Draga Sara,
Gomilaju mi se dani, a i noći. Spavam, spavam. San mi dolazi na oči jako brzo. Možda i zato jer sam potpuno iscrpljena i jedva držim oči otvorene poslije jedanaest navečer.
Prijavljen je seminar koji će trajati cijeli tjedan i organizacija nam je u gužvi. Denise ne zna kako bi nas raspodijelila budući skoro svi studiramo i ne možemo biti cijeli dan tamo.
Pitala me da joj pomognem, pa smo nas dvije provele dvije noći smišljajući raspored kojim bi pokrile cijeli seminar. I tako je ispalo da ja radim slijedeći ponedjeljak ujutro, jer nemam predavanja, a poslijepodne i navečer radim u teretani. Ponovno sam na seminaru u utorak poslijepodne, srijedu od podne na dalje, u četvrtak od šest navečer do osam, a petak od četiri poslijepodne, pa do kraja i tako redom. Sve u svemu, hektično je.
Nisam puno razmišljala ni o čemu. Nisam jednostavno imala vremena za puno stvari. Uzimam stvari kako dolaze, bez previše razmišljanja, logike i filozofiranja. Što bude, biti će – moj je novi moto. Prepuštam životu da me vodi kamo on hoće, pa poletjela ili pala. Jedino što sam zbog toga izrazito nemirna. S Andreom je sve po starom. Posvađa se sa Zdravkom, pa dođe kod mene, a ako se nas dvije zakačimo, onda ode u njegov krevet. Počela sam se povlačiti, polako, nakon Nove godine. Ne odgovara mi niti najmanje situacija. Pa neću valjda spavati s njom sat vremena nakon što je bila sa Zdravkom. Oprosti, ali ne želim to više.
Inače, je proslava ulaska u 2004. prošla odlično. Okupilo se probrano društvo. Krenuli smo prvo autima po gradu i okolici, pa otišli u Andrejin stan. Muzika je bila super, ja sam bila DJ jer se Jasmin, taj neki njen prijatelj, napio, pa je jedva stajao na nogama. Većinu je tuluma proveo na krevetu njenih staraca, onesviješten. Tako da sam ja imala glavnu riječ, i dozvoli mi priznati da su me svi hvalili i već su me angažirali za slijedeći party. Aha, si vidjela, imam ja i novu karijeru. Mogu birati što želim raditi ovih dana i da li za plaću ili za piće i hranu,….a možda i za žene. Patricija mi se bacila u krilo na novogodišnjem tulumu.
– Tako ti dobro ide da bi te najradije poljubila. – rekla je sa smiješkom ležeći na mojim nogama.
– U ovoj poziciji, molim te, nemoj…..- i nisam bila još niti završila, a ona me poljubila u trbuh. A kako sam se ja nagnula jer me to škakljalo, poljubila me i u usta.
– Kako si slatka…-rekla je i dignula se. Vratila se na plesni podij. A ja sam se vratila muzici.
Čudno je kako takav bezazlen trenutak može biti nježan i nevin, a istovremeno strastven. Da ti malo teme za razmišljanje. I sada sjedim u sobi za kompjuterom i pišem ti. I razmišljam usput, kako bi bilo zgodno, naći sve u jednoj osobi. Ali, svjesna sam da to znači da bi trebalo naći «pravu osobu» i da se priča naokolo kako se tu radi o utopiji. Ipak, nekako sam sklona vjerovati u postojanje te «prave». Samo, koliko ću života morati promijeniti, osobnosti promijeniti i što sve naučiti dok ju ne nađem. I što ako je na drugom kraju svijeta?! Tisuću pitanja, znam, a rekla sam da nemam vremena za razmišljanje. Samo, kako sjednem i počnem ti pisati, krenu i sve druge misli. Redaju se kao da su povezane nevidljivom paučinom čarobnog pauka. Jedna povuče drugu i od jednostavnog prepričavanja događaja, nekako uvijek dođem na emocije i pitanja budućnosti.
Znam, čekaš najvjerojatnije ostatak priče s tuluma. Nema puno toga.
Putujem na fitnes sajam u Anconu za tjedan dana. Odgodila sam jedan ispit da bi mogla ići, i sredila s oba posla dogovor, našla zamjene i to.
Toliko od mene. Posao zove. Idem u teretanu na još jednu turu uvježbavanja naše nove discipline.