U neuobičajenoj gužvi sam u zadnje vrijeme i ispričavam vam se zbog neorganiziranosti, lijenosti i nedostatka vremena (ali ne i želje) za pisanje kolumne. Ovo je tema koja kao ideja postoji već dugo. Sjećam se da sam je obećala stojeći za šankom u Lori na nekom tulumu ili druženju. A to je bilo davno. Tema je u mojoj glavi uskrsnula neki dan kad ju je spomenula prijateljica a ja se sjetila da to nisam zapravo nikad napisala.
Da ne dužim s uvodom – to je drag show. Ne znam znaju li gospođe udovice za taj koncept i jesu li se upustile u emisiju s mišlju o tome da je to drag. Ne znam je li potrebno biti svjestan da radiš drag show da bi to što radiš bilo drag show? Hoću reći, je li bitna svjesnost, osvještenost i namjera?
U kratkom razgovoru s prijateljicom koja ih je spomenula postavilo se to pitanje. Da li je svaki cross dressing drag (i da li je svako preoblačenje cross dressing?) ili je bit upravo u namjeri. Da li moraš znati što je drag queen da bi bio drag queen? Da li su cross dressirane maškare koje defiliraju Korzom i bezbrojnim boćarskim i vatrogasnim domovima tzv. riječkog prstena drag? Pitanja se ponavljaju, mislim da ste shvatili bit i mislim da sam iscrpila svoju sposobnost da govorim jedno i isto na različite načine. Prijeđimo na pokušaj traženja odgovora.
Odgovor koji ja nudim i koji je moje mišljenje, a čini mi se da se gorespomenuta prijateljica nije s tim složila, jest da nije svaka osoba odjevena u osobu suprotnog spola istovremeno i drag. Da, drag mora performirati. Svejedno, ni svaki performer odjeven u osobu suprotnog spola nije drag. Mislim da je bitno biti informiran o konceptu i značenju draga da bi se dragom bilo.
Jer, u protivnom bi božanska Sarah Bernhardt igrajući Hamleta tamo negdje na prijelazu 19. u 20. stoljeće mogla biti drag. Iako se termin drag pojavio već u drugoj polovici 19. stoljeća upravo u kazališnom žargonu ali mi ovdje govorimo o dragu u queer žargonu. Jednako tako božanskoj Marlene Dietrich već ne bih mogla s toliko samopouzdanja odricati dragovstvo. Pa ne bih ni Bijelim udovicama jer, ponavljam, ne poznajem ih dovoljno, ni osobno ni kroz emisiju, da bih znala njihov stav i stupanj upoznatosti sa značenjem draga i performativnosti identiteta. Možda znaju da su drag, možda ne znaju. Ali bit ove mini rasprave je u tome da ako znaju onda jesu, a ako ne znaju onda nisu.
U svakom slučaju drag je vrlo zanimljiv i vrlo drag koncept. Bijele udovice manje. Ali ponekad se i u najvećim banalnostima može naći nešto zanimljivo, možda čak i nešto bitno. Možda je upravo atak popularnom kulturom put spasenja i prosvjetljenja. Ljude treba suočiti s realnošću – ima nas svakakvih. Ali na njima, a istovremeno i nama, prihvatljiv način. Kompromis. Ali takav da preteže na našu stranu, a da se to ne vidi. Lukavstvo. Populizam. Strategija. Marketing. Public relations. Ali sve u dobrom smislu riječi, jer je s dobrom namjerom. Pa se nakon nekoliko uzastopnih gledanja BU i BB i QAF i TLW i…. ljudi konačno naviknemo i nakon prijeko potrebnog klika negdje u mozgu shvatimo da svijet nije onakav kakav mislimo da je, tradicionalan i šabloniran. Svijet je drugačiji, samo trebamo prihvatiti tu činjenicu.
K.Z.