Premda je u Republici Hrvatskoj u minulih desetak godina na području legislative razvijena solidna nacionalna antidiskriminacijska politika, još uvijek ne postoji učinkovit sustav zaštite LGBT osoba na tržištu rada.
Ljudskopravaške organizacije koje se bave pravima LGBT osoba, ali i one koje se bave radničkim pravima dosad su uglavnom bile zaokupljene vlastitim ciljevima, i tek u posljednje vrijeme dolazi do prvih oblika suradnje među njima.
Borbu za radnička prava dodatno usložnjuje činjenica i da su LGBT osobe nevidljive i među članstvom sindikata i udruženja koja se bave radničkim pravima. Naime, prema istraživanju Eurobarometra iz 2015. godine na uzorku od 28 tisuća stanovnika EU, etnička pripadnost a potom seksualna orijentacija i spolni identitet glavne su osnove na kojima se vrši diskriminacija na radnom mjestu.
Kakav je uopće status LGBT osoba u radnom okruženju u Hrvatskoj?
Tekstovima ovog temata pokušali smo istražiti koliko su dosad u kontekstu borbe za socijalnu i ekonomsku pravdu bila apostrofirana specifična iskustva i potrebe LGBT radnika, kakav je uopće status/položaj LGBT osoba u radnom okruženju te na koje sve načine bivaju diskriminirane na svojim radnim mjestima ili u (ne)mogućnosti zapošljavanja.
Novinarski temat “Prava LGBT radnika i radnica na tržištu rada” u koji uvodimo ovim tekstom pokušat će odgovoriti na pitanje imaju li LGBT radnice i povjerenja u sindikate i osvještavaju li da je radnička borba polje na kojem su važna i njihova iskustva i potrebe i na koji su sve način diskriminirani na radnom mjestu.
S pionirskim radom na području zaštite LGBTIQ prava na radnom mjestu započela je koncem protekle godine udruga K-Zona koja trenutačno provodi projekt “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu”. Ovaj projekt traje 18 mjeseci (od studenog 2015. do svibnja 2017.) a cilj mu je ojačati kapacitete udruga za ljudska i radnička prava po pitanju diskriminacije LGBTI osoba na osnovi rodnog identiteta, rodnog izričaja i spolne orijentacije na radnom mjestu.
Uz prostor rodne i medijske kulture K-zona kao nositelja, u provedbu projekta su uključene BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Udruga Zora te Lezbijska organizacija Rijeka “LORI” u suradnji s udrugama Trans Aid i Zagreb Pride.
Aktivnosti su posebno osmišljene s ciljem osiguravanja osnovnih ljudskih prava LGBTI osoba kroz poboljšanje njihovih radničkih prava što će se, tvrde provoditelji, dodatno ostvariti online platformom koja nudi relevantne informacije vezano za zaposlenje kao i specifičnu pravnu podršku.
Radno mjesto je životno područje na kojem se susreću različiti svjetovi, klase i identiteti
Ove aktivnosti osnažit će LGBT osobe da budu aktivne u osiguravanju vlastitih prava kroz mrežu potpore nastalu u suradnji sa sindikatima. Projekt će stvoriti međusektorsku suradnju između LGBTI organizacija civilnog društva (lokalnih i međunarodnih), sindikata, institucija za ravnopravnost spolova te osnažiti suradnju sa svim relevantnim donositeljima odluka kroz stalnu komunikaciju i zajedničke aktivnosti.
Promotivne aktivnosti osmišljene su tako da podižu svijest o važnosti ravnopravnosti na radnom mjestu, za lezbijke, gej, bi, trans* i inter osobe te doprinesu vidljivosti pozitivnih praksa radnih mjesta u javnosti. Stvaranjem indikatora ravnopravnosti na radnom mjestu i nagrađivanjem poslodavca koji najviše brine o raznolikosti i ravnopravnosti podići će se svijest o diskriminaciji LGBT osoba na poslu ali i zagovarati uvođenje pozitivnih praksa.
