseri, operacije i tako dalje, da ti je sve sufinancirano već kad imaš taj F64 papir [psihijatrijska dijagnostička oznaka], da ne moraš čekati da promijeniš slova na dokumentima [promjena oznake spola], što može trajati, trajati, trajati i trajati, trajati, trajati.
(Lezbijka, transrodna žena)
U smislu poboljšanja pružanja jednake zdravstvene skrbi za LBTQ žene, izdvajaju se: izjednačavanje mogućnosti korištenja medicinski potpomognute oplodnje unutar hrvatskog zdravstvenog sustava za žene bez partnera i ženske istospolne parove u skladu s pravima koja imaju izvanbračni i bračni partneri, kao i prava na posjete u bolnici za partnere/ice koji nisu u životnom partnerstvu. Naglašena je potreba za sustavnom edukacijom o LGBTIQ temama na državnoj razini te potreba za otvorenosti i educiranosti ginekologa/inja, urologinja/a, stručnjaka/inja mentalnog zdravlja i liječnica/ika obiteljske medicine. Dodatno, transrodne žene ukazuju na dostupnost skrbi u vidu pokrivanja troškova procesa medicinske rodne afirmacije iz sredstava obveznog ili dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Za početak da liječnici, pogotovo liječnici obiteljske medicine, ginekolozi i stručnjaci za mentalno zdravlje, svakako da budu informirani i senzibilizirani za te teme, što znam da najčešće nisu, što je žalosno, ali trebaju biti. I da imaju puno više strpljenja i razumijevanja od prosjeka, jer iskustvo koje sam ja imala i iskustva ljudi koje poznajem, je da najčešće su ljudi, stvarno rade kao na traci, znaju biti jako frustrirani i nekad znaju imati jako ružan pristup, a mi kao pacijenti tome nismo krivi.
(Panseksualna, queer žena)
Cijelo istraživanje može se pročitati ovdje: „S margina u fokus – zdravstvena skrb za lezbijke, biseksualne, transrodne i queer žene – Rezultati istraživanja“.
Istraživanje je nastalo u okviru projekta “S margina u fokus – zdravstvene potrebe LBTQ žena”. Projekt financira Europsko-srednjoazijska lezbijska* zajednica (EuroCentralAsian Lesbian* Community) i sufinancira Europska unija.
