Cure se samo hoće zabaviti (Pobuna u Comptonovoj kafeteriji)

Ljetni dan, osmi mjesec. Vreli San Francisco. Uredno podšišana trava, mirno predgrađe i jedan otvoreni prozor. Propuh njiše bijelu zavjesu. Čuju se lagani zvuci gitare. Alice ne izlazi iz sestrine stare sobe i neprekidno iznova pušta tek izdani vinilski album. Pogled ne miče s omota ploče. Banana, Andy Warhol. Njene napućene usne izgovaraju: ‘You’re written in her book/You’re number 37, have a look…”. Prati je duboki ženski vokal sa zvučnika. Polako uvlači dim cigarete dok laganim pokretom provjerava glatkoću svoje goljenice. Njena svilenkasta, smeđa kosa se nježno rasula po jeftinom , ljubičastom, umjetnom krznu. 

Soba još uvijek miriše na Alison. Alison, koja se udala i odselila na istočnu obalu. Morala je pobjeći od kuće, pa je upisala neki ”proleterski” faks, kako ga je posprdno zvao John, njen otac. Tamo je po Villageu išla na kave s mužem. 

U  spavaću sobu prodire zveckanje posuđa. Mary ga, kao i svakog poslijepodneva, pere nakon ručka. Smeđa kosa brižno svezana u pundžu. Ovaj put nije nosila gumene rukavice, pa joj je pranje skidalo crvenu boju s dugih noktiju. ”Alfie, uskoro ti otac dolazi s posla! Molim te izađi iz sestrine sobe, presvuci tu odjeću i umij se”, reče zabrinuto Mary. 

Zvuk krutih kožnih cipela pripremi Mary na još jedan razgovor o situaciji. ”Alfie, molim te”, ovaj put odlučno će Mary. ”Mama, molim te”, Alice reče tiho i cinično sebi u bradu. U dnevni boravak zakorači sredovječni muškarac. Znojna bijela košulja s nekoliko raskopčanih dugmadi na vrhu i skoro razvezani čvor od kravate. U rukama crna aktovka i crni sako. 

”Kako je bilo na poslu, dragi?”,  reče Mary kao da je običan dan. John korača nervozno po narančastom tepihu, tvrdi parket ne ispušta zvuka. Alice  kroz odškrinuta vrata sestrine sobe čuje svaku riječ. Pri novom udahu dima osjeti stezanje grla i snažno lupanje. Uhvati se za svoja ravna prsa pokušavajući smiriti srce. Mary se okrene prema mužu i zagleda u pod, nervozno prebirući prstima po bakinoj bisernoj ogrlici. ”Alfie je opet u onoj sobi”, promrmlja.

”Zar je ovo moja obitelj sada?”, u nevjerici će John. Obriše znoj s čela, podno masne, uredno počešljane kose. Skine na tren svoje okrugle naočale i obriše ih o prugastu kravatu. Pogleda prema obiteljskim slikama na vitrini, pored njih duhan za žvakanje. Na trenutak se sjeti svoga djetinjstva. Hrenovki koje jeo s ocem na utakmicama i onih skupih sličica Kikija Cuylera koje je platio novcem od užine. 

Pokuša se sjetiti što je pogriješio. ”Alfie je pitao za tebe”, nesigurno će Mary. ”Zar ne misliš Alice?”, podrugljivo će John. ”Johne, to je samo faza, treba našu podršku!”,  uvjerava Mary. On stisne zube, ne želeći izustiti ono što mu je prvo palo na pamet.

 ”Jesi čula išta od Alison? Je li Michael opet kod Stevensovih?”, ubrzano mijenja temu i sjedne na jedan od žutih kauča koji su stajali nasred prostorije, oko malog pravokutnog stolića. 

Michael je bio njihovo najmlađe dijete, tek je krenuo u osnovnu školu, a u zadnje vrijeme je sve više vremena provodio kod prvih susjeda, igrajući se sa Kate i Philipom. Mary stoji uspravno i ukočeno. Njena mala točkasta haljina i bijela pregača su držale ovo obitelj na okupu. ”Moramo pričati o ovome dragi, i donijeti odluku”. ”Neće više zalaziti na ono mjesto”, reče John. ”Zabranjujem.” 

Alice riječi njenog oca podsjete na prošlo ljeto. Ljeto za pamćenje. Kao podsjetnik ima maleni ožiljak na lijevoj strani lica, na lijepim i izražajnim jagodicama. Uvijek je bila zadovoljna svojim jagodicama. ”Opet pretjerujem s cigaretama”, proleti joj kroz glavu dok se gubi u ružičastoj boji zida. 

John je naučio da treba djelovati brzo kada naiđu problemi, ali ovaj put ostade paraliziran. Nije mogao dokučiti rješenje problema i to je vrijeđalo njegov ego. Ipak je bio promoviran na poslu, nema ni dva puna mjeseca. On je brz i učinkovit. Nedavno je priuštio svojoj obitelji i renovaciju dnevnog boravka.

 ”Ne možeš mu ništa zabraniti, samo će opet pobjeći s onim nakazama”, reče Mary. ”Rekao sam ti da ćeš ih razmaziti. I svi oni tečajevi. To nisu stvari za jednog muškarca”, reče John samouvjereno. 

”Kao da ti išta znaš o odgoju, nisu mu ni prisustvovao, ja sam ovdje bila svaki dan, cijeli dan, na svakom roditeljskom sastanku, svakoj nogometnoj i bejzbolskoj utakmici”, reče Mary. ”Kao da sam u kurve išao, a ne ubijao se od posla kao kreten da bi ti imala svoju savršenu kućicu, odjeću i djecu koja nisu vidjela ni dana poštenog rada”, izdere se John i slučajno udari rukom u niski, narančasti luster. Ni sam nije povjerovao svojim riječima. 

Alice krene gasiti cigaretu, zagrize donju usnu , zažmiri i stisne šaku. Neugodni miris spaljene kože je smiri. Mary se pokuša sabrati, kao što bi i trebala jedna dobra kućanica. On bijesno pali televiziju. Vijesti o atentatu na predsjednika Američke Nacističke Stranke na svim kanalima. Otvori svoje pivo. Mary laganim korakom krene prema kupaonici i zatvori vrata za sobom. Pregača padne na zelene pločice. Valium još jednom glatko klizne niz njeno grlo. Kratko uzdahne i provjeri frizuru  u ogledalu. Dugim, tankim prstima namjesti jedan odbjegli pramen s čela. ”Dobro”, pomisli. John zahrče na kauču.

Berislav Šego

priča je osvojila prvo mjesto na književnom natječaju udruge LORI “Obojimo književnost duginim bojama” za najljepšu kratku priču s LGBTIQ tematikom

Share:

Moja ti

S bivšim sam djevojkama uvijek imala isti problem. Iako ih nije bilo puno, tih bivših djevojaka, problema je bilo prilično,

Pročitaj više »
Scroll to Top