Za početak nas je zanimalo odakle je došao poticaj za projektni rad na ovoj temi te zašto je baš ovo područje prepoznato kao strateški bitno za aktualni društveni trenutak i budućnost.
“Dva su istraživanja koje ćemo provoditi u razdoblju od svibnja do rujna 2016. Prvo je ispitivanje LGBTI politika i praksa, koje je namijenjeno poslodavcima, a drugo je istraživanje uvjeta rada LGBTI osoba”, kazao nam je voditelj projekta Noa Pintarić.
“Ovom temom se u nekom opsegu bavila još i Kontra koja je 2011. zajedno s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova provodila jedan projekt koji se ticao ravnopravnosti na radnom mjestu za LGBTI populaciju. Znao sam za neke organizacije u svijetu koje se bave ovim područjem i činilo mi se da se kod nas tu može napraviti jako puno, u kojemu postoje velika zagovaračka sloboda i prostor. Ljudi ne mogu izabrati svoje radno mjesto i okruženje kad jednom na njega dođu, i zato mi se činilo da je ovo jedno životno područje na kojem se susreću različiti svjetovi, klase i identiteti. To je jedno živo i stvarno mjesto“, pojašnjava Pintarić.
Trenutačno se nalazimo u fazi provedbe istraživanja, prikupljamo upitnike. Odaziv je jako dobar i jako smo njime zadovoljni, mnogo je bolji nego što smo isprva očekivali. Također, u istraživanju smo nekim poslodavcima koji se žele uključiti u daljnje aktivnosti ponudili mogućnost edukacija
Riječ je o hvalevrijednom istraživanju kakvo već godinama nedostaje LGBTIQ zajednici da bi poslužilo kao temelj za zagovaračke i druge modele podrške. Zato smo voditelja projekta upitali na koji će način istražiti uvjete rada LGBTIQ osoba.
Jedan će hrvatski poslodavac dobiti nagradu za promicanje jednakosti
“Pokušavamo ispitati u kojoj mjeri ljudi mogu biti ‘aut’ na svom radnom mjestu, jesu li doživjeli ikakav oblik diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog izražavanja, ako da – jesu li to ikome pokušali prijaviti, pruža li im poslodavac jednake mogućnosti napredovanja kao i ostalim zaposlenicima, kakve odnose s kolegama i nadređenima imaju. Istraživanje je anonimno, radi se online, a provode ga naše partnerske organizacije BRID, lezbijska organizacija LORI, udruga Zora i dvije suradničke: Zagreb Pride i Trans Aid.
“Trenutačno se nalazimo u fazi provedbe istraživanja, prikupljamo upitnike. Odaziv je jako dobar i jako smo njime zadovoljni, mnogo je bolji nego što smo isprva očekivali. Također, u istraživanju smo nekim poslodavcima koji se žele uključiti u daljnje aktivnosti ponudili mogućnost edukacija. Dakle, s onima koji pokažu interes, nastavit ćemo raditi i dalje”, pripovijeda Pintarić koji nam kaže kako je vani praksa da se među poslodavcima razvijaju alati za postizanje LGBTI ravnopravnosti.
Na osnovu pitanja koja se postavljaju poslodavcima mjere se indikatori koji pokazuju koliko se oni zalažu za ravnopravnost LGBTI osoba na radnom mjestu i uključivost. Praksa tih organizacija je da se sastavi lista poslodavaca koja se onda javno objavi, vrlo često prije Božića, a objavi se i lista loših.
“Poslodavci u Velikoj Britaniji jako vole biti na pozitivnoj listi i svim silama se trude na nju dospjeti, to je postalo stvar prestiža”, tvrdi Pintarić koji dodaje da je i organizacija Stonewall, kad je krenula s tim projektom, imala problema s činjenicom da poslodavci nisu htjeli da na tim “pozitivnim listama” piše ime njihove kompanije, već su ta mjesta bila označena iksevima. U narednih nekoliko godina i to se, kaže, promijenilo nabolje.
