Drugi put ove godine u gradu Rijeci zavijorila se zastava duginih boja: prvi put bila je izvješena na gradskoj vijećnici na Međunarodni dan borbe protiv homo/bi/transfobije 17. svibnja, a ovu srijedu (odnosno već u utorak navečer) riječko ju je kazalište izvjesilo uz čestitku za Dan nezavisnosti (sic!), uz natpis (potpis) Hrvatsko LGBT kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka.
Uvijek je dobar osjećaj vidjeti dugine boje koje vijore na vjetru (ili ne vijore na kiši), no postavlja se pitanje zašto je zastava postavljena baš na taj dan? Danom neovisnosti (kako mu glasi službeni naziv, bez obzira sviđalo se to kome ili ne) obilježava se dan kada je Hrvatski sabor 1991. donio odluku o raskidu svih veza Hrvatske s ostalim jugoslavenskim republikama, čime je, zapravo, nakon tromjesečnog moratorija potvrdio odluku o neovisnosti od 25. lipnja iste godine (koji se danas obilježava kao Dan državnosti). Ovime završava kratka lekcija iz suvremene povijesti.
Dan neovisnosti državni je praznik, dakle od značaja je za cijelu državu i njezine stanovnike/ice, i time se odnosi na sve građane i građanke ove države, što uključuje i LGBT osobe; utoliko je taj dan i naš dan. Ali to je i dan i prodavačica (i malobrojnih prodavača) u super/hiper/megamarketima i estradnih super/hiper/megazvijezda i beskućnika/ica i žena s rakom dojke i volontera na štandovima U ime obitelji i napuštene djece u domovima i osoba u kolicima i očeva i djedova i kćeri i tetki u drugom koljenu, kao i svih drugih osoba svih dobi i različitih vjera, nacionalnosti, političkih stavova, razina pismenosti, boja očiju, broja cipela, kulinarskih preferencija i drugih karakteristika koje dijelimo s drugima i kojima se od njih razlikujemo.
Stoga je upitno je li primjereno svojatati taj dan za neku skupinu građana/ki, koliko god ona bila diskriminirana. Jer time se zapravo manje ukazuje na marginaliziran status određene skupine, a više se upire prstom u nju i izdvaja je se u kontekstu koji se na ovim prostorima može okarakterizirati visokozapaljivim – kontekstu ljevičarsko-desničarskih prepucavanja o ljubavi prema domovini.
Uprava našeg HNK mnogo bi više pokazala razumijevanje za problematiku LGBT osoba i simpatije za ovu skupinu da je zastavu izvjesila na bilo koji drugi dan, pa možda i jedan od onih označenih u LGBT kalendaru. Tako je primjerice to mogla učiniti samo tri dana kasnije, na Dan coming outa, čime bi naglasila da barem djelomično razumije probleme pripadnika/ica LGBT skupine, koji/e se boje biti out, biti one osobe koje jesu u ovom našem ustavno potvrđenom homofobnom društvu.
To bi bilo nešto što LGBT zajednici, a na koncu i ovom društvu, treba. To bi pokazalo da HNK I. pl. Zajca zaista i jest Hrvatsko LGBT kazalište, barem na jedan dan. Ovako, isticanje rainbow zastave na Dan neovisnosti u ustima ostavlja pomalo gorak okus stvaranja podjela u društvu, traženja pozornosti i provokacije nauštrb jedne, već ranjive, skupine.
Voli vas Modesty