Bože, predivna je. Duga, vrana kosa, očaravajuće plave oči koje sjaje od uzbuđenja i tijelo da poludiš.
Srele smo se otprilike prije sedam mjeseci. Sjećam se kao da je bilo jučer. Sjedila sam u trećim kolima vlaka 2431; kao i svakog jutra, taj me regionalni vlak četrdeset i tri minute vozio iz mjesta u kojem živim na posao. Pogledom sam prelazila preko lica drugih putnika kada sam je ugledala. Kosa joj je bila svezana u konjski rep i imala je jednostavne srebrne naočale na predivnu, pravilnu nosu.
Bila je usredotočena na prijenosno računalo ispred sebe, dok su joj ruke tipkale po mini tipkovnici. Tap, tap, tap. U sivu kompletu i s raskopčanim gornjim dugmetom na bijeloj bluzi izgledala je kao rođena zavodnica.
Nisam mogla skrenuti pogled, potpuno očarana njezinom pojavom. Kada je pogledala u mojem pravcu, pravila sam se da sam zaokupljena svojim cipelama. Jako kreativno.
Kako bilo, nakon tog dana svako smo se jutro od ponedjeljka do petka vozile u istim kolima. Dobro, osim dva tjedna u kolovozu. Valjda je tada bila na godišnjem. Ali skrećem s teme.
Iako se svaki dan vozimo u istim kolima i zajedno sjedimo trideset i devet minuta, niti jednom u cijelom tom vremenskom razdoblju nismo razgovarale. Mislim da je i ona mene primijetila. Sigurna sam, jer se uvijek smiješi kad ulazi u vlak i kad ja silazim. Nekoliko smo puta čak sjedile jedna prekoputa druge. Ali nikad se nisam usudila porazgovarati s njom, što je totalno netipično za mene.
Danas opet sjeda prekoputa mene. Nevjerojatno je kako me lagani osmijeh može učiniti nervoznom i uzbuđenom. Upravo spušta laptop u krilo, kao i svako jutro. Otvara ga i… Što to sad radi? Zatvara ga. Što do…?
„Bok, ja sam Kendra.“
O bože, meni se obraća!
„Ovaj… bok. Ja sam Mel, ovaj… mislim Melissa, ali prijatelji me zovu Mel, tako da… obično svi. Nisu mi svi prijatelji, ali…“ Kvragu, blebećem. Obrazi mi gore. Možda ću spasiti situaciju ako se nasmiješim.
Oh, njezina ruka. Prihvaćam je i… bum! Munja mi prolijeće tijelom. Nevjerojatno. Ovo mi se nikada prije nije dogodilo. Nikada.
Pušta mi ruku i zbunjeno se nasmiješi. Vjerojatno zbog mojeg glupog predstavljanja. Pogled joj još počiva na meni.
Možda bih trebala nešto reći. „Onda, i ti dosta dugo putuješ?“ Kakvo glupo pitanje. Naravno da dugo putuje.
„Zapravo, da. Izgleda da nam je to zajedničko.“
Nasmiješim se. A što bih drugo i mogla?
Danas ima suknju. Do koljena. Crna je i savršeno upotpunjava njezinu tamnocrvenu bluzu. Kao i obično, gornje dugme je raskopčano. I kako su joj gru…
Bože, buljim joj u grudi dok me gleda. Moram nešto reći. Bilo što. Odmah. A njezino prekrasno lice se definitivno nalazi iznad razine mojeg pogleda.
„Čime se baviš?“ pitam. Smijulji li se to ona? Kladim se da me uhvatila kako je odmjeravam. Osjećam kako mi se crvenilo penje uz vrat. Može li mi ova situacija postati neugodnijom?
„Ja sam KD u full-service agenciji.“
Što je, dovraga, KD? Radi li u koncertnoj dvorani? I što je full-service agencija? Oklijevam s pitanjem, bojeći se da ću ispasti glupa.
„A ti, Mel?“
Nazvala me Mel. A glas joj je tako prokleto seksi. Nadam se da mi se osmijeh ne proteže od uha do uha. „Radim u policiji.“
Podigne obrve. „Policajka si?“
„Detektivka.“
„Posao ti je sigurno vrlo zahtjevan.“
Kimnem. „Kendra?“
„Da?“
„Što je KD?“
Sad se ona smiješi. Kako je slatka. „Ja sam kreativna direktorica. Moja odgovornost su reklame na TV-u i cjelokupne reklamne kampanje. Pokušavam nagovoriti klijente da kupe slatkiše ili da glasaju za političare.“
„Dakle, onda radiš i u odnosima s javnošću?“
Kendra sliježe ramenima. „Ponekad.“ Nagne se naprijed. „Što točno radi detektivka?“
Cijelo vrijeme pričamo dok ne dođe vrijeme da siđem s vlaka.
„Drago mi je što smo se upoznale“, kažem ustajući. „Vidimo se sutra?“
„Naravno.“
Na trenutak se ne mogu pomaknuti. Njezin me osmijeh opčinjava. Ali tada se sjetim da zaista moram ići. Zadnji put mahnem i odlazim s osmijehom na usnama. Jedva čekam sutra.
Autorica: Alison Grey
Naslov izvornika: For the First Time
Odabrala i prevela: Sandra Antulov
******
Zahvaljujemo autorici Alison Grey i njezinu izdavaču Ylva Verlag na dopuštenju za prijevod i objavljivanje ove priče na našem webu.
******
O autorici
Alison piše otkad je imala deset godina. Prva djela bila su joj pjesme i kratke priče, a u dobi od jedanaest godina napisala je prvi roman – fanfikciju temeljenu na Zvjezdanim stazama: Nova generacija.
Uz pisanje, Alison voli provoditi slobodno vrijeme s prijateljicama. Vegetarijanka je i voli kuhati i praviti kolače. Ako ima dovoljno vremena, čita knjige o povijesti, sociologiji i politologiji.