Uzevši u obzir hrvatski kontekst ekipa projekta za početak je odlučila izdvojiti jednog poslodavca i njemu uručiti Workplace Equality Award (WEA, odnosno nagrada za ravnopravnost na radnom mjestu).
Inozemna iskustva
Ekipa K-Zone ove je godine s predstavnicima svojih partnerskih organizacija na ovom projektu poduzela i dva studijska posjeta europskim organizacijama koje se bave LGBTI radničkim pravima – londonskom Stonewallu i švedskom RFSL Ungdomu. Tamo su putem treninga radili na stjecanju dodatnih znanja koje će im pomoći rukovođenju radnom skupinom za implementaciju pozitivnih praksa u kolektivne ugovore te kontinuiranom radu s poslodavcima u Hrvatskoj kroz razvoj indikatora LGBTI ravnopravnosti na radnom mjestu, ali i u istraživanju o statusu prava LGBTI radnika/ica među hrvatskom LGBTI zajednicom i poslodavcima.
“U Švedskoj su razvili poseban certifikat. Naime, oni poslodavcima drže edukacije o LGBT pravima, ali ono na što se fokusiraju jest senzibilizacija tih poslodavaca, pokušavaju govoriti o specifičnostima u odnosu s ovom populacijom. Kad edukacija završi, svaki poslodavac dobiva certifikat koji se i naplaćuje, a odaziv je jako dobar. RFSL je umrežen sa svim akterima u tom odnosu, s LGBT zajednicom, političkim strukturama, poslodavcima. Oni cijelu priču s radničkim LGBT pravima strateški promišljaju, ali važno je reći i to da ni njima sve to nije palo s neba, rezultati su došli nakon dugogodišnjeg rada i zagovaranja”, ističe Pintarić.
Članovi i članice BRIDA, K-zone, LORI i Zore su se također našli/e na radnom sastanku s predstavnicima/ama najvećeg sindikata Velike Britanije – Unite the Union gdje su saznali korisne informacije o tome kako sindikati u svoj rad implementiraju LGBT prakse te na koje se sve načine bore protiv suzbijanja diskriminacije LGBTI radnika/ca.
Kontaktirali smo i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić, kako bismo doznali s kakvim se najčešćim pritužbama vezanima za diskriminaciju zbog seksualne orijentacije i spolnog identiteta najčešće susreću.
“Bez obzira što se statistički gledano radi o manjinskoj skupini u društvu, broj pritužbi koje dobivamo od LGBTI građana/ki je još uvijek relativno nizak. U tom smislu ne bi bilo previše uvjerljivo govoriti o nekom specifičnom području pritužbi kao objektivno dominantnom. Zasad smo zaprimali pritužbe iz nekoliko područja života: nasilje nad LGBTI osobama, diskriminacija na radnom mjestu, diskriminacija u pogledu pristupa tržišnoj usluzi najma stana i diskriminacija u pogledu korištenja temeljne slobode javnog izražavanja (pritužbe vezane uz povorke ponosa).
Za pravobraniteljicu još uvijek najviše pritužbi na fizičko nasilje i govor mržnje prema LGBTI osobama
Ako bismo morali izdvojiti određenu vrstu pritužbi koja nas posebno zabrinjava, to je fizičko nasilje i govor mržnje prema LGBTI osobama odnosno način na koji pojedinačne policijske postaje i službenici pristupaju toj problematici. Precizne statističke brojke i opis pritužbi mogu se naći u godišnjim izvješćima o radu koje Pravobraniteljica podnosi Saboru, a dostupni su u cijelosti na stranicama institucije www.prs.hr”.
Uz mogućnost pružanja načelnog pravnog savjeta, Pravobraniteljica na raspolaganju ima niz ovlasti kojima može na odgovarajući način odgovoriti na slučajeve diskriminacije.
