U četvrtak 12.10. u 20 sati u Križanićevoj 6a otvaramo izložbu Ane Hoffner „Iscrpljeno vrijeme: ‘drag’ u vremenima rata“. Izložba ostaje otvorena od 13.10. do 4.11.2017. Izložbu možete pogledati od ponedjeljka do subote od 10 do 13 i od 17 do 20 sati (osim srijedom kada je izložba otvorena isključivo u ranijem terminu, od 10 do 13).
Ana Hoffner će na izložbi „Iscrpljeno vrijeme: ‘drag’ u vremenima rata“ predstaviti seriju radova koji tematiziraju subjektivnu, unutrašnju percepciju vremena i način kreiranja pamćenja kroz fokus na trenutak transformacije, diskontinuiteta, procjepa i njihovih posljedica – kada narativ ima mogućnost krenuti u nebrojeno smjerova. „Iscrpljeno vrijeme” slijedi nakon kriza, konflikata i ratova.
Na temelju priča, izvještaja, činjenica i eksperimenata, svojim video instalacijama, fotografskim radovima i objektima Ana Hoffner vodi posjetitelj(ic)e izložbe prema raznorodnim narativima. Podnaslov „Drag u vremenima rata“ proizlazi iz kontinuiranog podrivanja jednoznačnih i binarnih kategorija roda u radu Hoffner. Riječ je o podrivanju koje se ne oslanja nužno na afirmaciju „alternativnih” vizura roda, već na smještanje tih vizura u krizne zone, kao nužnost, oblik otpora i preživljavanja u ekstremnim uvjetima.
Jedini prikaz ratne žrtve na izložbi nalazimo u radu „Future Anterior – Illustrations of War“ gdje naglašeno binarna, hiperseksualizirana ženskost i muškost nastoje potaknuti konzumentsku želju kroz „viktimizaciju“ idealiziranih ženskih tijela kako ih prikazuje modna industrija. Normalizirani spektakl žrtve, preuzet iz časopisa Vogue, popraćen suzdržanim narativom od Hoffner, ove prizore smješta u distopijsku budućnost.
Za razliku od ove binarne podjele koja u vizuri Ane Hoffner u svojoj krajnjoj konsekvenci vodi k entropiji, rodne transgresije nam pak omogućavaju preživljavanje. U radu „The Bacha Posh Project“, gdje se u tradicionalnim društvima ostavlja prostor za transgresiju, preživljavanje je mišljeno u prenesenom smislu. Žene i djevojčice u ograničenim okolnostima imaju, poput Virdžina, mogućnost, a katkad i obavezu, preći iz rodno inferiorne pozicije u relativno privilegiranu poziciju skoro-muškarca. Rodna transgresija u tragičnom slučaju bivšeg logoraša Fikreta Alića koji se pojavljuje kao protagonist radova „The Queer Family Album – Me and My Three Daddies“ i „Transfered Memories – Embodied Documents“ doslovan je prikaz preživljanja Omarske kroz drag.
U videu „After the Transformation“ vraćamo se iz ratne nužnosti u eksperiment gdje protagonist/ica filma govoreći o iskustvu tretmana testosteronom povlači paralelu između njezinog/njegovog prijelaza iz ženskog u muški rod s prijelazom iz nekadašnjeg istoka na nekadašnji zapad gdje je, kao i u slučaju transgresije roda, ovladavanje govorom/jezikom jedan od glavnih načina integracije. Hoffner transformaciju sagledava kako kroz transformaciju identiteta/roda tako i kroz transformaciju/tranziciju poslije 1989. i njezine reperkusije na tijela koje dolaze s „istoka”. Zadnji ili prvi rad na izložbi „Fifty-One Pieces: Believing in Art” intervencija je u politiku prikazivanja. Posjetitelji(ca)ma je ponuđeno zeleno chroma key platno kako bi na njemu mogli projicirati ono čega tamo nema. „Fifty-One Pieces” govori o pedeset i jednom umjetničkom radu nestalom iz Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine tijekom rata devedesetih. Hoffner ovaj rad integrira u svaku svoju izložbu.
Performansi, video i foto instalacije Ane Hoffner traže načine da predstave vremena, odnose i prostore između uhodanih perspektiva. Hoffner se koristi metodama aproprijacije, poput ponovnog insceniranja fotografija, intervjua i izvještaja ili odvajanja tijela od glasa, zvuka od slike. Ana Hoffner završila je program „PhD in Practice“ na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču 2014.
U četvrtak, 12. listopada, u 22 sata u Križanićevoj 6a počinje koncert „Just: Jimmy & Jelena“. U opuštenoj atmosferi nakon otvorenja izložbe Ane Hoffner uz piće i zalogaj će u izvedbi Jimmyja na gitari i Jelene kao vokala, na repertoaru biti jazz, blues, bossa nova, rumba, balkanska tradicionalna glazba, rock balade…
Jimmy i Jelena su dugogodišnji prijatelji koji su sate i sate proveli stvarajući glazbu, ali su tek nedavno to krenuli dijeliti sa širom zajednicom. Pojedinačno se pak oboje već dugo bave glazbom.
* Smoqua (12. – 14.10.2017.) je prvi po redu regionalni festival queer i feminističke kulture u Rijeci. Javnost će se s queer i feminističkom kulturom upoznati kroz umjetničke sadržaje, audio-vizualne radove (drag nastup, koncert feminističko-aktivističkog zbora, projekcije kratkih filmova), radionice i panel rasprave te info štandove udruga i inicijativa koje se bave pravima žena i LGBTIQ osoba. Posjetitelji/ice će moći saznati više o povijesti i važnosti queer i feminističke kulture, razviti kritičku svijest o njima, istražiti kulturni i društveni kontekst te psihosocijalnu dimenziju ove kulture. Više o festivalu pročitajte here.
* Građanke svom gradu naziv je otvorene rastuće platforme koje okuplja protagonistice i protagoniste iz umjetničkih, kulturnih i edukativnih krugova Rijeke. Ime je preuzeto sa zidne ploče koja nosi natpis Građani svom gradu / Rijeka 1983. Ova ploča, kao jedna od mnogih sličnih ploča, nalazi se i na početku i na kraju Križanićeve ulice koja je naše sjedište. Ploča govori o dobrovoljnom angažmanu građanki i građana, i današnjih susjeda, koji su doprinijeli zajedničkom dobru koje mi danas nastanjujemo.
Programme Građani/ke svom gradu podržava fondacija Musagetes iz Kanade. Prostor u Križanićevoj 6a koristimo zahvaljujući Gradu Rijeci i MMSU. Na otvorenju izložbe „Iscrpljeno vrijeme: ‘drag’ u vremenima rata“ služit ćemo sponzorska vina Vinarije Legović.
Organisers: CSO LORI in collaboration with: PaRiter, Center for Women's Studies (University of Rijeka), Art-kino, Platform Citizens to their City, Labris
Smoqua is financially supported by: Rijeka 2020 – European Capital of Culture / Grad Rijeka / Primorje-Gorski Kotar county / Ministarstvo kulture Republike Hrvatske / Europska komisija / Global Fund for Women
Sponsors: Adria print and Bordel La Grotta
