Internalizirana homofobija, bifobija i transfobija
NAPOMENA: tekst je nastao u okviru kampanje Obitelj bez predrasuda 2007. godine, te je dio podataka koji je u to vrijeme bio aktualan sada zastario, a neka se terminologija promijenila. Svejedno, teme obrađene u ovom tekstu su i u današnje vrijeme još uvijek i te kako važne i aktualne, pogotovo za mlade LGBTIQ osobe, te vas potičemo da ga pročitate.
Kada lezbijke, gej muškarci, biseksualne i transrodne osobe internaliziraju negativne stavove društva i razviju negativne osjećaje i stavove prema vlastitom identitetu govorimo o internaliziranoj homofobiji, bifobiji ili transfobiji. Usvojena (internalizirana) homofobija, bifobija ili transfobija manifestiraju se kroz osjećaj krivnje, srama, sumnju, slabo samopoštovanje, vjerovanje osobe da je inferiorna u odnosu na druge i dr. Internaliziranje homofobije/bifobije/transfobije uključuje: uznemirujuće ili neugodne osjećaje o sebi kao homo/biseksualnoj ili transrodnoj osobi, iskrivljene predodžbe i stavove prema homo/biseksualnosti i transrodnosti, negativne moralne stavove prema LGBTIQ osobama, nedostatak povezanosti s LGBTIQ zajednicom, toleriranje diskriminirajućeg tretmana drugih, iracionalno potkopavanju vlastitih intimnih veza, itd.
Ukoliko se radi o negativnim stavovima prema homo/biseksualnosti u nama i kod drugih osoba, tada govorimo o internaliziranoj homofobiji/bifobiji. Usvajanje homo/bifobije od strane homo/biseksualnih osoba događa se budući su odgojene u društvu koje je izrazito anti-homoseksualno. Homo/bifobija je do te mjere proširena da homo/biseksualna osoba već tijekom ranog djetinjstva usvaja negativne stavove o homo/biseksualnosti. U adolescentskoj fazi, kad se formira slika o sebi i izgrađuje ličnost, osjećaj samopouzdanja i vlastite vrijednosti uvelike ovisi i o odnosu drugih prema pojedincu/ki. Život u zajednici koja pretpostavlja/očekuje da su svi heteroseksualne orijentacije ne pruža pozitivne modele ovim adolescentima, već suprotno, najčešće se homo/biseksualnost marginalizira uz istovremenu raširenost izrazito negativnih stavova prema njoj.
Internaliziranu homo/bifobiju ponekad je teško razgraničiti od realnog osjećaja odbačenosti u društvu u kojem živimo. Sasvim objektivno može biti razmišljanje da bi nam život bio jednostavniji da smo heteroseksualne orijentacije, da smo prihvaćeni ili nediskriminirani u društvu. Važno je identificirati osjećaje srama, krivnje, odsutnost vlastitog ponosa i sl. Kada se homo/biseksualne osobe srame sebe, kada okrivljuju sebe prije nego homo/bifobično društvo za poteškoće koje doživljavaju kao homo/biseksualne osobe, vjerojatno se radi o internaliziranoj homo/bifobiji.
Identificiranje vlastite homo/bifobije prvi je korak njenog neutraliziranja/uklanjanja.
Zapitajte se da li mislite da je heteroseksualnost bolja od homo/biseksualnosti, da li ste nesretni zato što ste homo/biseksualne orijentacije? Da li vam je nelagodno što vas privlači osoba istog spola? Da li bi voljeli da ste heteroseksualne orijentacije? Da li mislite da nikad nećete biti sretni jer ste gej/biseksualna osoba? Da li se osjećate nelagodno ako ste u društvu gej osoba i da li izbjegavate da vas vide s osobom koja je „out“? Da li se sramite ili ste ponosni jer ste gej? Da li osjećate pripadnost LGBT zajednici ili vam je pomisao na to odbojna? Da li mislite da je homo/biseksualnost prirodna dimenzija ljudske seksualnosti? Da li biste željeli da vaša okolina zna da ste homo/biseksualna osoba? Vidite li sebe kao osobu koja je pomirena sa svojom seksualnošću?
Kada transrodna osoba internalizira negativne društvene stavove o transrodnosti govorimo o internaliziranoj transfobiji. Uzrok ovome je heteronormativno društvo, koje nameće koncept binarne podjele na ženski rod/spol te na muški rod/spol kao na dvije čvrste, nepromjenjive i suprotstavljene kategorije.
Društvo vrlo često diskriminira i ignorira osobe koje se nalaze van ”muških” i ”ženskih” kategorija/ladica. Spol i rod kao heteropatrijarhalni sociološko-kulturalni obrasci su ograničavajući, a učenje rodnih uloga često se odvija putem nasilja ili strahom od nasilja. Zbog svih ovakvih informacija (muškarac se mora ponašati „muški“, a žena „ženski“) koje transrodne osobe dobivaju iz svoje okoline, u njima se počinje internalizirati transfobija. Transrodne osobe teže skrivaju svoju transrodnost nego homo/biseksualne osobe svoju seksualnost, češće su fizički napadane, a i nije rijetko da ih niti sama LGB zajednica ne prihvaća. Većina transrodnih adolescenata, svjesni/e da su drukčiji/e od drugih odrasta uz osjećaj izoliranosti. Konstantan teret „različitosti“ dovodi do usvajanja negativnih stavova prema sebi.
Za identificiranje vlastite internalizirane transfobije osoba si može postaviti sljedeća pitanja: Što u vama izaziva pričanje o transrodnosti/transeksualnosti? Želite li da se ne osjećate transrodnom osobom? Da li mislite da nikada nećete biti sretni kao transrodna osoba? Da li se sramite svoje transrodnosti? Ukoliko želite tranziciju, da li mislite da zato s vama nešto nije u redu? Da li ste ponosni na svoj rodni/spolni identitet? Osjećate li se nelagodno zbog svog rodnog/spolnog identiteta, odnosno izražavanja? Da li biste voljeli da drugi znaju potpunu istinu o vašem rodnom/spolnom izražavanju? Imate li negativne osjećaje i stavove prema transrodnim osobama? Izbjegavate li druženje s transrodnim osobama?
Podaci različitih istraživanja ukazuju na to da internalizirana homofobija, bifobija i transfobija igraju značajnu ulogu kod nekih psihičkih tegoba kao što su npr., depresija, anksioznost, nizak stupanj samopoštovanja, poteškoće s formiranjem identiteta, usamljenost i nepovjerenje prema okolini. Osjećaj inferiornosti, skrivanje, anksioznost i auto destruktivnost zbog internalizirane homo/bi/transfobije dovode do teških posljedica u životu jedne osobe.
Jedan od načina neutraliziranja internalizirane homo/bi/transfobije je otvaranje i otvoreno razgovaranje o svojoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom/spolnom identitetu, odnosno izražavanju (coming out). Na ovaj način se u osobi razvijaju pozitivne osobine, jača ponos i osjećaj samosvijesti te se budi snaga koja osobi omogućuje da u potpunosti ostvari svoj seksualni, odnosno, rodni/spolni identitet.