Pravobraniteljica potiče LGBTI građane i građanke da se javljaju instituciji i kad im je potreban načelni pravni savjet, ali i kad su suočeni s nepovoljnim postupanjem kojima se ograničavaju njihovi interesi zbog njihovog seksualnog ili rodnog identiteta. Pravobraniteljica ima na raspolaganju i mehanizme, ali i značajno stručno iskustvo kojima te interese može zaštiti na odgovarajući način.
“To je prije svega antidiskriminacijski postupak koji se provodi temeljem pojedinačnih pritužbi, ali i mogućnost miješanja u sudske postupke na strani žrtve diskriminacije. Na građanima i građankama je da svojom voljom odaberu sredstvo zaštite koje im najviše odgovara. Istina je da je značajan dio LGBTI osoba od Pravobraniteljice zatražio pravni savjet u smislu da se upozna sa svojim pravima vezanima uz konkretni problem s kojim su se suočavali odnosno mehanizmima zaštite koji su im na raspolaganju.
Naša procjena, temeljena na institucionalnom iskustvu i kontaktu a pojedinačnim strankama, govori da se značajan dio osoba zadovolji pravnim savjetom jer su procijenile da aktivna zaštita interesa kroz mehanizme na raspolaganju uključuje rizik izlaganja javnosti što im u tom trenu ne odgovara”, kazali su iz Ureda pravobraniteljice, istaknuvši kako se značajan dio pritužitelja odlučuje ili za antidiskriminacijski postupak u okviru nadležnosti Pravobraniteljice ili za sudske tužbe.
LGBTI radnička prava bit će vidljivija u javnom prostoru, ali i u sferi političkog zagovaranja
Pravobraniteljica je, doznajemo, bila umješačica u šest sudskih postupaka vođenih zbog diskriminacije temeljem seksualne orijentacije u kojima su donesene presude koje su značajno doprinijele razvoju antidiskriminacijske sudske prakse u Hrvatskoj.
Iako je dosad bilo relativno malo klasičnih pojedinačnih pritužbi transrodnih ili rodno-disforičnih osoba, Pravobraniteljica je redovito surađivala s udrugama civilnog društva koje se bave zaštitom prava transrodnih osoba.
“Ta suradnja se prvenstveno odnosila na uspostavu sustava prikupljanja medicinske dokumentacije u svrhu promjene oznake spola u matičnim knjigama i službenoj dokumentaciji. Nakon dosta uložene energije i uklonjenih prepreka taj sustav je, čini se, donekle profunkcionirao od travnja ove godine kad je Nacionalno zdravstveno vijeće počelo izdavati mišljenja na zahtjev transrodnih osoba što im je potrebno za konačnu odluku matičnih ureda.”
U Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova slažu se kako bi za učinkovitosti suzbijanja diskriminacije u ovim slučajevima pomogla izrada dubinskog istraživanja među LGBTI populacijom na planu diskriminacije zbog seksualne orijentacije i spolnog identiteta.
“Pravobraniteljica ne samo da u potpunosti podržava već i potiče dubinska istraživanja položaja LGBTI osoba u hrvatskom društvu s obzirom da je nedostatak objektivnih empirijskih podataka vezan uz ovu društvenu skupinu jedna od osnovnih prepreka razvoju kvalitetnijih politika i mjera promicanja njihovih prava. Posebno potičemo istraživanja vezana uz diskriminaciju na tržištu rada i iskustva sa institucionalnom zaštitom od nasilja.”
Zbog svega izrečenog imamo razloga vjerovati kako će skori rezultati istraživanja koje provode organizacije ujedinjene u projektu “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu” pokrenuti pozitivne promjene na planu zaštite LGBTI radničkih prava, te da ulazimo u razdoblje u kojem će ovaj problem postajati sve vidljiviji u javnom prostoru, ali i u sferi političkog zagovaranja.
