Još jedna zemlja katoličkija od pape pokleknula je pred šarenim vragovima (vjerojatno duginih boja) i prešla na tamnu stranu. Irska je izglasala gej brakove! Zemlja u kojoj je osnovno i dio srednjeg školstva u rukama crkve (a financira ga država), u kojoj je pobačaj zabranjen osim ako je majka životno ugrožena i u kojoj su istospolne veze dekriminalizirane tek na pragu 21. stoljeća (1993.) rekla je Tá! („da“) jednakosti. I to, da ironija bude veća, na dan Harveya Milka, 22. svibnja.
Pa ljudi moji – uskliknimo i mi u nevjerici – je li to moguće?
I nisu to tamo neki političari/ke izlobirani gejevskim i lezbačkim interesnim grupama donijeli nekakve propise, narodu usprkos, već je dobar dio nacije glasao za promjenu ustava. Milijun i dvjesto tisuća osoba (od 3,2 milijuna registriranih birača/ica) izglasalo je da se i gej brakovi uvedu u ustav. U ustav, ljudi moji! U to sveto pismo svakog naroda (koji ima državu, jel) u kojem stoji sve ono što je najbitnije za funkcioniranje tog istog naroda. (Zaista ne znam kako bismo ujutro ustajali/e da nemamo ustava; a vi? Život bi nam valjda bio potpuno besmislen i besciljan i ne bismo znali tko nam glavu nosi i… Čekaj malo, ima nacija i država bez ustava? A da? I funkcioniraju? Vi’š vraga, to Ujedinjeno Kraljevstvo, tko bi rekao…)
Dakle, u irskom ustavu iz 1937. godine ne postoji definicija braka, ali irski sudovi tradicionalno tumače riječ „brak“ kao zajednicu muškarca i žene. Sada su građani i građanke Republike Irske (a u to su uključene i one osobe koje žive na selu, čisto da ne bude zabune), gonjeni tko zna kakvim vragom i nekrstom, amandmanom u svoj ustav uveli definiciju braka kao „zajednice osoba neovisno o spolu“.
Pitanje koje se nameće jest: Živimo li mi uopće na istoj planeti?
Izgleda da ne, usprkos tome što se volimo s tom zelenom otočkom zemljom uspoređivati i utvrđivati sličnosti – od broja stanovnika, većinskog vjerskog opredjeljenja i velikog utjecaja katoličke crkve na društvo i politiku preko sklonosti pijančevanju pa sve do gospodarskog čuda, koje je Irsku već zadesilo i prošlo (i ostavilo u suzama), dok ga mi tek očekujemo. Pa evo, u tom smislu, dvije friške usporedbe vezane uz referendume i stav nacije prema gej brakovima.
Od 1,8 milijuna osoba koje su izašle na prošlotjedni irski referendum, preko milijun (točnije 1.128.209) glasača/ica glasalo je za uvođenje bračne jednakosti. Na referendumu održanom 2013. u Hrvatskoj od 1,4 milijuna osoba koje su pristupile glasanju gotovo milijun ljudi (točnije 946.433) glasalo je za upisivanje definicije braka kao zajednice žene i muškarca u Ustav RH, odnosno za efektivnu zabranu bračne jednakosti. Dakle, cca milijun Hrvata i Hrvat’ca (od nešto manje od 4,5 milijuna stanovnika/ica) glasalo je za uvođenje homofobne odredbe u hrvatski ustav i cca milijun Iraca i Irkinja (od nešto više od 4,5 milijuna stanovnika/ica) glasalo je da se u irski ustav uvede gej-frendli odredba. I to, NB, u ustav u čijoj se preambuli poziva na autoritet svetog trojstva i na Isusa Krista.
Treba li još što reći? Zapravo i ne, ali ajmo, rasprave radi, spustiti usporedbu s nacionalne na razinu glavnog grada. Godine 2013. preko polovice (55,9%) građana i građanki hrvatskog glavnog grada glasalo je za zabranu bračne jednakosti. Na irskom referendumu sve su dablinske izborne jedinice glasale za bračnu jednakost; postotak potpore gej brakovima kretao se od 66,7% do 74,9% , a u velikoj većini jedinica (9 od 12) bio je viši od 70%. Dakle, u jedinici koja se najviše protivila gej brakovima u gradu Dublinu samo 33,3% građana/ki koji su izašli na izbore nije htjelo uvesti gej brak u ustav. Kada to usporedite s 55,9% protivnika/ica gej braka u našoj metropoli – shvatite da je svaka usporedba suvišna.
Mi i Irska ne samo da nismo slični nego smo dijametralni. Kao prvo, ondje je vlada inicirala referendum, a kod nas je on bio u organizaciji znate-koga (one-čije-se-ime-ne-spominje i njenih Dementora koji su se obrušavali na „nesluteću“ populaciju, što sa štandova, što s oltara – da posudimo imaginarij iz knjiga o Harryju Potteru). A dobro se sjećamo i uloge i igrica s Ustavnim sudom koje je naša vlada igrala u svemu tome. A kao drugo, gornje brojke zaista sve govore. Irska je pokazala kako je miljama ispred u odnosu na Hrvatsku, koja je zapela u nekom puno ranijem stoljeću.
Irska zapravo i nije na nekoj drugoj planeti, već u paralelnom svemiru, koji mi na ovom stupnju evolucije ne možemo dostići ni u (znanstveno) fantastičnoj priči.
Vaša Modesty